Sudski postupak u kojem je podgorički Viši sud utvrdio da je Crnogorska komercijalna banka (CKB) povrijedila kolektivna prava potrošača, predstavlja sistemski rizik, zbog mogućeg zatrpavanja sistema sličnim predmetima, ali i rezervacija kod banaka, saopštili su iz Udruženja banaka (UBCG).
Generalni sekretar UBCG, Bratislav Pejaković, kazao je da je Viši sud tretirao taj slučaj kao predmet manje vrijednosti do pet hiljada eura, čime je nametnuo i nemogućnost revizije kod Vrhovnog.
„Međutim, ovaj slučaj predstavlja sistemski rizik, kako za sami sudski sistem koji može biti zatrpan novim predmetima izazvanim ovakvom presudom, ali i rezervacijama kod banaka od preko 100 miliona eura. Tako da očekujemo reviziju postupka, a ukoliko bude potrebno i ustavnu žalbu“, naveo je Pejaković.
Viši sud u Podgorici odbio je, krajem marta, kao neosnovanu žalbu CKB-a i donio presudu kojom je utvrđeno da je ta banka povrijedila kolektivna prava potrošača u Crnoj Gori. Utvrđeno je, kako se navodi u obrazloženju presude, da je CKB povrijedila Zakon o zaštiti potrošača određujući naknadu za obradu kredita u iznosu od jedan odsto do 1,7 odsto iznosa odobrenog kredita, čime je ujedno povrijedila kolektivna prava potrošača.
Presudom se banci zabranjuje da u ugovorima koje nudi potrošačima određuje naknadu za obradu kredita u procentima, zavisno od iznosa koji se odobrava.
Iz UBCG su upozorili da bi nepravovremeno rješavanje tog problema ili neuspostavljanje sudske prakse u skladu sa međunarodnim standardima moglo izazvati posljedice i po buduće klijente banaka, privredu, ali i investicioni rejting države.
„Kada banka dobije tužbu, ona istog trenutka mora da rezerviše odgovarajuća sredstva za taj spor. Preliminarna cifra rezervacija na nivou sistema bila je 100 miliona eura, gdje su najveći dio po iskuskstvu iz Srbije sudski troškovi. Spor može da traje više godina i dokle god traje, ta sredstva su rezervisana, ne plasiraju se, a to znači manje novca u opticaju. Samim tim cijena novca ide na gore, odnosno kamatne stope na plasmane rastu“, objasnio je Pejaković.
On je dodao da niko ne osporava pravo kreditnim institucijama da naplaćuje naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, već da se pod sumnju se stavlja način obračuna kroz procenat.
“Ono što iznenađuje što u presudi nijesu pomenuti svi argumenti dati od advokatske kancelarije koju je angažovala banka, niti se pominje efektivna kamatna stopa koja sadrži sve troškove sa čime je potrošač u potpunosti upoznat”, rekao je Pejaković.
On je podsjetio i da postoji više presuda u korist banaka kako u Crnoj Gori, tako i Evropskoj uniji.
Kada se govori o procentualnom obračunu naknade, Pejaković je naveo da se ima u vidu načelo vertikalne jednakosti, koje predstavlja princip po kojem bi ljudi s većom platežnom sposobnošću trebalo državi da plaćaju veći poreski iznos nego oni čija je platežna sposobnost manja.
„Pandan je i kod sudskih taksi, dok se u bankarstvu primjenjuje da se za manje iznose kredita naplati manji iznos nadoknade, gdje je manja izloženost riziku i manja potreba stalnog monitoringa“, rekao je Pejaković.
Sa druge strane, fiksni iznos koji se promoviše presudom Višeg suda u postupku CEZAP protiv CKB-a, implicira veći iznos naknade za manje iznose kredita, ali da se naplaćuju naknade i kod apliciranje za kredite koji se ne odobre, jer su tražioci uzročnici troška.
„Vidjećemo u kojem pravcu će ići dalji postupak, gdje računamo na reviziju presude, a onda će se prezentovati i odgovarajuće metodologije od banaka, gdje stvarni i objektivni trošak postoji i kod softvera, svake intervencije na softveru, održavanja IT-a i vremena potrošenog za sagledavanja kreditnog zahtjeva od zaprimanja, evaluacije, praćenja, ali i procesa naplate, gdje su veći iznosi kredita i duži periodi naplate sami po sebi veći rizik i pod povećanom pažnjom u bankama“, saopštio je Pejaković.
On je objasnio da obrada zahtjeva za kredit nije samo prateća usluga prenosa kapitala, već je neophodan preduslov za zaključivanje ugovora o zajmu.
Klijenti se prije sklapanja ugovora o kreditu interesuju o kamati, troškovima i visini naknade za obradu kredita koju će platiti.
“Stvarni trošak obuhvata informativni razgovor sa kupcem, koji može da traje od sat do dva sata. U tom razgovoru se izradi i plan finansiranja kredita, koji treba da izdrži provjeru šefa odjeljenja za prodaju, a potom i odjeljenja upravljanja rizicima, bonitetne provjere, potom pravnog tretiranja svakog ugovornog odnosa da bi se pojavio na Kreditnom odboru i dobio odobrenje, ili ne”, kazao je Pejaković.
U zavisnosti od složenosti slučaja, taj proces traje i kroz provjeru raspoloženosti sredstava za traženi rok. Kod većih iznosa uključuje se viši menadžement banke.
“Ukoliko imamo odobrenje, slijedi priprema kreditnih ugovora koja traje otprilike sat. Nakon izrade ugovora, održava se i završna diskusija sa klijentom. Nakon potpisivanja ugovora, kredit se odobrava i slijedi isplata – proces koji u zavisnosti od pojedinačnog slučaja traje između 40 i 80 minuta”, naveo je Pejaković.
Komentarišući retroaktivnost koja se potencira od CEZAP-a, Pejaković je kazao da se retroaktivnošću potencira pravna nesigurnost, da ono što je danas zakonito, protokom vremena ne mora da bude.
„Nije dobra poruka postojećim investitorima, niti onim koji razmatraju investiranje u Crnu Goru“, saopštio je Pejaković.
Banke su, kako je poručio, spremne na dugotrajni proces, jer smatraju da su u pravu.
„Dodatno, uz postojeći problem nagomilanih predmeta i nedostatak sudija, uz penzionisanje iskusnih, samo možemo pretpostaviti kakav zastoj u sudovima možemo očekivati“, zaključio je Pejaković.
