To je saopšteno na konferenciji „Izgradnja otpornosti mladih prema kriminalnim aktivnostima, koju je organizovala nevladina organizacija (NVO) Juventas, a na kojoj su predstavljeni preliminarni rezultati istraživanja o navikama, stavovima, uvjerenjima i iskustvima sa sukobom sa zakonom srednjoškolske populacije.
Predstavljajući kvantitavno istraživanje izvršna direktorica Juventasa Ivana Vujović, pojasnila je da se radi o dijelu međunarodnog istraživanja ISRD (International Self-Report Delinquency Study), koje se sprovodi u više od pedeset država.
Kako je navela, istraživanje je obuhvatilo oko tri hiljade učenika/ca srednjih škola širom Crne Gore, a nakon obrade podataka validnih je 1.416 upitnika.
„Ispitanici/e su uglavnom uzrasta od 15 do 18 godina, a anketiranje je sprovedeno tokom septembra i oktobra ove godine. Mi smo gotovo ispunili uzorak kada je riječ o broju započetih anketa, ali nakon čišćenja baze ostalo je oko 1.416 važećih upitnika. To su preliminarni podaci, pa je moguće da se konačni rezultati u nekom segmentu izmijene“, pojasnila je Vujović.
Istraživanje je sprovedeno na reprezentativnom uzorku, koji obuhvata sve regione Crne Gore i različite tipove škola, a učenici/e su upitnik popunjavali u školskim prostorijama, na računarima i mobilnim telefonima.
Cilj istraživanja, prema riječima Vujović, bio je da se doprinese empirijskom znanju o prestupništvu i viktimizaciji mladih, da se prate i upoređuju trendovi u različitim državama i identifikuju faktori povezani sa rizičnim ponašanjem.
„Rezultati pokazuju da većina srednjoškolaca/ki ima dobar odnos sa članovima/ama porodice i roditeljskom figurom. Većina njih, čak 84,7 odsto, izjavila je da bi se osjećala loše ako bi razočarala roditelje. Roditeljski nadzor nad kretanjem i društvom mladih je, prema istraživanju, uglavnom prisutan, ali roditelji u manjoj mjeri nadgledaju online aktivnosti djece. Prema podacima, 62,1 odsto ispitanika/ca smatra da roditelji znaju što rade dok su na internetu, ali taj podatak može biti diskutabilan“, kazala je Vujović.
Prema njenim riječima, istraživanje je ukazalo i na postojanje određenih rizika u porodičnom okruženju.
„Najčešći problemi su bolest bliske osobe, svađe među roditeljima (15,4 odsto), razvod (13,2 odsto), fizički sukobi u porodici (6,8 odsto) i prisustvo problema sa alkoholom ili drogom kod jednog od roditelja (oko pet odsto). U porodicama sa težom finansijskom situacijom fizičko kažnjavanje djece javlja se značajno češće, čak i do 60 odsto slučajeva“, navela je Vujović.
Kada je riječ o školi, kako je dodala, podaci pokazuju da 54,5 odsto učenika/ca izjavljuje da im se škola sviđa, ali ih samo 30,2 odsto kaže da voli da ide na nastavu, dok njih 26,4 odsto smatra da su im časovi zanimljivi.
„Mislim da je to jedan od pravaca na koji moramo da se fokusiramo, jer pored porodice škola je mjesto gdje djeca provode najviše vremena“, naglasila je Vujović.
Ukazala je da 25 odsto učenika/ca priznaje da je makar jednom cijeli dan neopravdano izostalo iz škole.
„Kada su u pitanju negativne pojave u školama, ispitanici/e najčešće navode upotrebu psihoaktivnih supstanci (17,8 odsto), dok su krađe i tuče prisutne u manjoj mjeri. U vezi sa viktimizacijom, podaci pokazuju da je 28,7 odsto učenika/ca doživjelo da ih roditelj udari ili odgurne, a 12,3 odsto iskusilo je teže oblike nasilja u porodici. Oko 15 odsto mladih navelo je da im je ukradena neka stvar, dok između jedan i tri odsto ispitanika/ca kaže da im je bez pristanka podijeljena intimna fotografija, pri čemu su češće pogođene djevojčice. Svaki deseti učenik/ca prijavljuje ismijavanje ili uvrede putem interneta“, kazala je Vujović.
Govoreći o njihovim prijateljima i vršnjačkom okruženju, Vujović je kazala da su sitni prestupi prisutni kod oko petine učenika/ca.
„Krupniji prekršaji, poput ulaska u zgradu radi krađe, prisutni su u 3,5 odsto slučajeva. Učešće u prodaji droge navodi 2,5 odsto ispitanika/ca, a krađu vozila 2,4 odsto. Kontakt sa policijom zbog nečega što su učinili imalo je 6,2 odsto srednjoškolaca/ki, a najčešće se, prema njihovim navodima, radilo o vožnji automobila bez dozvole“, rekla je Vujović.
Ukazala je da većina ispitanika/ca jasno prepoznaje kriminalne radnje kao pogrešne.
„Srednjoškolci/ke u velikom broju osuđuju vandalizam, krađu i hakovanje tuđih profila. Ipak, dio njih pokazuje sklonost impulsivnom i osvetničkom ponašanju oko 40 odsto kaže da bi se „obračunalo“ ako ih neko naljuti, dok 53,5 odsto smatra da nije vrijedno vremena vraćati zlo onome ko ga je nanio“, navela je Vujović.
Pojasnila je da se istraživanje bavilo i načinima na koje mladi provode slobodno vrijeme i koriste internet.
„Većina svakodnevno koristi društvene mreže – 61,1 odsto njih više puta u toku sata, a 72 odsto barem jednom na sat. Igranje igrica je često, dok su posjećivanje stranica za odrasle i online kockanje rjeđi oblici ponašanja, iako je 3,2 odsto ispitanika/ca priznalo da kocka na internetu nekoliko puta na sat“, kazala je Vujović.
Govoreći o preporukama, Vujović je ukazala na potrebu da se u obrazovni sistem uvedu programi koji razvijaju kritičko mišljenje, socijalne vještine i nenasilnu komunikaciju, kao i da se osnaže školski timovi za prevenciju vršnjačkog nasilja i poveća dostupnost psihološko-pedagoških službi.
„Treba jačati saradnju između policije i obrazovnih ustanova“, poručila je Vujović, podsjećajući da su ovi podaci tek početni, ali da već sada ukazuju na važne trendove koje društvo ne smije da ignoriše.
Predstavljajući desk istraživanja srovedenih u Crnoj Gori, Srbiji i Albaniji, programski direktor u Juventasu, Jovan Bojović, istakao je da su mladi u regionu suočeni sa nizom socijalnih, ekonomskih i institucionalnih izazova koji doprinose njihovom riziku od ulaska u sukob sa zakonom.
„Došli smo do toga da postoji više faktora koji utiču na mlade i koji ih, na neki način, podstiču ili primoravaju da budu uključeni u različite kriminalne aktivnosti. To su prije svega nasilje i zlostavljanje. Najčešće upravo iz nasilja proizilaze različite kriminalne radnje koje počine mladi“, kazao je Bojović.
Prema njegovim riječima, siromaštvo i društvena isključenost predstavljaju ključne razloge zbog kojih se mladi odlučuju na kršenje zakona, dok dodatni faktori uključuju zloupotrebu psihoaktivnih supstanci, institucionalno nepovjerenje, kao i disfunkcionalne porodice, što je, kako je rekao, vrlo prisutan problem u našem društvu.
„Tu su i nestabilno političko okruženje i mogućnost lakog kontakta sa članovima kriminalnih organizacija, što sve zajedno pokazuje nerazvijenost institucionalnog sistema koji bi trebalo da se suprotstavi ovakvim pojavama“, naveo je Bojović.
Kada je riječ o faktorima koji mlade odvraćaju od kriminala, Bojović je istakao da najveći značaj imaju sportske i kulturne aktivnosti, obrazovanje i mentorstvo, kao i podrška civilnog sektora.
„Prepoznali smo značajan napredak u ulozi civilnog sektora, ali i problem nedostatka dugoročnog finansiranja servisa koji pružaju podršku mladima u sukobu sa zakonom“, kazao je Bojović.
Ukazao je na značaj alternativnih sankcija, poput rada u javnom interesu i drugih oblika restorativne pravde, koje ne uključuju mlade u zatvorski sistem.
„Time se izbjegava dodatno negativno djelovanje i kontakti sa članovima kriminalnih organizacija, koji mogu imati dugoročno loš uticaj na mlade“, rekao je Bojović.
Govoreći o pravnom okviru, Bojović je naveo da Crna Gora ima sveobuhvatan okvir od Ustava, Porodičnog i Krivičnog zakona, do Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnim stvarima, ocijenjujući da je on nedovoljan u praksi.
„Srbija je otišla korak dalje kroz Zakon o maloljetnim učiniocima krivičnih djela, a Albanija ima Zakon o pravima i zaštiti djeteta. Ipak, svi sistemi se suočavaju sa istim problemom – nedovoljnom koordinacijom institucija i ograničenim kapacitetima za sprovođenje propisa“, kazao je Bojović.
Ukazao je da je istraživanje pokazalo da je nedovoljna uvezanost institucija i da takav problem postoji i u Srbiji i Albaniji.
„Takođe, rezultati istraživanja pokazuju da postoji značajan jaz između urbanih i ruralnih sredina. U Crnoj Gori su servisi podrške dostupni u urbanim područjima, prije svega u Podgorici, dok u ruralnim krajevima gotovo da ne postoje. U Albaniji je pokrivenost djelimična, a u Srbiji šira, ali i dalje neujednačenog kvaliteta“, naveo je Bojović.
Pojasnio je da je analiza pokazala potrebu za kontinuiranom obukom stručnjaka/inja u državnim institucijama, jačanjem međusektorske saradnje, kao i institucionalizacijom servisa podrške, koji se sada uglavnom finansiraju kroz projekte.
„Servisi koji se projektno finansiraju nisu održivi. Potrebno je da se uspostavi institucionalna i finansijska održivost, kako bi podrška mladima bila stalna, a ne privremena“, poručio je Bojović.
Viši policijski inspektor u odjeljenju bezbjednosti Podgorica pri Ministarstvu unutrašnjih poslova, Radovan Stijović, smatra da ključni problemi, kad je ova tematika u pitanju, leže u nedostatku stručnog kadra i slaboj međuresornoj saradnji, posebno u manjim sredinama.
On je naglasio da je policija, kao organ koji se prvi susreće sa problemom maloljetničke delinkvencije, uvijek poklanjala posebnu pažnju radu sa mladima, iako je riječ o veoma osjetljivoj oblasti.
„U radu sa maloljetnicima/ama angažuju se isključivo policijski službenici/e koji su visoko obrazovani i posjeduju posebne vještine, s obzirom na specifičnosti psihosocijalnog razvoja mladih i zakonske okvire koji se na njih odnose“, kazao je Stijović.
Ukazao je i da stopa kriminaliteta među maloljetnicima/ama nije značajno porasla, ali da je medijski sve više propraćena, što, kako je pojasnio, u javnosti stvara utisak da je situacija alarmantnija nego ranije.
„Javnost danas pokazuje veće interesovanje za devijantna ponašanja mladih, pa se stiče utisak da je kriminalitet u porastu. Međutim, statistički podaci pokazuju da je situacija kad je u pitanju stopa kriminaliteta na gotovo jednakom nivou“, naveo je Stijović.
On je upozorio da su oblici maloljetničkog nasilja postali agresivniji, kao i da se ono najčešće ispoljava u grupama.
„Kada je riječ o vrstama krivičnih djela koja maloljetnici najčešće čine, na prvom mjestu su djela imovinskog kriminaliteta: krađe, razbojništva i sitne krađe. Na drugom mjestu je zloupotreba droga, a na trećem nasilničko ponašanje“, precizirao je Stijović.
Ocijenio je da porodica mora biti prva linija zaštite, a zatim škola, institucije i društvo.
„Škola nije samo obrazovna, već i vaspitna ustanova, jer dijete, poslije porodice, najviše vremena provodi upravo tamo“, naglasio je Stijović.
Ocijenio je da je neophodno ojačati sistemsku podršku centrima za socijalni rad, koji zbog preopterećenosti „ne mogu na adekvatan način da odgovore“ potrebama djece u sukobu sa zakonom, kao ni onih koji su u riziku da to postanu.
Samostalna savjetnica u Direktoratu za krivično i građansko zakonodavstvo, Ministarstva pravde, Amina Musović, naglasila je da prevencija negativnih pojava u ponašanju mladih počinje mnogo prije nego što se pojavi prvi problem – u porodici, obrazovnom sistemu i zajednici, ali i kroz način na koji institucije reaguju na potrebe mladih i štite ih od rizika.
„Ministarstvo pravde je prepoznalo svoju ključnu ulogu u ovom procesu, kako kroz zakonodavni okvir, tako i kroz jačanje institucionalnih mehanizama zaštite i podrške mladima“, kazala je Musović.
Prema njenim riječima, Ministarstvo pravde kontinuirano radi na unaprjeđenju propisa koji se odnose na zaštitu djece i mladih.
Navela je da su Krivični zakonik Crne Gore, Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, Zakon o sprečavanju nasilja u porodici i Porodični zakon više puta mijenjani i dopunjavani, kako bi bili usklađeni sa međunarodnim standardima i principima najboljeg interesa djeteta.
„U okviru posljednjih izmjena Krivičnog zakonika, koji se trenutno nalazi pred Evropskom komisijom, uvedena je nova mjera – obavezan psihosocijalni tretman za učinioce/teljke krivičnih djela sa elementima nasilja. Ova mjera ima preventivni karakter, jer se njenim sprovođenjem nastoji otkloniti uzrok nasilnog ponašanja i smanjiti rizik od njegovog ponavljanja“, pojasnila je Musović, dodajući da zakon na taj način kaznu posmatra ne samo kao odgovor na djelo, već i kao priliku za rehabilitaciju i reintegraciju pojedinca/ke u društvo.
Ona je posebno istakla i pitanje govora mržnje, navodeći da je Ministarstvo pravde iniciralo uvođenje novog krivičnog djela – teškog govora mržnje, koji podrazumijeva javno ispoljavanje mržnje sa ciljem izazivanja nasilja i diskriminacije.
„Sloboda izražavanja nikada ne smije biti izgovor za nasilje, netrpeljivost i diskriminaciju“, poručila je Musović.
Musović je naglasila da su ovi zakonski koraci dio šire vizije stvaranja pravnog sistema koji ne reaguje tek kada do problema dođe, već ih predviđa i sprečava u najranijim fazama.
Generalni direktor Direktorata za mlade u Ministarstvu sporta i mladih, Darko Stojanović, ukazao je da se današnje društvo suočava sa brojnim izazovima – od socioekonomskih pritisaka i digitalnih rizika, do porasta nasilja u zajednici i na internetu.
„Mladi nisu samo pasivni posmatrači tih promjena, već često i oni koji su direktno pogođeni, a ponekad, nažalost, i uvučeni u krug devijantnog ponašanja. Zato je odgovornost svih nas: institucija, porodice, škole i lokalnih zajednica da mladima obezbijedimo prostor sigurnosti, povjerenja i podrške“, poručio je Stojanović.
Prema njegovim riječima, otpornost mladih ne podrazumijeva samo sposobnost da se odoli negativnim uticajima, već i razvoj kritičkog mišljenja, samopoštovanja i osjećaja odgovornosti prema sebi i drugima.
„Ministarstvo sporta i mladih ovu temu vidi kao jedan od prioriteta u svom radu. Naš cilj je da, u saradnji sa obrazovnim institucijama, naučnoistraživačkom zajednicom i organizacijama civilnog društva, pokrenemo istraživanja koja će pomoći da bolje razumijemo potrebe mladih i kreiramo ciljane programe prevencije“, naveo je Stojanović.
Posebno je istakao moć sporta, omladinskih servisa, volonterizma i aktivnog građanstva u razvoju pozitivnih vrijednosti kod mladih.
„Kroz takve programe mladi uče vrijednosti timskog duha, poštovanja pravila i konstruktivnog rješavanja sukoba, što su vještine koje direktno jačaju otpornost prema kriminalnim aktivnostima“, rekao je Stojanović.
Programska direktorica u Juventasu, Marija Ružić Stajović, kazala je da je cilj regionalnog projekta koji se sprovodi u okviru granta SMART Balkans, a koji Juventas realizuje u partnerstvu sa Beogradskim centrom za ljudska prava iz Srbije i organizacijom Arsis iz Albanije doprinos borbi protiv organizovanog kriminala i izgradnja nove društveno-ekonomske paradigme kroz jačanje otpornosti mladih i pružanje sistemskih rješenja i podrške.
„U početnoj fazi sprovedena su tri desk istraživanja u Crnoj Gori, Srbiji i Albaniji, kako bi se bolje razumjeli nivoi uključenosti mladih u kriminalne aktivnosti i faktori rizika. Na kraju projekta realizovano je i kvantitativno istraživanje među oko 9.000 srednjoškolaca i srednjoškolki iz tri države, čiji će rezultati pomoći u daljem kreiranju politika i programa prevencije“, navela je Ružić Stajović.
Ukazala je da je jedan od ključnih rezultata projekta izrada Programskog plana za prevenciju kriminalizacije mladih, inspirisanog uspješnim njemačkim modelom, koji, kako je pojasnila, ima za cilj pružanje sveobuhvatne podrške i rehabilitacije mladima koji su u sukobu sa zakonom ili su u riziku da to postanu, sa fokusom na njihovu reintegraciju u društvo i smanjenje vjerovatnoće ponovnog prestupa.
„U cilju jačanja kapaciteta stručnjaka koji rade sa mladima, organizovana su tri nacionalna treninga za više od 60 policijskih službenika/ca iz Crne Gore, Srbije i Albanije, kao i regionalni treninzi za preko 20 novinara/ki i više od 30 omladinskih radnika/ca iz civilnog sektora“, rekla je Ružić Stajović.
Sredinom godine, kako je dodala, organizovano je i takmičenje za mlade u kreiranju alata i metoda za prevazilaženje jaza između policije i mladih, uz pokretanje regionalne Instagram stranice “Resilient Youth” i sprovođenje prateće kampanje.
„U Crnoj Gori, Albaniji i Srbiji postoje brojni izazovi u radu sa mladima u nevolji, koji neminovno utiču na preveniranje uključivanja mladih u kriminalne aktivnosti, ali i pružanje sistemske podrške mladima koji su u sukobu sa zakonom. Smatramo da smo ovim 18-mjesečnim projektom samo dotakli jednu veoma važnu temu kojom se svi trebamo zajednički podrobnije baviti i sačuvati svaku mladu osobu u najvećoj mogućoj mjeri“, zaključila je Ružić Stajović.
Održana konferencija je dio regionalnog projekta SMART Balkans – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan koji implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) iz Bosne i Hercegovine, Centar za istraživanje i kreiranje politike (CRPM) iz Sjeverne Makedonije i Institut za demokratiju i medijaciju (IDM) iz Albanije, dok ga finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške, prenosi PR Centar.
