Suđenje je zakazano po žalbi stranaka u postupku, pre svega Višeg javnog tužilaštva, koje ju je uložilo, nezadovoljno prethodno donesenom presudom, po kojoj je Vesković po odluci suda osuđen na 15 godina zatvora, a Ivanov oslobođen optužbe.
Ova presuda je prvostepena i na nju su pravo žalbe imali svi učesnici u postupku Apelacionom sudu.
Podsjetimo, krajem novembra 2024. godine Viši sud u Beogradu osudio je Veskovića za blaže krivično djelo – ubistvo u saizvršilaštvu, a ne za teško ubistvo kako ga je tužilaštvo teretilo u optužnici, jer „nije bilo dokaza da je ubistvo izvršeno na svirep i podmukao način“. Ivanov je pak oslobođen optužbe za nelegalno posedovanje i nošenje vatrenog oružja.
Prema prvobitnoj optužnici, Vesković i Ivanov su se teretili da su u martu 2018. u sačekuši ubili Đurovića ispred njegove kuće na Dušanovcu. Na osnovu pronađenih DNK tragova, tužilaštvo je tvrdilo da je Ivanov vozio automobil, a da je Vesković pucao u Đurovića dok su se sa njim mimoilazili kolima. Automobil korišćen prilikom ubistva je kasnije zapaljen, ali nije do kraja izgorio i policija je u gepeku pronašla pušku iz koje je Đurović ubijen.
Tokom procesa, u septembru 2024. godine, Tužilaštvo je izmijenilo prvobitnu optužnicu i tada Veskovića teretilo za teško ubistvo, ali ne u saizvršilaštvu sa Ivanovim, nego sada sa NN izvršiocem.
Tako je tokom suđenja tužilaštvo odustalo od gonjenja Ivanova za ubistvo, pa se njemu nadalje sudilo samo za nelegalno nošenje oružja jer je na pronađenoj pušci otkriven njegov DNK. Međutim, prilikom izricanja presude sud je rekao da nije bilo moguće utvrditi kad je Ivanov ostavio DNK na pušci, odnosno da li ga je ostavio prilikom ubistva ili ranije.
Inače, ovo suđenje je trajalo više godina i nekoliko puta je, što zbog promjene sudije, što iz drugih razloga, ponavljano.
Takođe, pratile su ga brojne „nesuglasice“ predstavnika tužilaštva i advokata odbrane u sudnici, pre svega onih koje se tiču pronađenih dokaza, uzimanja tragova DNK i oko toga ko je i na koji način te analize radio.
I dok je Tužilaštvo insistiralo na tome da su oni valjani, odbrana je tvrdila suprotno – da su dokazi podmetnuti.
Inače, obojica optuženih su od početka tvrdili da su nevini i da nemaju nikakve dodirne tačke sa Đurovićem, a kamoli da su ga ubili, tim prije jer kako su naveli, za to „nisu imali nikakav ni razlog, niti motiv“, a „nisu ni bili u Beogradu“.
I Vesković i Ivanov imali su kriminalnu prošlost i prije ovog slučaja.
Vesković je ranije osuđen na uslovnu kaznu zbog lažnog pasoša, a Ivanov zbog različitih krivičnih djela. Između ostalog, osuđen je na dvije godine zatvora jer je tukao Vladimira Veličkovića u koga je potom pucao Stanko Buhanac. Takođe, Ivanov je ranije osuđen na godinu i po dana zatvora zbog otmice.
I ubijeni Đurović se svojevremeno našao u sudnici zbog optužbi za otmicu Jovice Radonjića, člana kriminalne grupe „Firma“, ali postupak protiv njega je obustavljen kada je ubijen.
Vesković i Ivanov od ljeta 2024. u sud dolaze sa slobode, jer im je ukinut pritvor u Centralnom zatvoru u Beogradu i zamijenjen blažom mjerom.
Naime, Veskoviću je pritvor ukinut početkom juna 2024. godine, poslije 6 godina provedenih iza rešetaka, dok je trajala istraga, odnosno suđenje u ovom postupku, kada mu je određen kućni pritvor.
Tri mjeseca ranije, pritvor je ukinut i Ivanovu i zamijenjen kućnim, uz nanogvicu, prenose „Novosti“.
