Iako u mnogo čemu kaskamo za razvijenim zemljama sa savremenim tržištima rada dijelimo istu boljku – nedostatak radne snage. Hronični problemi koji su globalno isplije kivali tek nakon pandemorona virusa kod nas su produbljeni, pa se nosimo i sa nekompetentnošću, niskom motivacijom mladih, sindromom Petra Pana kod starijih….Deficit radnika imamo u brojnim djelatnostima, počev od najjednostavnijih pa sve do složenih zanimanja.
„Ja težim za dan kada će na CNC mašini da radi žena i da obavlja ozbiljne poslove. Nažalost naši ljudi će da izvise , građani Crne Gore, jer će da dođe radna snaga sa strane, a počela je digitalizacija. Na našim konkursima nam se javljaju samo ljudi iz Nepala i Turske, prate radnik.me i zaposli.me i kažu – mi želimo da radimo kod vas“, priča Slobodan Stanić iz Mašinskog centra.
Nedostatak radne snage boljka je koja se širi, pa se na gradilištima širom Crne Gore trenutno mogu naći isključivo radnici sa strane, većinom iz Pakistana, Nepala, Indije i Turske , dok je značajan broj naših radnika otišao na zapad, većinom u Njemačku. Privrednici kažu da su to većinom radnici sa osnovnom školom, problem je što ne znaju jezik, a država je u minusu.
„Ogromna sredstva koja se izdvajaju za zapošljavanje tih radnika odlaze vani… Nikada do sada nije bilo tolika potražnja, a sasvim sam siguran da ce potražnja rasti. Mi imamo pred nama izgradnju važnih saobraćajnica, druge dionice autoputa, mreže magistralnih i regionalnih puteva, izgradnje Jadransko-jonskog autoputa, ali vidjećemo hoće li se i desiti to…“, ukazuje Mile Gujić, iz Udruženja građevinarstva Privredne komore.
Kada je riječ o Crnoj Gori, stručnjaci kao fenomen ističu to što je u zemlji koja gradi tržišnu privredu država najveći poslodavac.
„Malo se radi, i mogu paralelno da rade nešto drugo, a ovo im obezbjeđuje neke pozicije, jedan dio rade možda i ilegalno, a drugi u državnoj službi-legalno. Imamo i preklapanja, neko se pojavi kao odbornik u opštini i kao turistički inspektor i uzima dvije plate iz buđžeta sto ja mislim nije u skladu sa zakonom“, kaže profesor turizma Rade Ratković.
U međuvremenu , stopa nezaposlenosti i dalje opada pa je trenutno 8,9 odsto, odnosno najniža ikada.
„Ta stopa nezaposlenosti nije rezultat samo rada Zavoda, već i indikator vrlo pozitivih kretanja u privrednom i ekonomskom smislu u Crnoj Gor. Svakako nam ostaju izazovi kao što su regionalne razlike gdje imamo veliku diskrepancu između sjevera i juga. U južnoj regiji ona je 2,5 posto, u centralnoj 5,6 posto, a u sjevernoj preko 30 posto“, naglašava David Perčobić, direktor Zavoda za zapošljavanje.
U naredne 3, odnosno 4 godine kada se očekuje da Crna Gora postane dio evropske porodice pred nadležnima je dosta posla jer će ubuduće imati više novca, ali i obaveza kada je u pitanju Evropski socijalni fond. Eksperti kažu da nema tačne formule, ali da će mladi ostati u svojoj zemlji ako za to imaju dobar razlog.
„Kvalitetna radna mjesta, mogućnosti za život i ta decentralizacija – jer je sjever veliki potencijal. Znači ako bi tamo napravili nešto da mladi ostanu, dobili bi usluge, trgovine, škole i vrtiće I tako počinje razvoj .To sigurno nije tako jednostavno, jer i odliv mozgova traje, nije se to dogodilo od juče do danas“, objašnjava ekspertkinja iz Slovenije Vanja Hazl.
A da nam evropski voz koji brzo juri, dok se trendovi vrtoglavo mijenjaju, ne bi izvozio kadrove, niti uvozio strance, pravo vrijeme da se razmišlja o narednoj sezoni je sad, dok sumiramo utiske od ove.
