Što nije uništio Milo, dokrajčiće njegovi imitatori

Što nije uništio Milo, dokrajčiće njegovi imitatori

Ono što nije uništio Milo Đukanović sa svojim DPS-om i tradicionalnim partnerima, na pragu su da dokrajče njegovi imitatori: Milojko Spajić, Andrija Mandić i Aleksa Bečić.

Đukanović sada ima posla sa tužilaštvom i sudovima. Ne treba podsjećati na njegovu političku odgovornost za ratnu politiku devedesetih, urušavanje institucija, rasprodaju državne imovine i tolerisanje organizovanog kriminala. Uvredljivo je kada tvrdi da se institucije nijesu mogle izgraditi za 14 godina, od nezavisnosti do promjene vlasti 2020. Sudovi, tužilaštvo, policija, škole i bolnice postojali su i prije njegovog dolaska na vlast. Tokom decenija njegove vladavine one su uništene. Državu čine profesionalne institucije a ne jedan čovjek, njegova porodica i kumovi.

Povod za ovaj tekst je ponašanje aktuelne vlasti, čiji lideri, zarad vlasti, novca i privilegija, rizikuju ekonomiju, penzioni sistem, profesionalizaciju institucija i budućnost mladih. Tri primjera različite težine i motiva otkrivaju isti politički obrazac nepoštovanja zakona, potreba građana, Ustava, a koji je baštinio Đukanović: PES-ov „Euro model“, NSD/PES-ovo „Velje brdo“ i predlog Demokrata da se uvede porez na imovinsku korist ostvarenu rješavanjem stambenih potreba funkcionera. O njima treba otvoreno govoriti, a opozicija mora imati hrabrosti da se izjasni protiv populizma, pa i kada to nije popularno saopštiti građanima.

PES – “EURO MODEL”: PUT KA SIROMAŠNIJIM GRAĐANIMA I ZADUŽENOJ DRŽAVI

Samo neznalice ili oni koji iz ličnog interesa obmanjuju građane mogu tvrditi da se životni standard poboljšava isključivo povećanjem plata. Kvalitet životnog standarda ne mjeri se samo visinom zarade, već skupom ekonomskih i društvenih pokazatelja. Ključne komponente su: 1) Dohodak i kupovna moć – realne zarade i penzije, inflacija, cijene proizvoda i usluga, raspoloživi dohodak domaćinstva; 2) Zaposlenost i ekonomska sigurnost – mogućnost zaposlenja, stabilnost radnog mjesta, uslovi rada i socijalna zaštita; 3) Zdravstvena zaštita – dostupnost i kvalitet zdravstvenih usluga, vrijeme čekanja na preglede i liječenje, očekivano trajanje života; 4) Obrazovanje – dostupnost i kvalitet obrazovanja, uslovi školovanja, opterećenost učenika i troškovi obrazovanja; 5) Stanovanje – dostupnost stanova, troškovi stanovanja u odnosu na prihode, kvalitet stambenog prostora; 6) Životna sredina – kvalitet vazduha i vode, komunalna infrastruktura, dostupnost zelenih površina; 7) Socijalna jednakost – stepen siromaštva, nejednakost prihoda, mogućnosti za društveno napredovanje; 8) Javne usluge i infrastruktura – kvalitet saobraćaja, javnog prevoza, komunalnih i administrativnih usluga; 9) Bezbjednost i vladavina prava – lična sigurnost, pravna zaštita, povjerenje u institucije; 10) Ravnoteža poslovnog i privatnog života – radno vrijeme, slobodno vrijeme, porodični život i subjektivno zadovoljstvo životom.

Veća plata ne znači ništa ako za nju možemo kupiti isto ili manje. Profesorica Ekonomskog fakulteta Maja Baćović upozorila je na mogućnost inflacije od 13% ako se uvede Euro model. Poslodavci upozoravaju na ogroman rast troškova zarada, inflaciju od 10%, rizik otpuštanja 14 do 18 hiljada zaposlenih, posebno u mikro i malim preduzećima i posebno na sjeveru države. Penzioneri ali i oni danas zaposleni koji malo dugoročnije posmatraju stvarnost, strahuju za održivost sistema PIO zbog ukidanja doprinosa.

Tvrdnja da će “Euro model” zaustaviti odlazak mladih može proizvesti suprotan efekat: kada troškovi rastu, poslodavac će prije otpustiti mladog visokoškolca a sačuvati iskusnog stručnjaka. O zapošljavanju novih mladih obrazovanih kadrova u privatnom sektoru da i ne pomišljamo. “Euro model” će zapravo podstaći mlade da napuste državu. Rast troškova prenosiće se na cijene proizvoda i usluga, pa nominalno povećanje zarada ne mora značiti veći standard. Standard su i ljekarski pregledi bez višemjesečnog čekanja, kvalitetna socijalna zaštita, škole koje rade u jednoj smjeni, manje preopterećena djeca i roditelji koji ne moraju plaćati privatne časove. Zašto PES ili neka druga partija ne ponudi osmogodišnji plan reforme zdravstva i obrazovanja? U nedostatku bilo kakve ozbiljne reforme u mandatu ove vlade, poseglo se za neralnim obećanjima. Argument vlasti da država nije propala nakon dvije godine programa “Evropa sad 2” ne dokazuje dugoročnu održivost novog modela. Ni dužnička kriza u Grčkoj nije nastala za dvije godine ali je sve počelo prekomjernim zaduživanjem koje je trajalo godinama. Prema podacima koje vlast treba javno da objasni, državni dug je tokom njenog mandata (od novembra 2023. do kraja 2025.) porastao sa 4,1 na 5,1 milijardu eura. Ako su novi krediti služili samo za otplatu starih, zašto je ukupan dug porastao? Koliko je potrošeno na budžetske rupe, a koliko investirano jer nikakavih investicija nije bilo u prethodne tri godine? Takođe, širi se manipulacija da će EU sredstva popuniti rupe u budžetu iako ona nijesu namijenjena tekućoj potrošnji, već pripremljenim razvojnim projektima. Ni 300 miliona eura godišnje opredijeljenih iz EU fondova neće se isplaćivati odjednom već u skladu sa realizacijom “zrelih” projekata, što može trajati godinama.

Uz slabu proizvodnju, nekonkurentnu turističku ponudu i rastuće obaveze, rizik je da će se buduće budžetske rupe zatvarati smanjenjem plata i penzija. Naravno, ne odmah nakon početka primjene “Euro modela” ali u u jednom trenutku sigurno. Neka buduća Vlada će morati da presiječe lanac zaduživanja, vrati doprinose za PIO, a koja će grupa ljudu imati hrabrosti da to uradi i kada, ostaje da se vidi. Vlada izbjegava ozbiljan dijalog sa privredom, studentima, NVO i opozicijom. Kome zaista koristi “Euro model”? Javnost mora znati ko dobija velike infrastrukturne poslove i kako se sprečavaju korupcija i privatni interesi. Crna Gora je već 35 godina plaćala cijenu politike koja interese pojedinaca stavlja iznad države.

Na kraju, ako PES zaista vjeruje da građani žele “Euro model”, neka odmah organizuju referendum i pitaju građane da odluče kakvu budućnost žele. Neka dozvole građanima da preuzmu odgovornost za svoju odluku. Izbori sljedeće godine nijesu isto što i referendum o jednom životnom pitanju jer se na izborima građani opredjeljuju često vođeni emotivnim i manje racionalnim razlozima.

NSD: „VELJE BRDO“ – 600 MILIONA ZA INFRASTRUKTURU, A KRITERIJUMI NEPOZNATI

Dvije godine nakon predizborne najave „Veljeg brda“ građani ne znaju ko će dobiti stanove, po kojim kriterijumima, koliko će biti za socijalno ugrožene, a koliko za tržište. Građani koji finansiraju ovaj promašeni projekat ne znaju zašto treba da plate izgradnju stanova po cijeni od preko 4.000 eura/m2 koji će se dodijeliti nekim drugim građanim po cijeni od 1.000eura/m2. Projekat nije proistekao iz Strateškog plana razvoja Podgorice, već je naknadno uključen u prostorno-plansku dokumentaciju. Za infrastrukturu se pominje više od 600 miliona eura, uz upozorenja da je procjena potcijenjena. Ko će platiti – građani Podgorice ili svi građani Crne Gore? Kako se započinju radovi na bulevaru i najavljuje gradnja zgrada bez javno predstavljenih potpunih analiza uticaja naselja na izvorište Mareza i životnu sredinu? Kako je moguće da se u 21. vijeku planiraju zgrade sa septičkim jamama, umjesto priključenja na kanalizacionu mrežu? Zašto se toliko stanova koncentriše na infrastrukturno zahtjevnoj lokaciji, umjesto da se pristupačni i socijalni stanovi grade širom Crne Gore, posebno na sjeveru, za ugrožene porodice, mlade i potrebne kadrove u zdravstvu, prosvjeti i pravosuđu? Postoje predlozi opozicionih partija i sindikata o socijlanom stanovanju koje vlast ignoriše.

Zašto partije vlasti, uključujući političke predstavnike bliske Jakovu Milatoviću u Podgorici, ne traže finansijske, ekološke i socijalne garancije u vezi sa ovom projektom? Projekat nastao kao predizborno obećanje zahtijeva potpunu transparentnost ugovora, javnih nabavki i mogućih sukoba interesa. Kako je moguće da se ne vidi sukob interesa ako se ista kompanija našla u poziciji da vrši analizu uticaja projekta “Velje brdo” na vodizvorište Mareza i da bude istovremeno izvođač radova u izgradnji prve faze projekta? Unaprijed je jasno da će analiza o uticaju na vodoizvorište Mareza biti pozitivna a posljedice ćemo vidjeti kad bude kasno. Ostaje sumnja da se javni novac koristi za pogodovanje investitorima i politički povezanim interesima. Takve sumnje moraju se otkloniti, a građani imaju pravo na odgovore prije nego što preuzmu troškove koje će možda otplaćivati generacije.

DEMOKRATSKA CRNA GORA: NEPRAVDA SE NE ISPRAVLJA NOVOM NEPRAVDOM

Predlog poreza od 100% na imovinsku korist ostvarenu rješavanjem stambenih potreba funkcionera otvara pitanja ustavnosti, pravne sigurnosti i zaštite zakonito stečene imovine. Član 147 Ustava zabranjuje povratno dejstvo zakona, osim izuzetno, za pojedine odredbe kada to zahtijeva utvrđeni javni interes. Može li se 2026. godine novim porezom naplatiti pogodnost koju je država omogućila prije deset ili petnaest godina?

Sistem dodjele stanova i povoljnih kredita bio je duboko nepravedan . Ali korisnici koji su postupali savjesno, ispunili obaveze i nijesu učestvovali u nezakonitim radnjama imali su legitimno očekivanje da država neće naknadno promijeniti pravila. Da su znali za budući porez od 100%, možda ugovore ne bi zaključili. Odluka Ustavnog suda o neustavnosti zakonskog osnova ne poništava automatski pojedinačne ugovore. Korupcija i nezakonitost svake dodjele moraju se pojedinačno dokazati. Takođe, Ustavni sud je odlučio da preispita svoju odluku iz juna o neustavnosti zakonskog osnova za dodjelu stanova funkcionerima.

U predmetima N.K.M. protiv Mađarske i R.Sz. protiv Mađarske Evropski sud za ljudska prava utvrdio je povredu prava na imovinu zbog nesrazmjernog poreza od 98% na zakonito ostvarena primanja. Važni su proporcionalnost, legitimna očekivanja i predvidljivost. Da li je porez od 100% zaista porez ili naknadno oduzimanje vrijednosti? Nepravičnost se ne ispravlja revolucionarnim zakonima koji ugrožavaju pravnu sigurnost. Ako danas vlast retroaktivno oporezuje jednu zakonito stečenu pogodnost, šta sprečava sljedeću da isto učini drugima? Nedostatak ideja i političke prepoznatljivosti ne može se nadomjestiti ustavno spornim zakonima. Demokratama je, izgleda, važnija predizborna tema nego rizik da zakon padne pred Ustavnim sudom i izazove nove sporove. Pravna država zahtijeva individualnu odgovornost, a ne kolektivnu kaznu.

Samo da izbori prođu i osvojimo vlast – zajednički je imenitelj pomenutih partija. O posljedicama njihovih odluka govoriće se i nakon izbora, ukoliko PES, NSD i Demokratska Crna Gora ponovo formiraju vlast. Tada debatu mogu pratiti protesti penzionera, sindikata, poslodavaca, otpuštenih radnika, studenata i mladih. U takvim okolnostima niko ne može biti siguran da će sačuvati poziciju moći, priliku za provizije od namještenih infrastrukturnih poslova ili prostor za nacionalističke performanse.

Opozicija već dva mjeseca od najave „Euro modela“ nema hrabrosti da jasno poruči da neće glasati za predložene izmjene zakona i učestvovati u razaranju ekonomije Crne Gore. Nema hrabrosti da saopšti da neće dozvoliti urušavanje penzionog sistema, ukidanje preostalih doprinosa i rizik da se penzije u narednih desetak godina svedu na minimum zbog nemogućnosti finansiranja deficita u budžetu.

Opozicija nije najavila ni zahtjeve za utvrđivanje eventualne krivične odgovornosti u vezi sa „Veljim brdom“, zbog pitanja zakonitosti početka radova i potrebnih analiza. Posebno treba ispitati činjenicu da je kompanija uključena u analizu uticaja naselja na izvorište Mareza dio konzorcijuma koji je odabran za izgradnju prve faze zgrada. Kako će se garantovati nezavisnost analize kada su finansijski interesi ogromni?

Od opozicionih partija se očekuje da se jasno odrede o “Euro modelu”, da jasno saopšte da bez saglasnosti poslodavaca i sindikata (socijalnih partnera) nema povećanja zarada, da jasno saopšte da će ukoliko oni budu učestvovali u novoj vlasti, ukinuti “Euro model” i vratiti stvari u pređašnje stanje.

Svoju ogromnu želju da se po svaku cijenu vrati na vlast pokazao je prije neki dan DPS koji je najavio podršku PES-u i “Euro modelu” ukoliko oni zauzvrat prihvate predlog DPS-a o povećanju penzija za 30% i smanjenje poreza. DPS odjednom ne vidi problem što će vjerovatno 14 do 18 hiljada zaposlenih biti otpušteno, što će inflacija obesmisliti povećanje zarada, što će biti izgubljena sigrnost isplate penzija, a očigledno vidi šansu da sa PES-om formira narednu vladu. Neka država propadne ako treba ali je važno da imamo vlast. Ovo je logika onih koji vlast shvataju kao priliku da se, na različite načine – okoriste. Neka građani prosude kod koga primjećuju ove nagone.

Lideri ne vode državu povlađujući građanima, njihovom neznanju ili malim ličnim interesima. Lideri dosljednim poštovanjem principa, integritetom i hrabrošću da saopšte i ono što se građanima neće svidjeti, pokazuju da su spremni da vode državu. Ako takvih ima, vrijeme je da se pokažu. Ako su svi isti populisti, onda nas očekuje povećanje apstinencije a nadajmo se i scenario nedavno viđen u Srbiji, koji bi sa političke scene počistio i vlast i opoziciju. To bi bio jedini pravedan odgovor građana na sve modele vlasti i opozicije.