Shodno članu 94 Ustava Crne Gore vratio sam Skupštini na ponovno odlučivanje tri zakona. Poslanici su uvažili primjedbe koje sam iznio u odnosu na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektronskim komunikacijama, i odustali od njegovog ponovnog donošenja, što smatram odgovornom i ispravnom odlukom.
Ostajem uvjeren da će primjena ponovno donesenog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju lokalne samouprave, kao i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o privrednim društvima, dovesti do negativnih posljedica u praksi.
Polazeći od ustavnog određenja da odnos vlasti počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli, kao i uloge predsjednika države u tom smislu, smatram da je vraćanjem predmetnih zakona na ponovno odlučivanje, kao i uvažavanjem primjedbi od strane Skupštine u jednom slučaju, učinjen značajan korak ka unapređenju zakonodavne prakse u Crnoj Gori.
Pored nespornih nedostataka koji su sadržani u navedenim zakonskim rješenjima, a što je konstatovano i brojnim reakcijama stručne domaće i inostrane javnosti u proteklom periodu, cijenim da je bilo neophodno da ukažem na ključne, višedecenijske probleme u kreiranju zakona i drugih akata.
Uvjeren sam da građani od novoformirane zakonodavne i izvršne vlasti očekuju snažan otklon od negativnih praksi iz prošlosti, kao i da donošenje upravo ova tri sporna zakona u prvom glasanju ni na koji način nije doprinosilo takvom cilju.
U svom inauguracionom govoru stupanjem na dužnost predsjednika države, građanima sam obećao da ću predano raditi za boljitak Crne Gore, kao prvi među jednakima štititi ustavno-pravni poredak i doprinositi usvajanju evropskog sistema vrijednosti. Za mene, to nisu bile prazno izgovorene fraze kakvih smo se naslušali unazad par decenija, a kakvih nažalost ima i sada na našoj političkoj sceni, već odlučno iskazana spremnost da funkciju predsjednika države obavljam u korist svih građana Crne Gore i njihove bolje budućnosti.
Na primjeru vraćanja tri zakona na ponovno odlučivanje Skupštini želio sam da pošaljem nekoliko važnih poruka.
Prvo, proces kreiranja javnih politika i pripreme zakonskih rješenja mora biti sproveden na kvalitetan i inkluzivan način, kako bi rezultati njihove implementacije odgovarali potrebama i očekivanjima građana. Donošenje zakona po hitnoj proceduri, posebno onih sistemskog karaktera, bez prethodno sprovedene javne rasprave i davanja adekvatnog obrazloženja – vidim kao nastavak loših praksi. Upravo angažman građana i stručne javnosti u kreiranju javnih politika doprinosi demokratskom procesu, jača legitimitet političkih odluka, stvarajući transparentniji i otvoreniji politički sistem kom težimo.
Drugo, dio zakonodavstva koji je neophodno uskladiti sa pravnom tekovinom EU, mora biti pripreman u saradnji sa Evropskom komisijom. Podsjećam da postoji dugogodišnja ustanovljena praksa dostavljanja predloga propisa Evropskoj komisiji na davanje mišljenja, u cilju kvalitetnog usvajanja evropskih standarda i obezbjeđivanja efikasnog sprovođenja obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Programa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, kao strateških dokumenata u ovoj oblasti. Svako odstupanje od ovakve prakse suprotno je težnjama Crne Gore da što prije postane punopravna članica EU.
Treće, uloga predsjednika države, u okviru zakonodavnog procesa, je suštinska i korektivna, kako to predviđa i Ustav Crne Gore, i ona ne smije biti svedena na puku formu i nekritičko odobravanje, kako je to uglavnom do sada bio slučaj. Stoga je pokušaj pojedinih aktera da se vršenje ovog ustavnog ovlašćenja predsjednika države, sagledava kroz političku prizmu – besmisleno. Pored toga što je i sama Skupština neusvajanjem jednog od zakona i sama priznala da se vraćanje navedenih zakona pokazalo kao opravdano i cjelishodno, upravo taj potez doprinio je afirmisanju Ustava i načela podjele vlasti, kao i jačanju svijesti svih političkih aktera o superiornosti javnog interesa u odnosu na lične i partikularne interese.
Konačno, na temelju navedenih principa, nastaviću da svoja Ustavna ovlašćenja u zakonodavnom procesu koristim u cilju poboljšanja pravnog okvira u državi, lišen političkih ili bilo kojih drugih motiva koji bi me ograničavali pri racionalnom i objektivnom sagledavanju usvojenih rješenja.
