Od učionica međunarodne škole u Podgorici do University of California, Berkeley, jednog od najprestižnijih univerziteta svijeta, put Lucie Stanković obilježen je disciplinom, aktivizmom i stalnim pomjeranjem ličnih granica. Danas je studentkinja završne godine na Berkliju, gdje studira političke nauke i interdisciplinarni program “Society and Environment”, uz minor (dodatni program studija koji student pohađa pored svog glavnog smjera) iz ljudskih prava, a već planira naredni korak – pravni fakultet u Sjedinjenim Američkim Državama.
“Upis na Berkli bio je zbir cijelog mog dotadašnjeg života. Gledali su sve – ocjene, eseje, preporuke, aktivnosti, ličnost”, kaže Stanković.
Još od osnovne škole u Podgorici školovala se u međunarodnom okruženju, u QSI Montenegro školi, gdje je sve predmete slušala na engleskom jeziku. Upravo tu se, kaže, oblikovala njena akademska i životna ambicija da studira u SAD-u. Pored škole, bavila se tenisom, solo pjevanjem i volontiranjem, od pomoći azilima za životinje do humanitarnih akcija u lokalnoj zajednici.
“Oduvijek su me privlačili pisanje i literatura, generalno društveni predmeti. Bila sam akademski jako posvećena kroz cijelo školovanje, a uz to sam trenirala tenis i išla u muzičku školu na solo pjevanje. Volontiranje mi je oduvijek bilo strast, uvijek sam voljela da nešto vratim zajednici, pa sam radila razne stvari kroz godine: razmjene poklona za praznike sa školom ‘1. jun’, čuvanje pasa iz azila, pakovanje hrane za porodice kojima je pomoć bila potrebna. Nekako sam se uvijek nalazila tamo gdje se treba nešto pokrenuti i pomoći drugima”.
Kao najbolji đak generacije, Lucia je završila srednju školu i sa 17 godina preselila se u Kaliforniju, gdje je započela studije na Berkliju – univerzitetu koji okuplja više od 40.000 studenata i važi za jedan od vodećih javnih univerziteta u svijetu.
“Sam proces prijave je holistički, ne gledaju samo ocjene nego pokušavaju da vide tvoj puni potencijal, ličnost, ono što te čini onim što jesi, pa je cijeli sistem prilično kompleksan i drugačiji od onoga na šta smo navikli kod nas. Traže ocjene, četiri eseja o tvom životu i iskustvima, pisma preporuke od profesora, i spisak svih aktivnosti kojima si se bavio. Prijavljivala sam se sama na fakultete širom Amerike, i kada je stigao odgovor sa Berklija, znala sam da je to pravi izbor za mene”.
Dolazak u SAD bio je, kaže, istovremeno uzbudljiv i zahtjevan.
“Živjela sam u studentskom domu koji je bio odmah pored fakulteta, u maloj sobi sa dvije cimerke i kupatilom koje smo dijelile sa još soba. Bilo je to potpuno drugačije iskustvo od svega do tada, ali me je nagnalo da upoznam mnogo različitih ljudi. Sam kampus je ogroman, prostire se na oko 500 hektara i na njemu studira preko 40.000 studenata, tako da je kao mali grad za sebe”.
Berkli je osnovan 1868. godine, što ga čini najstarijim univerzitetom u sistemu Univerziteta Kalifornije, i redovno se svrstava na sam vrh, kao najbolji državni univerzitet u Americi i na svijetu. Ovdje je 1964. godine pokrenut čuveni Pokret za slobodu govora (Free Speech Movement). Berkli već decenijama važi kao epicentar političkih demonstracija i studentskog aktivizma.
“Život u domu, i Berkliju uopšte, ima način da te spusti na zemlju i izjednači sa svima. Tamo su svi među najpametnijima na svijetu, ali te istovremeno svi gledaju kao ravnopravnog: isti časovi, isti domovi, iste prilike. Moraš ponovo da se dokažeš i izboriš za svoje šanse. Nije dovoljno samo stići ovdje, sada tek moraš da izgradiš svoje mjesto”.
Na Berkliju studira dva programa istovremeno, uz dodatni minor, što joj donosi izuzetno intenzivan raspored. Ipak, njen akademski život je samo dio svakodnevice – jednako je aktivna u studentskim organizacijama i društvenom angažmanu.
“Iskreno, kod mene ne postoji baš tipičan dan, jer sam od prve godine na fakultetu preuzela poprilično velik obim obaveza. Studiram dva fakulteta (double major), političke nauke i program koji se zove Society and Environment (Društvo i okolina/okruženje), uz sporedni smjer (minor) iz ljudskih prava. To znači da slušam osjetno više predmeta nego što je propisano i nego što je uobičajeno, pa mi je raspored uvijek pretrpan. Ali ono što mi zapravo ispuni dan jesu sve stvari kojima se bavim van predavanja, a ima ih dosta”.
Jedna je od senatorki u ASUC-u, nezavisnom studentskom parlamentu koji ima sopstveni budžet i političku autonomiju u okviru univerziteta.
“Trenutno sam senatorka u studentskom parlamentu, Associated Students of the University of California (ASUC) Berkeley. Kod nas je specifično to što je ASUC jedini studentski parlament u čitavom sistemu Univerziteta Kalifornije koji je potpuno nezavisan od uprave univerziteta. To znači da imamo svoj budžet i da samostalno donosimo odluke, pa zaista možemo da se izborimo za studente. Na tu poziciju sam došla tako što sam vodila kampanju i bila izabrana, i to me je dovelo za isti sto sa rektorom fakulteta i dalo mi konkretan način da zastupam svoju zajednicu i skrećem pažnju na njene probleme. Vodim svoju kancelariju sa preko 80 članova”.
Pokrenula je, kaže, i komisiju međunarodnih studenata kako bi ta zajednica konačno dobila formalno predstavljanje. U svom radu se prije svega trudi da predstavlja međunarodne studente.
“Organizujem pomoć oko imigracionih pitanja, radionice za pisanje CV-ja, događaje na kojima se lakše nosimo sa nostalgijom i osjećajem izolovanosti, i iskreno sve što zatreba. Znam kako je meni bilo kad sam tek stigla i sa koliko se prepreka međunarodni studenti suočavaju, pa želim da im barem malo olakšam i, koliko mogu, prilagodim sistem. I sama sam jedina studentkinja iz Crne Gore na cijelom Berkliju, pa dobro znam kako izgleda biti daleko od kuće i graditi sve iznova”.
Pored toga, ova Podgoričanka je suosnivačica prvog balkanskog udruženja na Berkliju, gdje okuplja studente iz regiona, a aktivna je i u sestrinstvu Alpha Delta Pi, gdje učestvuje u humanitarnim projektima i organizacionim aktivnostima.
Lucia je uključena i u istraživačke programe (URAP), gdje radi zajedno sa profesorima na akademskim projektima. Paralelno, zaposlena je na kampusu u okviru Cal Athletics, gdje učestvuje u organizaciji velikih sportskih događaja.
Volontira i u lokalnoj zajednici, uključujući rad na farmama i distribuciju hrane socijalno ugroženim porodicama.
“Moj dan je stalno kretanje između predavanja, sastanaka, posla i volontiranja. Zvuči haotično, ali u tome sam se pronašla”.
Sistem ocjenjivanja na Berkliju, objašnjava, potpuno je drugačiji od evropskog. Ispiti su rijetki, ali veoma teški i konačni, dok se ocjena gradi tokom cijelog semestra.
“Nema više rokova. Ako padneš, moraš ponovo da slušaš predmet”.
Veliki dio ocjene čine kolokvijumi, eseji, aktivnosti i diskusiona predavanja. Kampus raspolaže sa više od 40 biblioteka, koje su tokom ispitnih rokova prepune studenata.
Profesore opisuje kao vrhunske stručnjake, među kojima su i dobitnici Nobelovih nagrada.
“Nevjerovatno je sjediti na predavanju profesora koji mijenjaju svijet nauke, a onda te tretiraju kao ravnopravnog sagovornika”.
Na jesen planira da se prijavi za pravni fakultet u SAD-u, koji se upisuje nakon osnovnih studija i traje tri godine.
Studije na Berkliju, kaže, promijenile su je duboko – ne samo akademski, već i lično.
“Postala sam saosjećajnija i svjesnija svijeta oko sebe. Naučila sam da razmišljam kao globalni građanin”.
Boravak u međunarodnom okruženju, dodaje, naučio ju je važnosti razumijevanja različitih kultura i aktivnog učešća u društvu.
“Berkli te tjera da izađeš iz zone komfora i izgradiš sebe iznova”.
Iako živi u SAD-u, Stanković kaže da je snažno vezana za Crnu Goru i da redovno prati dešavanja u zemlji i regionu.
“Važno mi je da mladi budu uključeni i da se njihov glas čuje”.
Lucia, stipendista crnogorskog Fonda za izvrsnost, ne isključuje povratak nakon završetka studija, ali naglašava da je trenutno fokusirana na dalje obrazovanje.
“Crna Gora je moj dom. Nikada nisam prestala da razmišljam o tome kako mogu da doprinesem. Crna Gora bi trebalo da se fokusira na stvaranje prilika za svoje studente i da ih stavi u prvi plan, jer su upravo oni njena budućnost. Uz to, izuzetno je važno održavati vezu sa dijasporom i uključivati je na svaki mogući način. Toliko je divnih ljudi koji žive i studiraju u inostranstvu, a koji bi mogli da doprinesu na bezbroj načina, od savjeta i prenošenja iskustava do dijeljenja prilika i otvaranja vrata onima koji dolaze poslije njih. Ta veza ne smije da se prekine, jer se time gubi ogroman potencijal”.
Smatra da je ključno jačanje veza sa dijasporom i stvaranje većih prilika za mlade.
Za kraj, Lucia poručuje da je iskustvo studiranja u inostranstvu privilegija, ali i odgovornost.
“Svijet se mijenja i mi moramo da budemo dio tih promjena. Važno je da mladi imaju prostor da se čuju i da učestvuju”.
Njena priča ostaje primjer generacije koja svoje obrazovanje gradi globalno, ali identitet i odgovornost i dalje vezuje za zemlju iz koje potiče.
