Hurmatoj provodi dane u medpunktu, jednospratnoj seoskoj zdravstvenoj stanici gdje daje injekcije, provjerava krvni pritisak i posjećuje pacijente koji su vezani za krevet u njihovim domovima. Ovih dana, medicinska sestra je primorana da radi daleko od oko 300 stanovnika u svom dijelu sela u sjevernom regionu Sugd u Tadžikistanu.
Umjesto da brine o ljudima, ona bere pamuk.
„Prošle nedjelje, ja i nekoliko desetina drugih radnika (u javnom sektoru) proveli smo nedelju dana na poljima pamuka“, rekla je Hurmatoj, koja nije željela da otkrije svoje puno ime iz straha od odmazde. „Rečeno nam je da donesemo sklopive krevete i spavali smo u improvizovanoj spavaonici blizu polja. Radili smo od ranog jutra do zalaska sunca, sa samo kratkom pauzom za ručak.“
Pamuk je osnova ruralnih privreda Centralne Azije. Uzbekistan je među deset najvećih svjetskih proizvođača, s oko 1,3 miliona tona godišnje, a slijede ga Turkmenistan s oko 800.000 tona i Tadžikistan s otprilike 500.000 tona.
Hurmatoj je jedna od hiljada zdravstvenih radnika, nastavnika i drugih javnih službenika – kao i učenika – koji su ove jeseni mobilisani za rad na poljima pamuka širom Tadžikistana, Turkmenistana i Uzbekistana, ostavljajući škole, bolnice i vladine kancelarije sa nedovoljno zaposlenih tokom sezone žetve koja traje od kraja avgusta do novembra.
Vlasti u regionu optužene su da koriste javne službenike pod prijetnjom otkaza s njihovih redovnih poslova, dok se učenicima prijeti disciplinskim mjerama ili izbacivanjem iz škole, naveli su radnici i grupe za ljudska prava.
Oni koji to mogu sebi da priušte često podmićuju službenike da zaobiđu težak fizički posao ili plaćaju nekome drugom da bere pamuk umjesto njih. U Tadžikistanu i Turkmenistanu, oni koji ne mogu da učestvuju u berbi, moraju da angažuju zamjenu.
Grupe za ljudska prava navode da je pod pritiskom – uključujući međunarodne sankcije – ta praksa smanjena posljednjih godina, iako se, kako pokazuje priča Hurmatoj i drugih, ona nastavlja.
Hurmatoj je rekla da se troškovi obroka – doručka, ručka i večere – odbijaju od njihove plate za branje pamuka.
„Dakle, na kraju dobijamo veoma malu količinu novca. To je težak posao. Sa 48 godina, prestara sam za to i imam bolove u leđima. Ali rizikujem da izgubim posao ako ne idem“, rekla je za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Vlasti insistiraju da je učešće u berbi pamuka dobrovoljno. Međutim, lokalni izvještaji i svjedočanstva koja je prikupio RSE ukazuju na suprotno.
U južnom tadžikistanskom regionu Hatlon, prosvjetne vlasti su naložile školama i fakultetima da šalju nastavnike i studente na polja „u slobodno vrijeme“.
Dva predavača s Državnog univerziteta Bohtar u Hatlonu rekla su za RSE da im je naloženo da beru pamuk vikendom ili rizikuju da dobiju otkaz.
U Uzbekistanu, nastavnici, medicinske sestre i lokalni zvaničnici u nekoliko provincija kažu da su bili pod pritiskom da se pridruže „dobrovoljnim“ akcijama branja pamuka koje organizuju lokalne vlasti.
„Svi zaposleni u našim školama – nastavnici, čuvari i administrativno i tehničko osoblje – beru pamuk“, rekao je za RSE nastavnik iz okruga Olot u jugozapadnom regionu Buhara.
„Naređeno nam je da ako nas neko pita, kažemo da smo došli svojom voljom“, rekao je nastavnik pod uslovom da mu se ne navodi ime.
Predsjednik Uzbekistana Šavkat Mirzijojev, koji je došao na vlast 2016. godine, obećao je da će iskorijeniti prisilni i dječji rad u sektoru pamuka u toj zemlji, pošto se uzbekistanski pamuk suočio s bojkotom zapadnih maloprodajnih kompanija, kao što su H&M, Najk i Volmart, zbog korišćenja dječjeg rada.
Mirzijojev je 2023. rekao Generalnoj skupštini UN da je ta praksa „potpuno eliminisana“.
Ipak, ove godine, grupe za ljudska prava i lokalni mediji izvještavaju o ponovnoj pojavi prisilnog rada, sada pod novim oznakama kao što je „dobrovoljno učešće“.
Mirzijojev je 26. septembra proglasio 10-dnevnu „vanrednu“ kampanju kako bi se spriječilo kašnjenje u berbi. Ove godine, Uzbekistan je zasadio pamuk na 875.000 hektara, s ciljem da proizvede 3,7 miliona tona sirovog pamuka 2025. godine.
Dok je i dalje pod snažnom međunarodnom pažnjom, vlada i dalje pokazuje da je osjetljiva na kritike.
Ministarstvo za zapošljavanje je 14. oktobra saopštilo da je identifikovano više od 70 slučajeva kršenja zakona o radu i naglasilo da su „svi oblici prisilnog rada strogo zabranjeni“.
Nekoliko lokalnih zvaničnika je kažnjeno zbog prisiljavanja stanovnika na branje pamuka. Među njima je i zamjenik okružnog guvernera u provinciji Surkondarjo, kome je naređeno da plati 2,6 miliona uzbekistanskih soma (1.720 dolara) kazne zbog navodnog vrijeđanja i prijetnji članovima mjesne zajednice koji nisu poslali ljude na branje pamuka.
U Turkmenistanu, gdje vlada otvoreno podržava masovnu mobilizaciju radne snage, kampanja je još šira. Zajedno s poljoprivrednicima i državnim službenicima, vlasti su na polja poslale vojnike, bivše osuđenike, pa čak i one koji nisu platili alimentaciju.
„Za razliku od prethodnih godina, mnogim javnim službenicima se sada govori da rade besplatno. Zvaničnici to pravdaju govoreći: ‘Platu primate od države'“, rekao je za RSE stanovnik zapadne pokrajine Balkan pod uslovom da mu se ne navodi ime.
Analitičari kažu da uprkos reformama i međunarodnom pritisku, duboko ukorijenjena struktura privrede pamuka u Centralnoj Aziji i dalje zavisi od prisile.
„Sektor pamuka u ovim zemljama i dalje nije reformisan“, rekao je Ališer Ilhamov, direktor istraživačke grupe Central Asia Due Diligence sa sjedištem u Velikoj Britaniji. „Reforme Mirzijojeva su bile političke – zaustavile su masovnu mobilizaciju na neko vrijeme – ali centralizovani sistem se nije promijenio. Dokle god vlada određuje proizvodne kvote i cijene, lokalne vlasti će nastaviti da prisiljavaju ljude da ispunjavaju ciljeve.“
Ekonomista iz Dušanbea, koji je tražio da ne bude imenovan, rekao je da problem leži u ekonomiji proizvodnje pamuka.
„Slanje studenata i državnih radnika na polja uz pretvaranje da je to dobrovoljno nije rješenje“, rekao je on. „Ako bi vlada povećala isplate za berače i poljoprivrednike – koji su nedovoljno plaćeni jer država uzima većinu profita – mnogi ljudi bi se dobrovoljno pridružili.“
