Nekoliko porodica čiji su članovi nastradali u požaru u februaru vratilo se u Bar nakon što su skoro mjesec proveli u državnom odmaralištu na Ivanovim koritima. Neki od njih spavaju na ulici, neki u kombiju, a ostali u trošnim barakama i improvizovanim domovima u Šušanju. Tvrde da ih je sistem iznevjerio.
U Bar su se vratili na svoju inicijativu, kako su kazali “Vijestima”, a u naredna dva dana će se vratiti svi. To su učinili jer, prema njihovim riječima, nije ispunjeno ono što im je obećano i ne vide svrhu ostajanja na Cetinju.
Porodica Bislimi vratila se prije četiri dana. Sanela Bislimi kazala je da im je obećano da će nakon 15 dana moći da se vrate u Bar te da će im biti riješeno stambeno pitanje. To se nije desilo, kako kaže, pa su se sami vratili u svoj grad.
“Ovo je sramota i bruka i greota. Plašimo se da li će sjutra nama i mojoj djeci da se nešto desi. Tražimo da nam se da krov nad glavom bilo gdje u Baru, samo da budemo bliže, ali nećemo mi iz pet porodica da budemo udaljeni jedni od drugih”, ispričala je ona.
Na Ivanovim koritima, prema njenim riječima, nije bilo dobro jer su spavali u malim sobama, izolovani od grada, a skoro sva djeca su se razoboljela zbog hladnijeg vremena od onog na koje su navikli. Dodala je da nisu imali ljekarsku pomoć u onoj mjeri u kojoj im je bila potrebna.
“Živjeće ovako dok još neko ne izgori”, poručila je Bislimi.
Kako su ispričali, vratili su se oni koji imaju vozila, a u naredih par dana će osmisliti plan kako da se vrate svi ostali.
Tarzan Bislimi je rekao da se na Ivanova korita ne vraćaju jer to nije njihov dom i da je bilo “kao u zatvoru”.
“Nikad nisu došli da vide kako živimo, a tu živimo 25 godina. Sad kada se desilo ovo, došli su. Želimo da imamo svoj krov, da ne živimo više u baraci”, ispričao je Bislimi.
Sjutra idu pred Opštinu Bar, kako je ispričao “Vijestima”, njih osamdesetoro, i tamo će, ako treba, i da spavaju ukoliko se ne riješi njihov problem.
Porodica Bislimi smatra da je smrtonosni požar koji je odnio četiri života brzo zaboravljen od nadležnih i da su sada, kada se slegla prašina, svi od njih odustali.
Sada žive u trošnim barakama i improvizovanim domovima u Šušanju, pored restorana “Amfora”. Velike količine otpada, trošni zidovi, buđ, vlada, voda, žice od struje, samo su neke od slika koje se mogu vidjeti u prostoru u kojem borave ove porodice.
“Nije sve u parama” je natpis koji je urezan na zidu jedne od baraka u kojoj borave dvadesttrogodišnji roditelji sa dvoje djece.
Sa Ivanovih korita se vratila i Sofija Bušani koja sa mužem, djetetom i djeverima sada živi u kombiju na barskim parkinzima. Vratili su se, kako je kazala, jer im je dijete na Cetinju stalno bilo bolesno i nisu imali uslova da ga liječe i hrane.
“Nas osmoro spavamo u kombiju. Troje djece. Nismo išli ispod Volujice. Kada smo došli tamo rekli su nam da će nam možda napraviti kuće ili nešto ali ništa ne znamo još”, ispričala je.
Njena porodica takođe želi živi u Baru, to je njihov grad, a bilo im je i obećano da će se vratiti.
Iz ministarstva nijesu odgovorili na pitanja koja su “Vijesti” poslale juče. Na dva poziva nije odgovorio ni Romski savjet čijeg je predsjednika Mensura Šaljaja Opština Bar pozvala da pomogne u saradnji sa porodicama nastradalih u požaru.
Krajem februara održan je sastanak predstavnika Ministarstva rada i socijalnog rada, Opštine Bar, Romskog savjeta sa predstavnicima porodica.
Kako “Vijesti” nezvanično saznaju od više izvora, na sastanku i u daljoj komunikaciji je planirana kupovina pet kuća u Baru u kojima bi živjele romske porodice.
Te informacije je dobila i Ljiljana Vujović koja smatra da to ne bi bilo dobro rješenje budući da je ova populacija navikla da živi zajedno, u grupi i zajednici. Smatra da bi oni trebalo da imaju svoj kvart u Baru koji će im omogućiti da oni žive onako kako oni žele, ali u pristojnim uslovima.
“Smatram da bi poslije velike nesreće koja se desila u Baru, kompletna javnost Crne Gore trebalo da bude upoznata sa tim što se desilo na toj famoznoj sjednici i čemu mogu da se nadaju ove porodice”, zaključila je Vujović.
Ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić , u ranijem ragovoru, “Vijestima” je kazala da će se, nakon što uvide kakvo je stvarno stanje, oprijedijeliti za ono što je najbolje rješenje koje oni mogu da ponude.
Potpredsjednica Opštine Bar, Tanja Drašković, kazala je da je na sastanku koji je održan u Ministarstvu rada i socijalnog staranja iskazana puna spremnost svih nadležnih organa da partnerski djeluju u prevazilaženju ove krizne situacije i da zajednički kreiraju prihvatljiva i dostojanstvena rješenja po modelu nesegregiranog stanovanja.
„Ministarstvo, a naročito zaposleni u JU „Lovćen Bečići“ su zaista uložili velike napore da svih 80 pripadnika ovih romskih porodica u kratkom roku budu zbrinuta u sigurnim i zadovoljavajućim uslovima,kako u pogledu grijanja, ishrane, uslova za održavanje higijene, tako i u pogledu obezbjeđivanja zdravstvene zaštite i psiho-socijalne podrške“, kazala je „Vijestima“.
Potvrdila je da Opština Bar zna da su ovi građani odmaralište na Ivanovim koristima napustili po svojoj želji, iako je bilo uslova da i dalje tamo borave.
U intenzivnoj su komunikaciji sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja, kao i sa Centrom za socijalni rad, po riječima Drašković, od kojih su dobili informaciju da je jedna porodica smještena u stanu koji je u vlasništvu Centra, jedna porodica je smještena u iznajmljenoj kući u Starom Baru, dok se za druge porodice radi na pronalažnju adekvatnog smještaja.
Opština Bar je, nakon smrtonosnog požara, uplatila Romskom savjetu 12.000 eura na ime pomoći porodicama žrtava i ta sredstva će biti iskorišćena za plaćanje zakupa stambenih objekata u Baru.
„Ono što je Opština u ovom trenutku u mogućnosti da uradi jeste da opredijeli još značajnija finansijska sredstva iz sopstvenog budžeta kojima bi participirala u postupku dugoročnijeg rješavanja pitanja stambenog zbrinjavanja ovih romskih porodica. Nije realno očekivati da Opština može samostalno na trajan I prikladan način da riješi višedecenijsko pitanje stanovanja Roma koji su raseljena lica, ali participacija lokalne uprave u tom procesu je u svakom smislu neupitna“, ispričala je potpredsjednica te loklane uprave.
Kao potencijalna rješenja oni vide kupovinu gotovih stambenih jedinica na širem području grada ili izgradnju stambenih objekata montažnog tipa, uz preporučljiv model nesegregiranog stanovanja. Imaju u vidu i mogućnosti da kroz projekte koji se finansiraju sredstvima Evropske unije mogu biti napravljeni „značajni iskoraci u smislu obezbjeđivanja kvalitetnih uslova stanovanja ne samo Roma, već i ostalih kategorija lica koja su u stanju socijalne potrebe“.
Komunikacija sa Ministarstvom, po njenim riječima, se odvija na partnerskoj osnovi jer je ovo vrlo kompleksno pitanje i samo uz punu međusobnu saradnju i uključivanje svih drugih referentnih aktera možemo doći do nekih konkretnih rješenja.
Na pitanje da li je Opština Bar u mogućonsti da ovim porodicama pruži ono što žele, odnosno krov nad glavom, Drašković je odgovrila da kada su u pitanju nadležnosti lokalne uprave, važno je da javnost zna se organizacija nadležnosti u Crnoj Gori temelji na principima centralizacije i decentraliazcije.
“U tom smislu poslovi socijalne zaštite, socijalnog staranja i naročito zaštite rizičnih grupa, u izvornoj su nadležnosti Ministarstva rada i socijalnog staranja, odnosno Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kada su u pitanju poslovi zaštite ljudskih i manjinskih prava i unapređenja položaja Roma, Aškalija i Egipćana i njihove integracije u sve tokove društvenog života“, ispričala je.
Dodala je da lokalna uprava nema značajnijih nadležnosti u oblasti socijalnog staranja, a još manje u oblasti prostornog planiranja i rješavanja problema neformalnih naselja koja su uglavnom formirana na parcelama koje nijesu u vlasništvu Opštine, već Države Crne Gore.
Ona misli da nijedna opština u Crnoj Gori nije samostalno riješila pitanje stanovanja Roma, niti je iz lokalnog budžeta moguće finansirati kompletnu izgradnju i opremanje stambenih objekata.
„Tu su i brojna zakonska ograničenja kada je u pitanju korišćenje, upravljanje i raspolaganje državnom imovinom. Spremni smo da u okviru svojih nadležnosti pružimo aktivan doprinos punoj institucionalnoj i socijalnoj integraciji pripadnika romske zajednice, a adekvatni uslovi stanovanja svakako predstavljuju nužan preduslov za to i stoga očekujemo mnogo snažniju podršku centralnih vlasti u tom pravcu“, zaključila je Drašković.
Predsjednica nevladinog udružena “Žene Bara velikog srca” Ljiljana Vujović bila je u stalnom kontaktnu sa porodicama koje su boravile na Cetinju. Ona ja “Vijestima” kazala da joj oni posljednjih dana govore da žele da se vrate u svoj grad.
“Oni se ne žale na uslove u odmaralištu, ali su svjesni da je javnost, država, opština prebrzo zaboravila na njihove probleme. Vide da se ništa ne događa, nikakvu novost, a čak ni javnost ne čuje nešto vezano za rješenje njihovih problema”, ispričala je.
Vujović je kazala da provode noći parkirani na mjestima koja imaju osvjetljenje, neki od njih pod Volujicom, drugi ulici a ne uključuju grijanje jer se boje nove tragedije. Dolazili su u Narodnu kuhinju, prema njenim riječima, da se ugriju.
Njihov problem može riješiti samo Ministarstvo rada i socijalnog staranja jer su, kako je ranije rečeno, oni preuzeli brigu o njima. Uprkos tome, Vujović nije uspjela da stupi u kontakt sa njima putem zvaničnih i privatnih kontakata.
