Da bismo imali sezonu od makar šest mjeseci, potrebna je reforma turističkog sektora, koja bi obuhvatila strukturne reforme turističke ponude, destinacijskog menadžmenta, opšte i turističke infrastrukture i marketing strategije, kazao je profesor Rade Ratković.
Istakao je da ćemo najjednostavniji odgovor na pitanje o šestomjesječnoj turističkoj sezoni naći ako zavirimo u pozitivna iskustva Albanije i Hrvatske i pokušamo da na sličan način upravljamo našim turizmom.
– Treba da znamo da bez dominacije hotela i sličnih objekata, dobre pozicije na najjačim emitivnim izvorima Evrope, posebno u organizovanom turizmu, ne možemo imati održivi turizam ni u socijalnom, ni u ekonomskom, ni u ekološkom pogledu. To pokazuje turističko iskustvo cijelog Mediterana i naše iskustvo u turizmu prije tranzicije. Postavimo na odgovorna mjesta ljude koji ovo razumiju, poznaju i vole, i ne tražimo im partijske knjižice i nacionalno izjašnjavanje, već reference u turizmu – kazao je Ratković.
Istakao je da bi reforme turističkog sektora, turističke ponude, trebalo formulisati u više strategija, posebno turističke, ali to izgleda nije u agendi.
– Prioritet je dat izbornom i popisnom inžinjeringu i neplodnoj raspravi i svađi oko identitetskih pitanja i karaktera našeg sistema, iako je on dobro definisan našim Ustavom. Na djelu je ogromna društvena entropija koja stvara iluziju da se nešto ozbiljno radi, a problemi ostaju i množe se – ukazao je Ratković.
• Da li se išta promijenilo po pitanju crnogorskog turizma i turističke ponude u ovoj sezoni, ili nam turizam, kako ste nedavno kazali, tiho odumire?
– Nažalost, crnogorski turizam je već više od tri decenije u fazi tihog odumiranja, sa, doduše, nekim kratkim i kratkotrajnim fazama oživljavanja, ali dugoročni trend je tiho odumiranje, sa tendencijom ubrzanja u posljednje četiri godine. To odumiranje se ogleda u predominaciji sekundarnog stanovanja u strukturi turističke ponude (preko 80 odsto), a ekstremno malo hotela (oko 8 odsto). Na strani tražnje dominiraju domaći turisti i turisti iz regiona (kratkosezonska i niskobudžetna tržišta), kao i turisti, odnosno nekomercijalni smještaj vlasnika sekundarnih stanova (najviše iz Rusije, pa Srbije, Turske…). Na taj način se transformišemo u destinaciju za nekretnine i destinaciju niskobudžetskih i kratkosezonskih turista i rezidenata iz stranih država. Tome se dodaje i prekomjerni („over“) turizam koji generira neodrživ razvoj u sve tri dimenzije.
Investitora nema, razvija se sekundarno stanovanje
• Otkako se promijenila vlast 2020. godine nema većih investicija u turizam. Koliko nestabilna politička situacija odmaže razvoju turizma i novim većim investicijama koje daju dodatnu vrijednost?
– To je, nažalost, tačno. Uvedena je neka podjela na „vaše“ (uglavnom nepodobne) i „naše“ (uglavnom podobne) investitore, a bilo je i zatvaranja značajnih kompanija iz turizma i podrške turizmu. Ali se zato nastavlja bum razvoja sekundarnog stanovanja, koji je najveća prijetnja opstajanju i razvoju održivog turizma. Propušten je projekat izgradnje zaobilaznice oko Budve, za koju je bilo obezbijeđeno EU finansiranje, a nema ni osmišljenih projekata rješavanja teških problema u mjesnom i međumjesnom i međunarodnom saobraćaju ka Crnoj Gori, što predstavlja usko grlo opstajanja i razvoja održivog turizma.
• Vidite li ikakav pomak po pitanju rada Vlade i državnih institucija kada je u pitanju turizam?
– Nakon izbora 2020. godine promijenile su se dvije vlade, a sada je u mandatu i treća. Zajedničko im je da su potpuno zapostavile destinacijski menadžment u turizmu, za razliku od ostalih mediteranskih zemalja, uključujući i naše najbliže susjede Albaniju i Hrvatsku, na čijem pozitivnom iskustvu treba sa se učimo. Ova treća vlada ima šansu da krene u reformu destinacijskog menadžmenta u turizmu, ako bude imala volju i ako opet ne bude iznenadnih promjena. Destinacijskih priprema za minule sezone i ovu sezonu uglavnom nije bilo, a za narednu već kasnimo sa promocijom i predugovaranjem za najjača organizovana tržišta Evrope, bez kojih ne možemo imati održiv turizam. Sindrom tihog odumiranja zahvatio je i same državne institucije, kako u turizmu, tako i u izbornom procesu, popisu, odnosu prema susjedima, formiranju lokalnih vlasti, gdje nesmetano i javno imamo direktan upliv organa, medija i Crkve našeg sjeveroistočnog susjeda. Primjetna je velika društvena konfuzija koja ometa svaki pozitivan proces u državi, a turizam posebno ne podnosi haos, konfuziju i nestabilnost.
I dalje se toleriše devastacija resursa i turizma putem povećane izgradnje sekundarnih stanova, a proces reforme turističkog marketinga i destinacijskog menadžmenta, pokrenut Marketing planom iz 2019. godine, još nije ni uzet u razmatranje. Ustalila se praksa da se i radovi na infrastrukturi otežu duboko ka glavnoj turističkoj sezoni, što je nedopustivo u odgovornom turizmu.
Avio-linije su uslov razvoja organizovanog turizma
• Koliko mali broj letova sa naših aerodroma, u odnosu na aerodrome u regionu, negativno utiče na razvoj Crne Gore kao turističke destinacije?
– Aerodromi, avio-kompanije i otvorene avio-linije prema svim značajnim emitivnim izvorima Evrope i svijeta su uslov razvoja organizovanog turizma u Crnoj Gori. To je neophodan uslov, bez kojega se ne može, ali ne i dovoljan. Naveli smo šta ide uz to. U protekle četiri godine mi smo radili upravo suprotno, pa nam se to sada obija o glavu.
