On je tvrdio da Tači s jeseni 1998. nije bio vojni zapovjednik tzv. OVK, niti je kontrolisao albansku paravojsku. Američki diplomata time je potvrdio stav Tačijeve odbrane da se Tači maltene ni za šta nije pitao. Na ovaj providan način svjedočili su i prethodni Tačijevi svjedoci, među kojima je bio i Džejms Rubin, desna ruka nekadašnje američke sekretarke Medlin Olbrajt.
„On je govorio tiho i promišljeno, više kao neko sa univerziteta, a ne iz vojske… Nije bilo osnove da se zaključi da je Tači kontrolisao OVK“, izjavio je Hil.
Hil, koji je donedavno bio u Beogradu kao ambasador, rekao je da mu nikada niko nije rekao da je Tači „umešan u mučenje i kršenje ljudskih prava“, osim što mu je nekadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević u jednom razgovoru Tačija opisao kao „žestokog ratnika, koji je navodno lično ubio mnogo ljudi“. Po Hilovom svjedočenju, Tači „nije bio takva osoba, on nije bio žestoki ratnik, već politička ličnost“.
U Hagu počelo izvođenje dokaza odbrane: Svjedoči „desna ruka“ Olbrajtove
Ovakvo svjedočenje uopšte ne čudi, jer je dotad teroristička OVK, poslije jednog ručka na podu sa Hilom i Ričardom Holbrukom, postala prihvatljiva za SAD. Upravo taj susret u selu Junik, u ljeto 1998. godine, Hil je nazvao „slučajnošću“.
Naveo je da je značaj tog sastanka bio „značajno preuveličan“, opisujući da su Holbruk i on zapravo bili u posjeti mještanima Junika, kada je u prostoriju ušao vojnik u uniformi OVK sa „gustom bradom“.
„Holbruk je rekao: ‘Evo ga Če Gevara’. Vojnik je napravio mjesta pored Holbruka i sjeo, izgledalo je kao da sjedi Holbruku u krilu. Napravljena je slika, koja je obišla svijet kao prvi Holbrukov kontakt sa OVK. Mi smo zaključili da taj čovjek nije ni na koji način mogao da zastupa OVK“, ispričao je Hil svoju „anegdotu“.
Hil je govorio da nije vjerovao da „postoji glavni štab OVK“, da nisu imali hijerarhiju, iako su njegovi tadašnji albanski sagovornici pokušavali da OVK prikažu kao pravu vojsku. Kako je rekao, „OVK je željela da se izbori za nezavisnost Kosova i nadala se da će joj SAD pomoći u tome“, iako je „tadašnji cilj Vašingtona bila obnova autonomije Kosova“.
Tačiju sude po srpskim dokazima: Hag protiv terorista koristi „fascikle“ naših snaga bezbjednosti
Tači je u susretu sa Hilom „govorio loše o dotadašnjem vođi kosovskih Albanaca Ibrahimu Rugovi“.
„Oni nisu željeli da Rugova govori u ime Kosova i htjeli su da ga sklone“, rekao je Hil.
Hil je sugerisao i da Tači nije bio presudni lider na pregovorima u Rambujeu, početkom 1999. godine, zato što je za prihvatanje sporazuma morao da traži odobrenje lokalnih komandanata OVK i Adema Demaćija.
Naveo je i da je ambasador Robert Gelbard govorio o OVK kao o terorističkoj organizaciji.
Američki tužilac u Hagu Kimberli Vest protiv američkog ambasadora: Hil kao „dokazni materijal“
„Onda je došlo do napada na porodicu Jašari. Ambasador Gelbard je zauzeo vrlo tvrd stav prema Srbima nakon toga, vodio je razgovore sa Slobodanom Miloševićem i razgovori su bili takvi da Milošević nije želio da razgovara s njim nakon toga. Gelbard je poslije promijenio svoj stav i Milošević je odbio da se viđa sa njim“, rekao je Hil.
Inače, napad na porodicu Jašari, kako Hil govori, bila je antiteroristička akcija srpskih snaga.
Hil je naveo i da u SAD postoji zvaničan proces u kojem se organizacije označavaju kao terorističke i „koliko on zna“, to nije urađeno za OVK.
Hil sutra nastavlja svjedočenje, a među svjedocima će biti i komandant NATO-a za vrijeme bombardovanja Vesli Klark.
Optužnica, u 10 tačaka, tereti Tačija, Kadrija Veseljija, Redžepa Seljimija i Jakupa Krasnićija za progon na političkoj i etničkoj osnovi, zatvaranje, nezakonito hapšenje i pritvaranje, druge nehumane postupke, okrutno postupanje, prisilni nestanak, mučenje – dvije tačke, i ubistva u 42 nelegalna pritvora tzv. OVK na „Kosovu“ i u Albaniji nad približno 407 pritvorenika, od kojih je najmanje 102 ubijeno, od marta 1998. do septembra 1999. godine. Kao saučesnici u zločinačkom udruženju, u optužnici su navedeni i oficiri tzv. OVK: Azem Sulja, Ljah Brahimaj, Fatmir Ljimaj, Sulejman Seljimi, Rustem Mustafa, Šukri Buja, Ljatif Gaši i Sabit Geci.
