Očigledno nije slučajnost jer riječ februar, kako objašnjava Accademia della Crusca, potiče od latinskog februarius, izvedenice od februus što znači pročišćavajući.
U ovom mjesecu u godini, koji je u starorimskom kalendaru bio posljednji, a ne drugi kao u julijanskom i gregorijanskom, slavili su se obredi čišćenja tijela i duha radi pripreme za novu godinu i privlačenja sreće.
Mjesec je bio posvećen Febris, boginji groznice koja se povezuje s liječenjem od malarije, ime koje vjerovtno potiče od etrurskog Februusa, boga smrti i pročišćenja.
Proslave u čast ove boginje obično bi dosegle vrhunac 14. februara s Februalijom, praznikom tokom kojeg se prinosila žrtva kako bi se pridobila zaštita božanstva i sreća te ponovno rođenje s obzirom na nadolazeći novi mjesec.
Kako objašnjava Romano Impero, kult Febrisa, s dolaskom hrišćanstva, zamijenjen je kultom Santa Febronia, a zatim premješten na 25. jun.
Umjesto toga, 14. je postao Valentinovo, u ime “ljubavne groznice”.
Februar je mjesec pun simbolike koji označava prelaz iz mračne zime u oživljavanje prirode i života, idealan trenutak za pročišćavanje od onoga što je bilo i od težine zime, pripremajući se za doček novoga.
To je idealno razdoblje da se riješite onoga što vam više nije potrebno s obzirom na novi ciklus regeneracije. Ametist i ljubičica su dragi kamen i cvijet povezani s ovim mjesecom u godini.
