Virus opet zabrinjava: Kako da prepoznate male boginje?

Virus opet zabrinjava: Kako da prepoznate male boginje?

Male boginje ili morbili ponovo su zdravstvena prijetnja iako za ovaj virus dugo postoji vakcina. Zbog manjeg odziva na vakcinaciju, povremeno se javljaju novi slučajevi u Srbiji, a protekle nedjelje registrovan je još jedan.

Da je vakcinacija neophodna, apelovala je Verica Jovanović, direktorka Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“, ističući da je epidemiološka situacija u Srbiji za sada stabilna.

Morbili, male boginje, jesu virusno, veoma zarazno oboljenje iz grupe osipnih groznica, koje se klinički manifestuje zapaljenskim promjenama na vežnjačama, sluzokoži disajnih organa i pojavom ospe koja se širi sukcesivno od lica i vrata, na trup i ekstremitete.

Virus morbila spada u rod Morbillivirus, a u porodicu Paramyxoviridae. To su RNK virusi sa polimorfnim, po pravilu grubo jajastim, ali ponekad i filamentoznim virionom, 150–300 nm u dijametru.

Genom se sastoji od jednolančane RNK. Imaju dvoslojnu lipidnu membranu. Virus je neotporan u spoljašnjoj sredini i brzo ga uništavaju temperatura, strujanja vazduha, direktna sunčeva svjetlost i hemijske supstance.

Rezervoar infekcije je čovjek, a izvor infekcije je nazofaringealni sekret oboljele osobe. Put širenja infekcije je kapljični, a ulazna vrata infekcije su sluzokože konjuktiva i gornjih partija respiratornog trakta.

Inkubacija kod morbila je ustaljena i iznosi 10–11 dana. Protiče bez simptoma, a u posljednjoj trećini inkubacionog perioda bolesnik je infektivan.

Bolest protiče kroz tri stadijuma:

Kataralni stadijum – predstavlja početak bolesti i odlikuje se kataralnim promjenama na sluzokoži konjuktiva, nosa i nižih djelova disajnih puteva. Traje 3–4 dana, počinje postepeno sa znacima opšte infekcije. Temperatura postepeno raste, bolesnik je malaksao, umoran, neraspoložen, bez apetita.

Tegobe se svakog dana pojačavaju i pri kraju kataralnog stadijuma javljaju se specifični znaci bolesti. Koplikove mrlje javljaju se na bukalnoj sluzokoži i imaju izgled posutog griza na hiperemičnoj sluzokoži, ne skidaju se i čvrsto su spojene sa sluzokožom. Javljaju se pri kraju kataralnog stadijuma, obično 36 časova prije pojave ospe, i održavaju se 11–24 časa.

Objektivnim pregledom nalaze se konjuktivitis, rinitis, koža lica je blijeda, sluzokoža ždrijela i tonzila je hiperemična. Nije prisutna ospa po koži, ali se na mekom nepcu može vidjeti enantem.

Osipni stadijum – pri kraju kataralnog stadijuma nastaje kratkotrajno poboljšanje, a zatim pogoršanje sa porastom tjelesne temperature i opštim znacima bolesti.

Ospa je vodeći klinički simptom. Javlja se najprije na koži glave iza ušiju, a zatim istog dana zahvata kožu lica i vrat. Širi se od glave prema donjim partijama tijela kao kapi vode iz tuša, izbija dva do tri dana, eflorescencije su makule i papule, pojedinačne, a između eflorescencija vidi se nepromijenjena koža.

Koža je na dodir prijatna, topla, meka i vlažna, baršunasta. Nisu prisutne subjektivne smetnje. Povlači se istim redom kojim je izbijala, od glave i lica prema vratu, trupu, gornjim ekstremitetima i nogama, tako da se može dogoditi da na licu ospa bledi i povlači se, a da na stopalima izbija. Bolesnik je visoko febrilan, adinamičan, rinitis je intenzivniji. Oči su suzne sa izraženim konjuktivitisom.

Lice je zažareno i opisuje se kao plačna maska ili facies morbillosa. Prisutno je pooštreno vezikularno disanje praćeno vlažnim bronhitičnim šuštanjem. Srčana radnja je ubrzana i prati visinu temperature. Osipni stadijum traje 5–6 dana, a zatim nastupa stišavanje bolesti i postepeni pad temperature.

Stadijum rekonvalescencije karakteriše se povlačenjem ospe. Na mjestima ospe javlja se prolazna hiperpigmentacija i brašnasto perutanje. Opšte stanje bolesnika se poboljšava i ovaj stadijum traje 4–5 dana, u zavisnosti od pojave komplikacija.

Morbili traju oko dvije nedjelje, ali stadijum rekonvalescencije može se produžiti i na nekoliko nedjelja.

Treba napomenuti da postoje različiti klinički oblici malih boginja, kao i da u sklopu ove bolesti mogu nastati i različite komplikacije.

Virus se izoluje iz nazofaringealnog sekreta, urina i krvi. Za dokazivanje koriste se inhibicija hemaglutinacije (IH), reakcija vezivanja komplemenata (RVK), test neutralizacije, kao i ELISA test koji se radi 10 dana od infekcije, kada se javljaju IgM antitijela.

Terapija kod morbila je simptomatska. Primjenjuju se lijekovi za smanjenje sekrecije iz nosa i konjuktiva i ublažavanje kašlja. U slučaju nastanka komplikacija koriste se lijekovi u zavisnosti od nastale komplikacije.

Neophodna je izolacija bolesnika i primjena higijensko-dijetetskog režima, mirovanje u postelji, ishrana bogata vitaminima i mliječnim proizvodima. Aktivna imunizacija (vakcinacija) protiv morbila obavezna je za svu djecu nakon prve godine života. Moguća je i primjena imunoglobulina.