Na ulicama Tira, slikovitog primorskog mjesta na jugu Libana, viore se zastave šitiske milicije Hezbolaha. Pored njih vise i plakati koji prikazuju najvažnijeg saveznika ove paravojne islamističke grupacije – iranskog ajatolaha Alija Hamneija. Za Iran je Hezbolah važan u njegovoj „osovini otpora“ na Bliskom istoku, u borbi protiv Izraela.
Hezbolah i Izrael su se u prošlosti više puta sukobljavali i vodili ratove. Napad Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. i rat u Gazi rasplamsali su stari sukob: nakon što je Hezbolah 8. oktobra 2023. napao Izrael sa sjevera, uslijedilo je 14 mjeseci koji su bili kao novi rat, posebno za ljude u pograničnom području.
Sve više ljudi u Libanu sada postavlja pitanje o smislu tog rata, kaže politički analitičar Sami Nader:
„Ko će nam ponovo izgraditi kuće? Zašto smo to uradili? Da li je zaista vrijedjelo platiti tako visoku cijenu da bi se spasila Gaza?“
Zbog tog rata je Hezbolah izgubio popularnost i pretrpio velike vojne gubitke.
U septembru prošle godine dogodio se najteži udarac za ovu miliciju: 17. i 18. septembra 2024. Izrael je u Libanu aktivirao eksplozivne naprave, koje su raznijele hiljade pejdžera i voki-tokija članova Hezbolaha. Povrijeđeno je više od 2.800 ljudi.
Nakon toga, izraelska vojska je 23. septembra pokrenula operaciju u kojoj je uništila oko 80 posto raketnog arsenala Hezbolaha i ubila gotovo cijelo rukovodstvo, uključujući i vođu ove organizacije Hasana Nasralaha. Hezbolah je odgovorio raketnim napadima na Izrael, ali se nakon tog poraza više nije oporavio.
Hezbolah je smatran najjačom silom u Libanu – jačom čak i od libanske vojske. Zahvaljujući iranskoj podršci, njegov arsenal oružja je prije rata procjenjivan na oko 150.000 raketa.
Glavni kanali za snabdijevanje novcem i oružjem vodili su preko Sirije, budući da je Hezbolah podržavao Asadov režim. Pad tog diktatora dodatno je oslabio Hezbolah.
Prema navodima političkog analitičara Nadera, Hezbolah je danas u ozbiljnoj finansijskoj krizi – više ne dobija pomoć kao ranije iz Irana. Izgubio je linije snabdijevanja i izolovan je. Ne dolaze više ni novi borci, ni oružje, ni novac iz susjednih zemalja.
Hezbolah je od strane mnogih zapadnih država označen kao teroristička organizacija. Ipak, od 2005. djeluje i kao politička stranka u libanskom parlamentu i funkcioniše poput državnog aktera sa društvenom odgovornošću.
Hezbolah je jedan od najvećih poslodavaca u zemlji, posjeduje sopstvenu infrastrukturu sa bolnicama, školama i institucijama – posmatrači to opisuju kao „državu u državi“.
U južnim predgrađima Bejruta pod kontrolom Hezbolaha podrška je i dalje velika, uprkos teškim gubicima. Stotine ljudi svakodnevno poput hodočasnika odlazi na grob Hasana Nasralaha i mjesto gdje je pala razorna bomba koja ga je ubila.
Simpatizeri i pristalice Hezbolaha odbijaju potpuno razoružanje. Međutim, političko krilo Hezbolaha sve češće koristi drugačiji ton.
Ihab Hamade, poslanik te stranke, tvrdi da je saradnja s libanskom vojskom dobra: nije bilo nikakvih problema, ali se spolja stvara iluzija o navodnom sukobu.
Uprkos dogovorenom prekidu vatre u novembru 2024. Izrael i dalje napada ciljeve u Libanu. Prema podacima libanskog ministarstva unutrašnjih poslova, od početka primirja registrovano je oko 2.700 izraelskih napada.
Hezbolah, međutim, više ne reaguje snažnim napadima ni nakon raketiranja juga zemlje ili bombardovanja južnih predgrađa Bejruta.
Navodno je Hezbolah već predao veći dio oružja izraelskoj vojsci u pograničnim područjima. Mirovna misija UNIFIL objavila je na mreži X da je od početka primirja zaplenila 225 skladišta oružja Hezbolaha i predala ih izraelskoj vojsci.
Hezbolah je pod pritiskom da konačno u potpunosti sprovede UN rezoluciju 1701 iz 2006. odnosno da se povuče iza reke Litani, oko 30 kilometara sjeverno od izraelsko-libanske granice. To bi nadzirala libanska vojska. Zauzvrat, Izrael bi trebalo da se potpuno povuče iz Libana.
SAD i zemlje poput Saudijske Arabije i Katara uslovile su svoju pomoć u obnovi Libana razoružanjem Hezbolaha.
Novi predsjednik Libana, načelnik Generalštaba Džozef Halili Aun,koji je na tu funkciju stupio u januaru, hoće da ponovo uspostavi zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast države. Više puta je govorio o „novoj eri“, u kojoj više neće tolerisati oružje van kontrole libanske države.
Njegov izbor i formiranje nove vlade postali su mogući zato što je Hezbolah, poslije više od dvije godine prestao da blokira taj proces.
Politički analitičar Nader očekuje da će se razoružanje nastaviti, iako će Hezbolah vjerovatno pokušati da zadrži dio arsenala u unutrašnjosti zemlje. Pokušaji da se problem riješi dijalogom nisu uspjeli. Ključna teza glasi: „Ne može se imati funkcionalna država ako Hezbolah zadrži svoje oružje.“
Ali, ako bi se primjenila sila da se Hezbolah razoruža, to bi moglo gurnuti cijelu zemlju u građanski rat. „Jedino rješenje je da sam Hezbolah donese tu odluku – za sebe, za svoje birače i za jedinstvo zemlje“, zaključuje Sami Nader.
