Drugog dana posjete Kosovu i Metohiji, 19. aprila 2025. godine, na Veliku subotu, Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije je služio svetu Liturgiju u manastiru Visoki Dečani.
– Danas je Velika subota. I evo ono što smo od Adama do naših dana svi ljudi iščekivali i što nismo mogli ni kroz svoju pamet, ni ljepotu, ni moć, ni snagu, ni vlast, ni sposobnost, ni umiješnost, ni filosofiju, ni nauku, ni umjetnost, ni politiku da realizujemo, Gospod je učinio to zbog nas, iz ljubavi prema nama, jer On je po svojoj suštini ljubav. On je ljubav po sebi i to je učinio za svakog čovjeka. Ono što smo oduvijek sanjali, za čim smo čeznuli, što je smisao našeg života, a što nismo sami mogli ostvariti, Gospod je zbog nas učinio. On je pobijedio smrt! – besjedio je patrijarh Porfirije i naglasio:
– I nije čudo što smo danas čitali u molitvama na Liturgiji, moleći se Bogu da izmiri narode, da nas izbavi od bratoubilačkih ratova, da nas izbavi jednom riječju od stanja neprijateljstva u kojem se nalazimo, u odnosu na sve i u odnosu na svakog. Kad god, dakle, zaboravimo da je smrt zapravo naš neprijatelj, svi drugi nam postaju neprijatelji. I Bog nam postaje često neprijatelj u pomračenom umu našem i u tamnoj duši i srcu našem. I istinski i pravi strah i svi problemi i frustracije koje imamo u sebi i izvan sebe nisu ništa drugo nego upravo strah od tog neprijatelja koji se zove smrt. A to je jedino sigurno! To je jedino nepobitna činjenica u životu svakog onog koji se rodio. Nemamo drugog neprijatelja. Sve druge neprijatelje smo sami stvorili, mi smo iskreirali druge neprijatelje u sebi i u svom srcu, a oni zapravo nisu sazdani, ne postoje i nisu pozvani i stavljeni pored nas da nam budu neprijatelji.
– Veliki pisac je rekao da granica koja razdvaja dobro od zla prolazi kroz sredinu srca svakog od nas. Tu je ta granica. Zlo ne zavisi od spolja, nego od nas. Ako mi budemo bolji, ja budem bolji, ti budeš bolji ili bolja, sve će onda biti bolje. Biće bolje meni i tebi. A to možemo samo ako razumijemo ko nam je neprijatelj. Ako razumijemo da je smrt neprijatelj i da ga ne možemo sami pobijediti, a da zapravo nismo zbog nje stvoreni. I evo, Gospod je došao i On je razara. Smrt se prevarila. Gospoda je uzela kao i svakog od nas što uzima u svoje čeljusti, ali Njega kao mamac. Progutavši Njega, On je kao protivotrov smrti iznutra smrt razorio. Danas je u Adu. I svi koji su tamo, svi koji su do ovog dana otišli raduju se, jer je došao život, jer je došla pobjeda nad smrću i onim koji je vlasnik smrti, nad Satanom, pobjeda koja je pokidala njegove okove. I već danas na ovoj Liturgiji mi imamo, kako se to kaže, Prvo Vaskrsenje, predukus pobjede Hristove nad smrću – podsjetio je Svetjejši i zaključio:
– Zato smo već danas radosni, a noćas i sjutra ćemo biti još radosniji, jer ćemo klicati u slavu Hristovog Vaskrsenja iz mrtvih. Radovaćemo se radošću koje nam niko ne može ukrasti, niko ne može ukinuti, niko ne može smanjiti ma šta mislio, ma šta govorio o nama, ma šta nam činio. Sve su to trice i kučine, sve je to prolazno, jer trijumfuje Gospod, trijumfuje život i mi zajedno sa njim. I zato ćemo pjevati pjesmu u kojoj ćemo reći jedni drugima: Braćo! Pjevaćemo pesmu u kojoj ćemo sami sebe pozivati da zagrlimo sve, sve ljude i one koji su naši neprijatelji; bolje reći, ako smo Hristovi nemamo neprijatelje, nego ćemo zagrliti i one koji sebe vide kao naše neprijatelje i neprijateljski se odnose prema nama, jer mi ćemo u Hristu znati da je Hristos dao život svakom čovjeku, pa i njima. I zato ćemo, radujući se Njemu, radovati se svakom, a grleći Njega, budući sa Njim u zagrljaju, grliti i svakog.
Svjetejšem Patrijarhu su sasluživali: Viskopreosvećeni Mitropolit raško-prizrenski g. Teodosije, iguman Sava sa bratstvom i članovi sveštene Patrijarhove pratnje: arhimandrit Danilo, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije; protođakon dr Dragan Radić, đakon Vasilije Perić i ipođakon Vladimir Jelić.
Patrijarh g. Porfirije će sjutra, na praznik Vaskrsenja Hristovog, načalstvovati svetom Liturgijom u Pećkoj Patrijaršiji i podijeliti stotinu godišnjih stipendija učenicima i studentima sa Kosova i Metohije iz fonda Zadužbine Sime A. Igumanova.
