Kako nezvanično saznaje BORBA, SDT-u će uskoro na postupanje biti predati materijali vezano za ovaj slučaj.
Pritom, kako navode, nedostaje akt koji bi predstavljao osnov zaključivanja ugovora sa pravnim dejstvom u odnosu na Vladu a nije ispoštovan ni Zakon o javnim nabavkama. Zaključuje se da je došlo do pogrešne primjene obavezujućih pravnih propisa prilikom pristupanja ovom pravnom poslu.
Ugovor o lobiranju u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) sa kompanijom Bipartizan solutions, američko-izraelskog političkog analitičara Mičela Baraka, potpisan je u decembru 2022. na godinu dana. Ovaj ugovor, 43. Vlada je raskinula krajem maja, iskorištivši klauzulu koja je predviđala da se on može raskinuti u tom periodu.
Prema ranijim medijskim izvještajima, zvanična Podgorica je prve lobiste angažovala 1995. godine, u vrijeme Vlada tadašnjeg premijera Mila Đukanovića.
Crna Gora je bez prestanka imala lobiste u Americi pune dvije decenije, od 1995. do 2015. godine.
Ugovori o lobiranju su uobičajena praksa u SAD, a detalji o njima objavljuju se na internet stranici Akta o registraciji stranih agenata (FARA) pri američkom Ministarstvu pravde.
Podgorica je za usluge lobističke kompanije „Orion stratedžis“ za prvih šest mjeseci 2010. godine, platila više od 452.000 dolara, objavilo je tada Ministarstvo pravde SAD-a. Shodno ugovoru, potpisanom prvi put 14. novembra 2008. godine, Crna Gora je za ove usluge godišnje plaćala pola miliona dolara.
Krajem 2010, Crna Gora je produžila ugovor o pružanju savjetničkih usluga sa pravnom kancelarijom „Pejdž Ref“ na još dvije godine, do 15. novembra 2012. godine, za ubrzanje napredovanja Crne Gore ka NATO-u. U tom periodu, Crna Gora je toj lobističkoj kući isplatila milion dolara.
Međutim, nije moguće precizno utvrditi koliko novca je potrošeno na lobiranje jer su ugovori bili podložni promjenama.
Nakon 2015. uslijedila je sedmogodišnja pauza, do potpisivanja ugovora sa Bipartizan solutions.
Kada je u pitanju Bipartizan solutions, Vlada je sačinila dokument u kojem se analizira ovaj pravni posao a u kome se navodi da su prekršene odredbe brojnih propisa. Naglašava se da Zakon o vanjskim poslovima propisuje da Ministarstvo vanjskih poslova štiti interese Crne Gore, njenih državljana i pravnih lica u inostranstvu, predstavlja Crnu Goru u odnosima sa drugim državama, međunarodnim organizacijama i drugim međunarodnim institucijama, kao i sa njihovim predstavništvima u Crnoj Gori.
„Nedvosmisleno se može zaključiti da Vlada Crne Gore preko Ministarstva vanjskih poslova vrši poslove zastupanja i promovisanja države i unapređenja saradnje izmedu dviju država, posebno ako se ima u obzir činjenica da postoji diplomatsko konzularno predstavništvo u SAD-a, kao i predstavnik u sjedištu UN-a u Njujorku. Shodno prethodno navedenom proizlazi kroz izvještaje o realizovanom poslu (koje je naručilac sačinjavao mjesečno radi isplate naknade) da se radi o aktivnostima koje su u nadležnosti Minstarstva vanjskih poslova i DKP-a u smislu Zakona o vanjskim poslovima“, navodi se u Vladinom dokumentu.
Zakon o lobiranju u članu dva propisuje da je „lobiranje djelatnost kojom se vrši uticaj na organe zakonodavne i izvršne vlasti na državnom, odnosno lokalnom nivou, organe državne uprave, nezavisna tijela, regulatorna tijela, javne ustanove, javna preduzeća i druga pravna lica koja vrše javna ovlašćenja, odosno djelatnosti od javnog interesa ili su u većinskom državnom vlasništvu“.
„Zakon o lobiranju propisuje uslove za lobiste i odobrenje i uslove za registraciju za poslove lobiranja u Crnoj Gori, dok ne zabranjuje da se strana firma koja je registrovana u matičnoj državi kao lobista angažuje. S tim što je shodno članu 29 Zakona o lobiranju (podatke o naručiocu lobiranja) obaveza firme iz SAD-a informiše Agenciju za sprječavanje korupcije, u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora o lobiranju“, navodi se u dokumentu.
Uzimajući u obzir da se radi o lobiranju za Vladu Crne Gore, to jest, ugovor o lobiranju je predsjednik Vlade potpisao za račun Vlade Crne Gore, dovodi se u pitanje validnost ugovora o lobiranju koji zaključuje Vlada jer ona shodno članu 11 Ustava Crne Gore vrši izvršnu vlast, dok poslove državne uprave shodno članu 111 Ustava Crne Gore vrše ministarstva i drugi organi uprave, dodaje se.
Odredbom iz člana pet Uredbe o Vladi Crne Gore uređen je položaj Predsjednika Vlade, a odredbama člana 8,9 i 10 način donošenja odluke Vlade Crne Gore.
„Takođe, nadležnosti Vlade uređene su Ustavom Crne Gore, u kojem se članom 100 propisuje da je ona kolegijalni organ i da kao takav donosi odluke. Postupak donošenja odluke je definisan Poslovnikom Vlade Crne Gore na način što se materijal kandiduje na sjednici Vlade, i donose se odluke o istom. Uvidom u dokumentaciju konstatuje se da je predmetno pismo o angažovanju zaključeno između Bipartizan Solution Inc. iz Vašingtona i Dritana Abazovica, dana 13. decembra 2022. godine, u ime Vlade Crne Gore, a za čije zaključenje pravnog posla prethodno nije data njena saglasnost, tačnije gdje nedostaje akt koji bi predstavljao osnov zaključivanja ugovora sa pravnim dejstvom u odnosu na Vladu. Iz prednje navedenog zaključuje se da je došlo do pogrešne primjene obavezujćih pravnih propisa prilikom pristupanju ovom pravnom poslu od strane 43. Vlade“, piše u dokumentu.
Navodi se i da je Vlada Crne Gore nakon potpisivanja Ugovora o lobiranju (ugovor je potpisan dana 13.12.2022. godine) na sjednici od 26. januara 2023. godine donijela Zaključak kojim je usvojila Informaciju o Sporazumu o korišćenju usluga lobiranja za potrebe Vlade od strane kompanije Bipartizan Solution Inc.
Jasno je u zaključku Vlade navedeno da se radi o „usluzi“, čime je potrebno bilo sprovesti postupak shodno Zakonu o javnim nabavkama gdje je u clanu 1 propisano da: „ovim zakonom uređuju se pravila postupaka javnih nabavki radi zaključivanja ugovora ili okvirnog sporazuma o javnoj nabavci robe, radova ili usluga, zaštita prava u postupcima javnih nabavki“, navedeno je.
Nadalje, član 3 Zakona o javnim nabavkama propisuje da: „javna nabavka je skup poslova i aktivnosti koje sprovodi naručilac, u skladu sa ovim zakonom radi nabavke robe, vršenja usluga ili izvodenja radova, za koje su obezbijeđena sredstva, bez obzira da li robe, usluge ili radovi imaju javnu namjenu.
„Treba napomenuti da Zakon o javnim nabavkama pravi izuzeća za nabavku usluga i takođe izdvaja jednostavne nabavke ali se iznos od 350.000 dolara nije mogao sprovesti kroz jednostavne nabake već je postupak nabavke usluga trebalo ići shodno Zakonu o javnim nabavkama. Član 8 Zakona o javnim nabavkama propisuje da „naručilac je dužan da u postupku javne nabavke obezbijedi konkurenciju između privrednih subjekata, u skladu sa zakonom, i da Naručilac ne smije da ograniči ili spriječi konkurenciju između privrednih subjekata, a naročito ne smije da onemogući učešće privrednog subjekta u postupku javne nabake neopravdanom primjenom pregovaračkog postupka ili primjenom diskriminatornih uslova i kriterijuma ili mjera kojima se favorizuju pojedini privredni subjekti“, navodi se u dokumentu Vlade.
Takođe, član devet Zakona o javnim nabavkama propisuje da je naručilac dužan da postupke javnih nabavki sprovodi na transparentan način i da Transparentnost ostvaruje se objavljivanjem u ESJN dokumentacije neophodne za sprovođenje i realizaciju postupka javne nabake, u skladu sa ovim zakonom“.
