„U svjetlu najavljenih izbora za 2027. godinu, priprema za izbore i opšte poznatih optužbi na račun izbornih manipulacija, Crna Gora se suočava sa ozbiljnim izazovom koji potresa samu srž demokratskog procesa: sve veći broj lica za koje postoje osnovane sumnje da imaju dvojno državljanstvo (crnogorsko i srpsko) i organizovano od strane režima u Beogradu koriste duplo biračko pravo, iako to Ustav i zakoni Crne Gore izričito zabranjuju2, poručio je Đuričković.
Kako ističe, dok je pitanje duplih državljanstava odavno poznato javnosti, stari problem koji se nadvio nad crnogorski izborni sistem jeste sistematsko odbijanje Srbije da razmjenjuje podatke o svojim državljanima sa Crnom Gorom, čime se, kaže on, praktično omogućava izborni inženjering i još jednom obesmišljava volja stvarnih birača.
„Srbija ignoriše međunarodne obaveze. Uprkos više pokušaja da se uspostavi bilateralna saradnja u domenu evidencije prebivališta i državljanstva, Srbija godinama odbija da omogući Crnoj Gori pristup osnovnim podacima o licima koja se sumnjiče da su nelegalno upisana u crnogorski birački spisak. Koliko je taj process korumpiran i koliko se zloupotrebaljava najbolje smo mogli da vidimo i na primjeru kandidature Milojka Spajića za predsjednika Crne Gore ali i brojnih drugih visokih funkcionera u Crnoj Gori“, naglasio je.
Đuiričković ističe da takvo ponašanje predstavlja direktno urušavanje dobrosusjedskih odnosa i borbu protiv izborne korupcije.
Prema mnjegovim riječima, u praksi, to znači da Crna Gora ne može da identifikuje lica koja imaju i crnogorska i srpska dokumenta, i time glasaju dvaput, često podstaknuti političkim uticajem i organizovanim mrežama.
„Rješenje postoji, Crna Gora treba tražiti pomoć od EU. Ukoliko je Srbija zatvorena za saradnju, a zreli su uslovi da se to konstatuje, Crnoj Gori ostaje legitimna i zakonita opcija: da se obrati institucijama i državama članicama EU sa zahtjevom da iskoriste svoje baze podataka i mehanizme provjere, kako bi izvršili provjeru državljana Srbije koji su putovali, boravili ili podnosili zahtjeve u EU i tako utvrdili njihovu stvarnu migracionu i prebivališnu situaciju“, rekao je.
On navodi da ova inicijativa ne bi bila presedan: Evropska unija već koristi napredne sisteme kao što su VIS (Visa Information System), EES (Entry/Exit System) i ETIAS, koji prikupljaju biometrijske i identifikacione podatke građana trećih zemalja (uključujući Srbiju), prilikom njihovih ulazaka, boravaka ili zahtjeva za vize.
„Uz pravno utemeljenu molbu Crne Gore zasnovanu na principima međunarodne pravne pomoći i zaštite izbornog integriteta države članice EU mogu sprovesti internu provjeru u svojim bazama, bez nužnog uključivanja Srbije, i dostaviti Crnoj Gori informacije“, poručio je.
Ovakva inicijativa, pojašnjava Đuričković, bi se oslanjala na pravne mehanizme koji dopuštaju razmjenu podataka u slučaju „važnog javnog interesa“ a izborni integritet jedne države članice Savjeta Evrope to svakako jeste.
„Crna Gora takođe ima svoj Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, usklađen s evropskim standardima, što dodatno olakšava prenos i obradu podataka u skladu s pravilima EU. Kroz memorandume o razumijevanju, Crna Gora može zvanično zatražiti saradnju sa državama poput Njemačke, Austrije, Hrvatske, Grčke ili Francuske, koje imaju tehnički kapacitet da izvrše analizu bez narušavanja prava građana“, dodao je.
Prema njegovim riječima, Crna Gora se nalazi pred jasnim izborom: ili će dozvoliti da se izbori sprovode uz ozbiljnu sumnju u regularnost i tihe manipulacije, ili će iskoristiti sve pravne instrumente međunarodne saradnje kako bi zaštitila izborni proces.
„Ako već Srbija sistematski izbjegava saradnju, Crna Gora više ne treba da čeka. U interesu građana, demokratije i suvereniteta vrijeme je da se zatraži pomoć onih koji poštuju vladavinu prava“, kaže Đuričković.
Dodaje da sa ovakvom vladajućom većinom, građani Crne Gore teško mogu očekivati da će institucije sistema pokrenuti jednu ovakvu inicijativu, jer ih upravo takvo stanje održava na vlasti.
Stoga je, kaže on, neophodno djelovanje ukupne opozicije, ali i kompletnog civilnog sektora, kako bi se ova inicijativa delegirala Delegaciji Evropske unije, ali i izvršio pritisak na institucije Crne Gore da budu proaktivne i kooperativne.
„Ova inicijativa, uz podršku EU i saradnju crnogorskih institucija, morala bi biti sprovedena od strane komisije koju bi činili i članovi opozicije i civilnog sektora, budući da ne postoji dovoljan stepen povjerenja u institucije, tj. vladajuću većinu“, kazao je.
Đuričković je jasan da ukoliko se žele fer i regularni izbori 2027. godine, dogovor oko sređivanja biračkog spiska trebalo bi da bude jedan od ključnih uslova opozicije i osnov za političko djelovanje oko kojeg nema pregovora, te koji bi predstavljao uslov za bilo kakvu dalju kooperativnost.
„A sada je pravo vrijeme da se takav uslov postavi. Ukoliko EU istinski želi da joj buduća prva članica bude zaista suverena, tj. da ispunjava jedan od osnovnih demokratskih principa fer, regularan i nezavisan izborni sistem, onda je podrška ovoj inicijativi neupitna. Poruka za EU je jasna: bolje spriječiti nego liječiti“, istakao je.
U suprotnom, dodaje, EU će nakon 2027. morati da u svom parlamentu usvoji još jedan „obdukcioni nalaz“, sa 461 glasom ZA, u kojem će jasno stajati da izbori u Crnoj Gori (baš kao i decembarski u Srbiji) „nisu bili slobodni i fer“ te da se poziva na međunarodnu istragu, posebno u vezi s organizovanim migracijama birača.
„Kako pokrenuti ovu inicijativu već je drugo pitanje, ali ono što je sigurno jeste da je sada pravi momentum i da su dostupni svi neophodni alati!“, zaključio je Đuričković.
