Registar zavisnika od narkotika u Crnoj Gori postoji, ali samo na papiru, dok on praktično ne funkcioniše. Nema preciznih podataka o broju osoba koje koriste droge, jer se podaci ne prikupljaju na valjan način, kazao je Saša Mijović , izvršni direktor NVO 4 Life. On smatra da donosioci odluka, odnosno političari nijesu zainteresovani da riješe ovaj problem.
Mijović je kazao da nije poznat podatak koliko u Crnoj Gori ima zavisnika od droga.
“Registar postoji ali samo na papiru, dok praktično on ne funkcioniše. Nema preciznih podataka o broju osoba koje koriste droge jer se podaci ne prikupljaju na valjan način. Naime, podaci se skupljaju samo iz zdravstvenih ustanova, dok su ustanove, institucije i razne organizacije koje pružaju pomoć zavisnicima/ama od droga isključene iz sakupljanja podataka. Takođe, veliki je broj osoba koje traže pomoć u inostranstvu. Tako da se brojem osoba koje koriste droge može samo licitirati”, ukazao je Mijović.
Droga ne bira pol i dob, tako ne bira ni mjesta.
“Nažalost, nema razlike među bilo kom dijelu Crne Gore, svaki grad, mjesto, selo je istom mjerom pogođeno ovim problemom. Kako sam u svakodnevnoj komunikaciji sa osobama koje imaju problem sa drogama kao i njihovim članovima porodica, jedno im je zajedničko mišljenje kada je ovo u pitanju. Svi oni kažu, kod nas ih je najviše, bilo da se govori o ulici, zgradi, naselju ili gradu. Tako da ovo njihovo zapažanje dovoljno govori”, navodi Mijović.
Osobe koje imaju problema sa drogama rijetko same traže pomoć, uglavnom to rade članovi njihovih porodica ili prijatelji.
“Rijetko koji zavisnik se sam odlučuje da potraži pomoć. Našoj organizaciji se javlja veliki broj roditelja za savjet i pomoć. I ono što mi uporno ponavljamo je da roditelji, partneri, članovi porodica zavisnika ne čekaju zavisnika da potraži pomoć, jer to ili nikad ne dođe ili dođe kasno. Zbog toga uvijek poručujemo da zavisnika treba privoljeti ili natjerati da prihvati pomoć i mi imamo savjet na koji se način to radi pa tako često i uspijevamo. Zato je najvažnije obratiti nam se za savjet, pa i kad osoba koja ima problem to ne želi”, savjetuje Mijović.
Lista čekanja ogromna
Crna Gora, smatra Mijović, nema u dovoljnoj mjeri kapaciteta kako bi pomogla sve većem broju onih kojima je potrebna.
“Podsjetiću da se tratman na Kakarickoj gori i dalje plaća, iako država odvaja sredstva za njen rad. Kao i da su ti kapaciteti poluprazni. Takođe ne postoji dovoljno, kako prostornih, tako i stručnih kapaciteta za borbu sa ovim problemom. Za tretman detoksikacije u Psihijatrijskoj bolnici Kotor postoji svega devet kreveta za detoksikaciju zavisnima sa teritorije čitave Crne Gore, uključujući tu i osobe koje su iz zatvora na obaveznoj mjeri liječenja. Tako da je praktično nemoguće sa toliko kreveta zadovoljiti potrebe svih kojima je pomoć potrebna. Zato je lista čekanja ogromna. I što je vrlo važno, da podsjetimo, da su žene koje imaju problem sa drogama diskriminisane jer za njih ne postoji mjesto u Crnoj Gori u kome bi mogle dobiti pomoć pri detoksikaciji. Ni u bolnicama u Kotoru i u Podgorici”, ističe Mijović.
Foto: Ilustracija, Pixabay
On nema podatak koliko je trenutno zavisnika/ca od droga na liječenju.
“Na nivou države nemamo mogućnost da znamo koliko je osoba na tretmanima, ali u našoj organizaciji je trenutno pet osoba kojima pomažemo da riješe ovaj problem. I možemo se pohvaliti svojim rezultatima u procentu uspješnosti”, navodi Mijović.
Međutim, dešava se da se neka osoba više puta liječi od narkomanije.
“Naravno da postoji i određeni broj osoba koji se i nakon tretmana vrate ovom poroku. Međutim, više je faktora koji utiču na to, od motivisanosti, usvajanja i primjenjivanja onog što je kroz tretman urađeno, raniji prekid tretmana od predviđenog… Ali, to je sastavni dio ove bolesti, jer da je tako lako prestati sa drogom, to ne bi bio ovoliki problem u cijelom svijetu”, ističe Mijović.
On tvrdi i da nadležne institucije ne pomažu porodicama koje imaju problema sa članom koji je zavisan od droga.
“Ne, porodice su, nažalost, prepuštene same sebi. Kao što sam rekao, tretman na Kakarickoj gori se i dalje plaća što je velika prepreka da neko ko i poželi da se liječi ne može to sebi priuštiti. Ne postoji dovoljno servisa podrške, već sam istakao da je malo kreveta u Kotoru, a da za žene ne postoji mjesto u Crnoj Gori za detoksikaciju”, ističe Mijović.
Političari nezainteresovani
Prevencija u bolesti zavisnosti je najvažnija. Međutim, Mijović je mišljenja da se ne radi dovoljno na tom polju.
“Neophodno je istaći da nema sistemskog i sistematskog pristupa prevenciji. Ne postoje standardizovani preventivni programi koji bi se realizovali u kontinuitetu. I to je jedan od glavnih uzroka za povećan broj mladih koji u sve ranijem uzrastu počinju koristiti droge”, kazao je Mijović.
Na pitanje šta društvo u cjelini, treba da radi da bi se ukazalo na opasnosti od narkomanije, Mijović odgovara da donosioci odluka, političari nijesu zainteresovani za ovaj problem.
“Ako bi kazali da društvo nije zainteresovano, to bi bilo greška. Jer ja kao dio društva sam vrlo zainteresovan, kao i najveći broj građana, međutim, nijesmo mi ti koji donosimo odluke i odlučujemo da li će se nešto raditi ili neće. Tako da je, kao što sam rekao, odgovornost na donosiocima odluka. I oni su ti koji nijesu zainteresovani. Da bi se krenulo u rješavanje ovog problema, prvo treba da se zainteresuju i krenu u rješavanje ovog problema. Kad bi se stekli ti preduslovi, onda bi se lako napravila strategija borbe protiv droge, od prevencije, tretmana, programa smanjenja štete”, zaključio je Mijović.
