Oni godinama ukazuju da nemaju podršku sistema.
Terapeuta je premalo, liste čekanja su duge, nedovoljan je broj asistenata u školama, a poslodavci često nemaju razumijevanja. Roditelji ističu da su ostavljeni da se sami bore za osnovna prava svoje djece.
Poručuju da neće odustati, jer se bore za dostojanstvo i budućnost svoje djece.
Naglašavaju da žele partnere u institucijama, a ne prepreke na putu do osnovnih prava.