Istraživanje objavljeno u časopisu The BMJ pokazuje da dugotrajna terapija PPI lijekovima nije povezana sa povećanim rizikom od razvoja raka želuca. Autori ističu da rezultati mogu da umire pacijente koji zavise od ovih lijekova i pomognu ljekarima u sigurnijem donošenju odluka o liječenju.
Ideja da PPI lijekovi mogu da doprinesu raku želuca potiče još iz 1980-ih, kada su naučnici prvi put počeli da proučavaju dugoročne efekte suzbijanja želudačne kiseline. Neka kasnija istraživanja ukazivala su na povećan rizik, ponekad i dvostruko veći, ali mnoga od njih nisu mogla da razlikuju uzrok od slučajnosti, često ne uzimajući u obzir osnovne zdravstvene probleme koji sami po sebi povećavaju rizik od raka.
Istraživanje koje rješava prethodne nedostatke
Kako bi razjasnili ove sumnje, naučnici su analizirali podatke iz nacionalnih zdravstvenih registara Danske, Finske, Islanda, Norveške i Švedske, obuhvatajući period od 26 godina (1994–2020). Identifikovano je 17.232 pacijenta sa dijagnozom raka želuca, a svaki je upoređen sa deset osoba bez bolesti, po starosti, polu, godinama i zemlji porekla – ukupno 172.297 učesnika.
Istraživači su pratili dugotrajnu upotrebu PPI lijekova (više od godinu dana), kao i histaminskih H2-antagonista, druge klase lijekova za smanjenje želudačne kiseline. Da bi se izbjeglo da rani simptomi raka utiču na upotrebu lijekova, period od 12 mjeseci prije dijagnoze (ili ulaska u studiju za kontrolne osobe) nije se računao.
Analiza je takođe uzela u obzir ključne faktore rizika: starost, pol, liječenje infekcije heliko bakterijom, istoriju čira na želucu, bolesti povezane sa pušenjem i alkoholom, gojaznost ili dijabetes tipa 2, kao i upotrebu određenih lijekova. Nakon prilagođavanja svih ovih faktora, nije pronađena veza između dugotrajne upotrebe PPI ili H2-antagonista i povećanog rizika od raka želuca.
Šta znači ovaj rezultat
Istraživanje je observaciono, pa se ne mogu donositi apsolutni zaključci o uzroku i posljedici, a autori napominju da faktori poput ishrane i porodične istorije raka želuca mogu uticati na rezultate. Ipak, obuhvatanje nekoliko nordijskih zemalja i podaci iz registara koji prate pacijente decenijama omogućili su istraživačima da značajno smanje ranije greške i pristrasnosti.
„Rezultati ne podržavaju hipotezu da dugotrajna upotreba PPI lijekova povećava rizik od adenokarcinoma želuca. Ovi nalazi bi trebalo da pruže olakšanje pacijentima i budu vrijedan vodič u kliničkom odlučivanju“, poručili su istraživači.
