Prošlo je pet godina od sječe oko 90 stogodišnjih čempresa u dvorištu barske Gimnazije zarad izgradnje vrtića. Rano ujutru, prije zore, mašine su počele da sijeku uprkos glasnom protivljenju Barana. Uslijedili su masovni protesti. Danas nema ni vrtića ni dvorišta.
Od “čempres revolucije”, kako su nazivani protesti za očuvanje dvorišta Gimnazije “Niko Rolović” i zahtijevanja nove lokacije za vrtić, ostali su neki mladi čempresi čije sadnice su posađene nakon sječe starih. Ostalo je ogoljeno dvorište. Tenderi, idejna rješenja, Ministarstvo prosvjete, sljedeća godina – sve su to Barani čuli za ovih pet godina. Novo dvorište i vrtić nisu vidjeli.
“Ova Vlada neće raditi protiv volje građana, a posebno nećemo graditi vrtiće uz policijske kordone. Izvući ćemo nauk iz ove situacije”, rekao je tadašnji premijer Duško Marković nakon tri mjeseca građanskih protesta. Nakon Markovića, u njegovoj fotelji su sjedjela tri nova premijera. Uprkos tome, volja građana još nije ispunjena.
Stefan Đukić, filozof, politički analitičar i jedan od aktivista za zaštitu dvorišta “Vijestima” je kazao da su svjedoci jedne velike neodgovornosti sa svih strana političkog spektra.
“Vlada koja je ušla u taj proces i onda ga zaustavila, sa premijerom Markovićem i ministrom Šehovićem se otvoreno svetila građanima Bara time što ih je stavila na dno liste, a naredne dvije administracije nisu bile pretjerano zainteresovane za rješavanje tog pitanja. One su pokazivale neko načelno interesovanje, primale nas na sastanke i obećavale davanje prioriteta problemu školskog dvorišta i vrtića u Baru, ali nisu uradile ni minimum potrebnog”, poručio je Đukić.
Dodao je da sve to pokazuje jednu tužnu “gluvoću” političke klase prema onome što su potrebe građana. Prema njegovim riječima, jednima je borba za školsko dvorište i čemprese predstavljala užasno neprijateljstvo koje se mora kazniti i ugušiti, a drugima korisnu borbu za uzdrmavanje tadašnje vlasti, a ne stvaran cilj po sebi.
Na pitanje da li će Barani ikada dočekati odgovornost za tadašnja dešavanja on odgovara: “Ne”.
“Društvo smo koje ne poziva na odgovornost ni u kriminalnim događajima, a kamoli u onima u kojima postoji moralna ili politička odgovornost. Takva, porazna činjenica pokazuje kakvo je stanje u društvu trenutno i da je to nešto što moramo mijenjati. Ako se ne zahtijeva odgovornost za greške, ako se ona svodi na prosto papagajsko ponavljanje “kaznite ih na izborima”, ako je sistem zaključan za sve sem za partije, onda ne živimo u dobrom društvu i ne možemo se nadati da će nam biti bolje. To moramo da mijenjamo”, ocijenio je Đukić.
Sada, nakon pet godina, on na čitavu situaciju gleda dvojako, a svako od učesnika osjeća odgovornost za to što se desilo, što nisu spasili školsko dvorište, a što istovremeno nije ni počela gradnja novog vrtića.
“Kao da je sistem, grub i surov, pregazio volju građana želeći da nam pokaže da se ne pitamo ni za šta, i da ako probamo da se pitamo, možemo samo dobiti kaznu. Istovremeno postoji i dobar pogled, optimističan, za koji vjerujem da će dati svoje plodove nakon više godina. Jedna grupa ljuda, bez formalne organizacije, bez finansija, bez institucionalne podrške je uspjela da onemogući jedan pogrešan i loš projekat”, kazao je sagovornik “Vijesti”.
Prisjeća se da je jedna grupa ljudi dokazala da grad i država ne pripadaju političarima u odijelima i službenim vozilima već njima, građanima, i da se vrijedi boriti da se istjera svoje.
Predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević kazao je “Vijestima” da je izgradnja vrtića koji je planiran u Baru poprimila vremenski okvir koji nije na ponos nikome.
“Pet godina je predug period i moram da istaknem da mi je jako žao što se na kraju ispostavilo ono što sam još tada govorio, da ukoliko dođemo u poziciju da odustanemo od tog projekta da će nas sve to zajedno koštati određeni vremenski period koji ćemo morati da potrošimo kako bismo došli u poziciju da izgradimo toliko potreban vrtić”, poručio je Raičević.
On je kazao da su u prvim mjesecima nakon odluke da se odustane od gradnje u dvorištu Gimnazije ponudili novu lokaciju.
“Ti procesi idu veoma sporo i to je ono što me jako zabrinjava i nikako nisam zadovoljan sa tim u kojoj se fazi mi trenutno nalazimo, iako se vidi određena posvećenost, odnosno progres, u tom dijelu”, poručio je.
Prema informacijama sa kojima on raspolaže, nakon okončanog konkursa koji je donio najbolje idejno ahitektonsko rješenje pristupilo se izradi glavnog projekta koji je završen.
“U finalnoj je fazi revizija glavnog projekta i u nekom narednom periodu će se doći u poziciju raspisivanja javnog poziva za izbor najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju tog objekta”, kazao je Raičević.
Naveo je da su u komunikaciji sa Ministasrtvom prosvjete i da su na raspolaganju za što lakšu i bržu saradnju.
“Sigurno ćemo i ove godine sačekati dok se taj objekat izgradi i da ćemo tek možda 2025. biti u poziciji da mališanima omogućimo boravak u novim, savremenim prostorijama”, izjavio je Raičević.
Dodao je da podaci sa kojima raspolaže, a koji se tiču rezultata popisa, govore da će u skorijoj budućnosti morati da razmotre mogućnost za izgradnju novih vrtića u Baru jer ovaj koji se planira izgraditi neće riješiti probleme kapaciteta.
Dvorište Gimnazije koriste ne samo đaci te, već i đaci Srednje stručne škole koja te prostorije koristi u popodnevnoj smjeni i đaci Osnovne škole “Blažo Jokov Orlandić”.
Raičević kaže da je Opština Bar donijela odluku kojom će se taj prostor u narednom periodu tretirati kao parkovska površina koja će biti na raspolaganju tim obrazovnim ustanovama, ali će služiti i kao zelena oaza centra grada.
Konkurs sa idejno rješenje je raspisan i završen, izabrali su ga u junu prošle godine.
“U narednim danima ćemo pristupiti izradi glavnog projekta, reviziji i da ćemo toku ove godine stvoriti pretpostavke da se na tom lokalitetu zaista sve ono što jeste kroz taj konkurs planirano, i realizuje”, poručio je Raičević.
Kazao je da time žele da daju maksimalan doprinos uređenju tog prostora iako formalno-pravno Opština Bar ne raspolaže tim prostorom i nema nadležnost da ga uređuje budući da je vlasnik zemljišta Vlada, a zemljištem raspolaže Ministarstvo prosvjete.
“Na taj način pokušaćemo da saniramo štetu koja je učinjena i možda ispravimo greške za koje nijesmo odgovorni, ali za greške koje su se sigurno desile”, kazao je Raičević.
Iz Ministarstva prosvjete nisu odgovorili na pitanja “Vijesti” u kojoj fazi procesa je izgrdanja vrtića u Baru i rekonstrukcija dvorišta barske Gimnazije, da li je ministarka Anđela Jakšić Stojanović uopšte upoznata sa ovim problemom u Baru i kakav je njen stav po pitanju i da li je od stupanja na funkciju preduzela neke mjere u vezi s ovim pitanjem.
Na pitanje da li sada, nakon pet godina, kada sagleda situaciju misli da je nešto moglo ili trebalo drugačije, Dušan Raičević je odgovorio da je “moralo drugačije”.
Kazao je da Opština Bar nije učestvovala u tom procesu kao izvođač radova, niti kao investitor, već su to politike koje su bile koncipirane sa nivoa centralnih vlasti odnosno Vlade.
“Da li je naša najveća greška bila ta što nijesmo na adekvatan način kroz planska dokumenta tretirali prostor, uvažili ono što jesu potrebe, osluškivali ono što jesu potrebe naših sugrađana, odnosno velikog broja roditelja”, pita se Raičević i odgovara sam sebi da je njegova najveća greška to što je stepen komunikacije morao da bude izraženiji i intenzivniji.
On je siguran da su u toj komunikaciji sa sugrađanima mogli da dođu do adekvatog rješenja, nego li ono koje jeste tada donijeto.
“Trenutno je zadovoljilo one koji su se borili protiv izgradnje vrtića na toj lokaciji, međutim, dugoročno svi zajedno smo izgubili”, zaključio je Raičević.
