Uprava za zaštitu kulturnih dobara proglasila je kulturnim dobrom od nacionalnog značaja tepih Husein pašine džamije u Pljevljima.
U obrazloženju rješenja o proglašenju kulturnim dobrom navodi se da je tepih Husein pašine džamije u Pljevljima etnografski i umjetnički predmet sa svojstvom antikviteta, autentično dobro, visokog stepena očuvanosti, staro četiri i po vijeka.
Ima površinu veću od 100 metara kvadratnih i pripada malobrojnim očuvanim tepisima većih dimenzija iz 16. vijeka.
“Rađen je namjenski za pljevaljsku džamiju u nekoj od misirskih (egipatskih) ili drugih tkačnica Osmanskog carstva. Ćilim je odabrao, poručio i dopremio u svoju zadužbinu, u pljevaljsku džamiju, Husein paša Boljanić, rodom iz okoline Pljevalja, a u vrijeme gradnje i opremanja džamije bio je namjesnik (vezir) osmanskih posjeda u Egiptu. Tepih se sastoji se iz dva dijela: veći za džamijski molitveni prostor (10,9 puta 10,9 metara) i manji tepih za mahvil (molitveni prostor za žene, 9 x 5 metara.) Veliki tepih je približno kvadratnog oblika kao i osnova džamije, sa usiječenim i isječenim djelovima koji izostavljaju pozicije prostora i prostorija unutrašnjosti džamije”, navodi se u rješenju.
Tepih je vuneni, tkan sa debljom potkom i predom različitih boja, bojenih bojama prirodnog porijekla.
Konstatuje se i da tepih Husein pašine džamije nema paralela u crnogorskom kulturno-istorijskom nasljeđu.
“On jeste predmet tradicionalne kulture ali nije rađen na današnjem crnogorskom tlu niti je proizvod tradicionalnih znanja i umijeća koje su praktikovali ili praktikuju izrađivači ćilima, serdžada ili (h)asura u Pljevljima, Petnjici, Gusinju, Plavu, Bijelom Polju, Malesiji i drugim mjestima sa ćilimarstvom kao tradicionalnim nasljeđem”.
Konstatuje se da je tepih u lošem stanju i da je u posljednje vrijeme čuvan na neodgovarajući način.
“Tepih ima brojna hemijska i fizička oštećenja. Fizička od upotrebe, nepravilnog rukovanja i neuslovnog skladištenja. Hemijska oštećenja su uzrokovana djelovanjem vlage i drugih činilaca iz okruženja u kojem se nalazio, kakva su upotreba, svjetlost, nečistoće, prašina, štetni gasovi i dr. Zbog lakšeg rukovanja i pozicije na kojoj se nalazio, tepih manjih dimenzija je u boljem stanju od velikog. I pored toga je pohaban, manjim dijelom poderan, istegnut, dijelom nedostaju rese, flekav je i zaprljan. Veći tepih je na pojedinim mjestima značajno pohaban, poderan, istegnut, flekav, zaprljan i pocijepan. Najugroženija je sredina, koja je najviše oštećena. Na tom mjestu su očuvani samo tragovi osnove tkanja. Deponovan je u neodgovarajućim klimatskim uslovima, što se vidi po obilnoj nečistoći i gustoj prašini koja ispada i širi se pri najmanjem dodiru materijala. Takode je evidentno prisustvo vlage, miris truljenja”.
Na preporuku i pomoć konzervatora obavljena je preventivna zaštita.
“Djelimično razvijeni tepih je blago uvijen u pamučno bijelo platno kako bi se spriječilo neravnomjerno isušivanje i smanjila krtost materijala, do preporučenog hitnog i potpunog konzervatorskog tretmana. Uz hitnost i upozorenje da posljednje premještanje tepiha u prostor sa drugačijm mikro klimatskim uslovima (skučenost prostora, vlažnost, osvjetljenje, zagađenje…). može dodatno ubrzati i dovesti do nepovratnih oštećenja i gubitka integriteta dobra”, navodi se u rješenju.
U cilju unapređenja stanja tepiha radiće se konzervatorsko restauraterski projekat koji podrazumijeva ispitivanje materijala na osnovu kojeg će se odrediti metoda čišćenja, a uradiće se i rekonstrukcija nedostajućih djelova tepiha.
