Crnu Goru su do 2020. godine, sa pozicija vrha predsjednika Države, Vlade i Skupštine vodio trio političara redom: Đukanović, Marović i Vujanović, pa potom Đukanović, Vujanović i Krivokapić i na kraju Đukanović, Brajović, Marković.
Oni su vodili sve procese u Crnoj Gori, uz kratki boravak Vesne Perović na mjesto predsjednika Skupštine za vrijeme manjinske podrške Vladi od strane LP (2001-2002) i Šturanovića i Lukšića za vrijeme kratkih izleta Đukanovića u biznis, a čiji rezultati se vide u Pandora papirima.
Rezultate vladavine ovih DPS čelnika i njihovih satelita su svima poznati, a Sky prepiske su ogoljele način njihove vladavine, jer su stvorili korumpiranu Državu sa zarobljenim Sudstvom i Tužilaštvom.
Poslije tridesetog avgusta velika očekivanja građana su u značajnoj mjeri iznevjerena, a tri vodeće funkcije su oponašali Đukanović, Bečić i Zdravko Krivokapić i Đukanović, Abazović i Danijela Đurović.
Bivši režim je uspio da značajno uspori očekivane promjene i reforme, dijelom nesposobnošću nove vlasti da se hrabro upusti u obračun sa kriminalom i korupcijom, a dijelom zbog zarobljenog sudstva i tužilaštva, čiji vrh je bio čvrsto povezan sa vodećim kriminalnim klanovima.
Sve do Lučindana 2023. godine i formiranja 44.Vlade i izbora Andrije Mandića na mjestu predsjednika Skupštine nije se nazirao izlazak iz ovog začaranog kruga.
Sa tri najznačajnije funkcije Andrija Mandić, Milojko Spajić i Jakov Milatović su uspjeli da za 88 dana više postignu nego svi njihovi prethodnici za po jedan i više mandata.
Ni najveći optimisti nijesu očekivali da će prije 100 dana aktuelne parlamentarne većine biti kompletiran Ustavni sud, izabran Sudski savjet, uspješno sproveden popis, i kao kruna svemu, poslije 5 godina iz VD stanja Vrhovno Državno Tužilaštvo je dobilo Milorada Markovića za VDT u punom mandatu.
Sada je svima jasno zašto se zbog izbora Andrije Mandića na mjesto predsjednika Skupštine u DPS i njegovim satelitiskim strankama upalio crveni alarm.
Oni su prepoznali glavnu opasnost, jer Andriju Mandića nijesu mogli uplašiti, kupiti i potkupiti ni sa pozicija kada su bii u vlasti, kada su pod punom kontrolom imali Sudstvo i Tužilaštvo, kada su bili gospodari ljudskih sudbina.
Izbor Andrije Mandića za predsjednika Skupštine, i činjenica da je koalicije Za budućnost CG postala dio parlamentarne većine, je bio znak za uzbunu i da će konačno morati odgovarati svi oni koji su se ogriješili o zakon.
Iz centrale kojom i dalje upravjaju Đukanović, Lazović, Roćen, potpomognuti ,,kavčanima“ Radojem Zvicerom i Ljubom Milovićem, svakodnevno se pravi strategija i obuka novog rukovodstva DPS-a kako da se sruši parlamentarna većina.
U vrijeđanju Andrije Mandića se utrkuju Danijel Živković, Andrija Nikolić, Aleksandra Vuković-Kuč, Oskar Huter, Jevto Eraković, ali sve je uzalud, jer na napade uvijek dobiju odgovor u nekom uspješnom rezultatu skupštinske većine.
Opanjkavanje i tračarenje bivšeg režima po ambasadama protiv koalicije Za budućnost CG je već doživijelo fijasko, a Bilčik, Picula i Lajčak se više ne oglašavaju.
Međunarodna zajednica je u proteklih 88 dana vidjela da je parlamentarna većina isporučila više rezultata nego sve prethodne parlamentarne većine zajedno.
Zato sa trasiranog puta se ne smije skretati, nema zaustavljanja i gubljenja vremena, jer građani očekuju da Crna Gora više ne bude prepoznata kao jedna od vodećih zemalja kriminala i korupcije, već kao prva sledeća država članica EU i kao demokratska i pravno uređena država.
Već se nazire dugoroćno političko partnerstvo Mandića, Spajića i Milatovića, jer ono garantuje stabilnost, prosperitet i pomirenje u Crnoj Gori. Svi oni koji su bili dio bivšeg režima treba da budu u centru pažnje tužilačke i sudske vlasti, a izbor Milorada Markovića za VDT, kompletiranje Sudskog savjeta i Ustavnog suda treba da budu garancija da će konačno pravda zanoćiti i u Crnoj Gori.
