Rusija je od samog početka svoje invazije sistematski uništavala ukrajinsku infrastrukturu, uključujući mrežu za električnu energiju i internet.
Spas je došao iz svemira: odmah nakon prvih ruskih napada, u martu 2022, tadašnji potpredsjednik ukrajinske vlade Mihailo Fedorov zamolio je teksaškog biznismena Ilona Maska putem Tvitera (sada Iks) da otključa svoje satelite Starlink za Ukrajinu. A Mask je isto tako spontano odgovorio putem Tvitera: „Starlink je aktivan, dodatni prijemni sistemi su na putu“.
Otada je usluga satelitskog interneta koju pruža Maskova kompanija SpejsIks centralni stub odbrambenih napora Ukrajine. Starlink se prvenstveno koristi za ukrajinske bespilotne letjelice, ali i internet-aplikacije za komunikaciju, identifikaciju i pronalaženje ciljeva.
Međutim, ukrajinsko povjerenje u milijardera Maska duboko je poljuljano već u septembru 2022. Tokom prvog ukrajinskog napada bespilotnim letjelicama protiv ruske crnomorske flote na Krimu, radio-kontakt sa svim bespilotnim letjelicama iznenada je prekinut. One su se srušile, napad nije uspio.
Godinu dana kasnije pokazalo se da je Ilon Mask lično naredio inženjerima Starlinka da ugase sistem.
Pružanje usluga Starlinka za Ukrajinu dogovoreno je dakle preko privatne društvene mreže, bez ikakve javne rasprave i bez ikakve kontrole parlamenta.
Od ponovnog izbora Donalda Trampa, njegov čovjek od povjerenja Mask ima vrlo široka ovlašćenja, a pritom nije podložan direktnoj kontroli parlamenta. To šta će da uradi sa Starlinkom je njegova privatna odluka.
Nije isključeno da će u jednom trenutku i da proda projekat Starlink onome ko ponudi najviše. Taj strateški važan satelitski komunikacioni sistem mogao bi da padne u pogrešne ruke ako bi, na primjer, neke totalitarne države ili strateški rivali mogli da pristupe toj globalnoj mreži.
Prije skandala u Bijeloj kući, tehnološki milijarder Mask nazvao je lažima izvještaje medija o mogućem gašenju Starlinka:
Ukrajina i njeni saveznici grozničavo traže vojno održive alternative, ali za sada satelitski komunikacioni sistemi koje pružaju npr. Švedska ili Njemačka ne mogu da popune prazninu koju bi stvorilo gašenje Starlinka.
Ekonomski razlozi bi takođe mogli da igraju ulogu za biznismena Maska. On je mnogo uložio u mrežu Starlink i ne želi da plaši one koji bi u budućnosti bili za nju zainteresovani.
Trenutno samo oko četiri miliona ljudi koristi Starlink i dostupan je u Sjevernoj i Južnoj Americi, Evropi, djelovima podsaharske i južne Afrike, nekim azijskim zemljama, kao i u Australiji i na Novom Zelandu.
To je vjerovatno i zato što je Starlinkov satelitski internet veoma skup: sam prijemnik košta oko 400 evra, a mjesečna naknada za korišćenje je 40 do 80 američkih dolara, u zavisnosti od regiona.
Starlinkovi glavni kupci, poput Poljske, Italije, Indonezije ili Grenlanda, sada postaju sve više sumnjičavi u pouzdanost sistema, ako on zavisi isključivo od diskrecije njegovog vlasnika.
Moguće je da će dostupnost Starlinka zbog toga biti postupno ograničena (downscaling), u početku za manje ratno-kritična područja, npr. za civilnu upotrebu u Ukrajini, zatim za djelove vojnih komunikacija i na kraju i za prvu liniju na frontu – sve dok ukrajinska vlada ne popusti pritisku.
Starlink stvara pristup internetu prenosom podataka putem svjetla – poput optičkog kabla, samo što se prenos odvija putem satelita. U tu svrhu Ilon Mask godinama gradi satelitsku mrežu u kojoj sateliti jedni drugima prosljeđuju relevantne podatke.
Maskova svemirska kompanija SpejsIks lansirala je od od 2019. ukupno 7.770 Starlink-satelita (podaci od 31. januara 2025.) u nisku Zemljinu orbitu. Cilj je proširiti mrežu na 42.000 satelita.
Za korišćenje satelitskih podataka potreban je i prijemni uređaj na zemlji koji se ponaša poput usmerivača i povezuje uređaje s najbližim satelitom. Prijemnik automatski usklađuje prijemnu antenu, sličnu satelitskoj TV-anteni, s dostupnim satelitom. Tada se uspostavlja internet-veza.
Satelitski internet je relativno jednostavan za korišćenje. Podaci teku kontinuirano i impresivno brzo. Sateliti Starlinka kruže oko Zemlje na visini od 328 do 614 kilometara, što je znatno niže od satelita konkurenata.
Poređenja radi, sateliti trenutnog lidera na satelitskom tržištu, Hagesneta, kruže oko Zemlje na visini od 35.000 kilometara. Zato prenos podataka traje oko deset puta duže nego kod Starlinka.
Zemljina orbita je „zatrpana“ satelitima, pa i onim Ilona Maska. Do novembra 2024. oko Zemlje je kružilo više od 13.000 satelita, od toga oko 8-600 pripada Sjedinjenim Državama.
Očekuje se da će mreža Starlink u budućnosti imati 42.000 satelita – tako da će u orbiti brzo doći do velike gužve. To ugrožava druge satelite, ali i ometa astronomska posmatranja sa Zemlje. Sateliti Starlinka već sada su odgovorni za većinu bliskih susreta koji su se zamalo završili sudarom satelita. A nakon što satelit automatski promjeni svoju putanju kako bi izbjegao mogući sudar, to onda izaziva lančanu reakciju.
Drugi problem je relativno kratak životni vijek Starlink-satelita: oni prestaju da rade nakon otprilike pet godina i većim dijelom sagore kad ponovo uđu u Zemljinu atmosferu. Novi sateliti moraju neprestano da se lansiraju u svemir kako bi se izbjegle rupe u mreži.
