Što se tiče praktičnog dijela pravosudnog ispita, smatram da bi bilo mnogo korisnije da kandidati rješavaju hipotetički slučaj, kaže bivša sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović
Buduće sudije, ali i tužioci i advokati, prelaze dug put do ulaska u sudnicu, međutim, i dalje je, uprkos brojnim normativnim, nužno izvršiti kvalitativne promjene kako bi nosioci pravosudnih funkcija imali znanje koje parira njihovim kolegama u zemljama EU, kao i potpunoj primjeni prakse Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
Jedan od većih skandala desio se 2020. godine kada je otkriveno da su troje kandidata uprkos isključenom internetu u sali za testiranje, uspjeli da se konektuju i varaju na pisanom testiranju tako što su pronašli i kopirali presudu iz zadatog predmeta, kao i da je jedan kandidat koristio i svoj USB drajv. Slična situacija se dogodila i 2014. godine, kada su kandidati varali na testu za sudije uz pomoć tehničkih pomagala, a kasnije je samo ponovljeno testiranje, bez ikakvih sankcija.
Iz Sudskog savjeta kažu da su nakon posljednjeg slučaja u više navrata mijenjali Poslovnik, kako bi na kvalitetniji način uredili postupak testiranja.
Takođe, izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama u junu 2024. godine propisana je, između ostalog, mogućnost udaljenja kandidata sa testiranja, odnosno zabrana pristupanju pisanom testiranju u periodu od dvije godine od učinjene povrede.
Amra Bajrović iz Akcije za ljudska prava (HRA), nevladine organizacije koja godinama prati reforme u pravosuđu, nije saglasna sa stavom da je došlo do velikih promjena kada je u pitanju način sticanja znanja budućih sudija.
“U formalnom, normativnom smislu nije bilo značajnih promjena. Kriterijumi i način izbora novih sudija ostali su gotovo isti. Izmjene se odnose na skraćivanje trajanja inicijalne obuke, kako bi se ubrzali postupci izbora, što se u državi sa hroničnim nedostatkom kadra smatra opravdanim. Takođe, sada kandidati koji nisu zadovoljni ocjenom sa pravosudnog ispita imaju mogućnost da polažu pisani test, koji podrazumijeva izradu odluke iz krivične i građanske oblasti, a ocjena sa tog testa koristi se kao kriterijum prilikom izbora sudija. Dodatno, smanjen je broj bodova sa pravosudnog ispita, odnosno pisanog testiranja, koji je potreban kao preduslov za obavljanje intervjua, a na kojem se dalje ocjenjuju motivisanost za rad u sudu, komunikativnost, sposobnost za donošenje odluka i rješavanje sukoba, kao i razumijevanje uloge sudije u društvu”, kaže Bajrović.
Ipak, u HRA, s obzirom na to da prisustvuju sjednicama Sudskog savjeta, cijene da je postignut određeni napredak u transparentnosti rada tog tijela, i to u dijelu koji se tiče procjene kvalifikacija kandidata. Tako se sada odluke o izboru kandidata javno objavljuju uz navođenje broja bodova.
Ipak, određene odluke bi mogle biti bolje obrazložene, kaže pravnica HRA, posebno kroz prikaz načina ocjenjivanja pojedinačnih kriterijuma i potkriterijuma, jer su nedovoljno obrazložene odluke, već deceniju, predmet kritike Evropske komisije. Takođe, u odnosu na ranije negativne prakse, intervjui se sada sprovode u skladu sa Smjernicama, a svi članovi Sudskog savjeta aktivno učestvuju u postavljanju pitanja. Buduće sudije se po pravilu biraju iz reda savjetničkog kadra, pa im se uz obuke, formalno pruža sasvim dovoljno mogućnosti za sticanje znanja i vještina potrebnih za ulazak u sudnicu.
“Da li će neko biti spreman za tu ulogu u velikoj mjeri je individualno i zavisi od njegovih kapaciteta, posvećenosti i ličnog angažovanja, kaže Bajrović i dodaje:
“Istovremeno, jako važnu ulogu imaju mentori, Programski odbor za inicijalnu obuku (u okviru Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu) i članovi Sudskog savjeta, jer je njihova odgovornost da na vrijeme uoče i ukažu da neko nema dovoljno znanja i sposobnosti, te da spriječe da takva osoba dođe na sudijsku funkciju”.
Nekoliko sudija iz osnovnih sudova koje smo kontaktirali nisu željeli da daju izjave o ovom pitanju. Kažu da su generalno zadovoljni obukama, ali da fali više praktičnog znanja kako bi pripremljeniji ušli u sudnicu, što se ne odnosi samo na, kako navode, poznavanje propisa i izradu odluka.
Bivša sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović više godina je bila predavač u Centru za obuku sudija i državnih tužilaca. Kaže da su je pojedine situacije uvjerile da se stvari moraju mijenjati.
“Sto se tiče praktičnog dijela pravosudnog ispita smatram da bi bilo mnogo korisnije da kandidati na pravosudnom rješavaju hipotetički slučaj”, kaže Vujanović i kao primjer te teze navodi slučaj kada su kandidati dobili spise jednog pravosnažno presuđenog predmeta, pa je ispitivač ocjenjivao rad kandidata upoređujući presude kandidata sa presudom tog prvostepenog suda.
“Bolje su prolazili oni koji su bili na fonu te presude. Po mom uvjerenju, presuda prvostepenog suda u tom predmetu je bila, najblaže rečeno, pogrešna. Dakle, hipotetički slučaj definitivno ima prednost i on bi iziskivao veći i ozbiljniji angažman ispitivača, a i veću odgovornost, i predstavljao i test njegovog znanja”, kaže Vujanović.
“Generalno, moje mišljenje je da pravosudni ispit devalvira decenijama i da ne predstavlja adekvatno mjerilo znanja budućih sudija, tužilaca ili pravnika koji će se baviti drugim poslovima”, navodi ona.
Da pravosuđe zahtijeva najviši nivo stručnosti i povjerenja javnosti i zato svi elementi procesa u kojem se stiču kvalifikacije za bavljenje sudijskim poslom, od studijskih programa, pripravničkog staža, preko pravosudnog ispita, do izbora i obuke, moraju biti temeljno uređeni, transparentni i oslobođeni svake moguće sumnje u (ne)objektivnost, saglasan je i predsjednik Udruženja sudija Crne Gore Miodrag Pešić .
“Zalažem se za cjelovitu reformu ovog procesa, uključujući način koncipiranja same ispitne materije, transparentnost izbora članova komisija, kao i jačanje pravne zaštite kandidata. Jer, pravosudni ispit nije samo puko provjeravanje znanja, već i prvi ozbiljan test profesionalne zrelosti i etičkog odnosa prema pravosuđu kao instituciji. Mišljenja sam da je za kvalitetniji pravnički kadar od suštinskog značaja da kriterijumi za izbor članova ispitnih komisija budu jasno definisani, zasnovani na stručnosti, profesionalnom integritetu i reputaciji u pravnoj zajednici”.
Uvidom u neke evalucije predavanja u Centru za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu, kandidati ističu da neki predavači umiju da prilagode svoje predavanje zavisno od toga kome drže obuku, što sa mnogima nije slučaj. Takođe, mnogo više pohvaljuju interaktivna predavanja sa mnošto primjera iz prakse, te da višedecenijsko iskustvo u nekim slučajevima nije garant prenošenja znanja mladima.
Nerijetko, mladi kadar se žali da se predavanja nekih predavača svode na prepričavanje zakonskih tekstova i ne doprinose boljem razumijevanju materije u kojoj će biti nakon izbora.
Ministarstvo pravde nije odgovorilo na naše upite u vezi sa načinom polaganja pravosudnog ispita, između ostalog i na pitanja o garancijama da se ispitivači prema svim kandidatima odnose podjednako fer i nepristrasno, odnosno uvođenju novog modela polaganja.
Pošto Sudski savjet nema svoje, već koristi prostorije Centralne banke (CB), testiranje se obavlja u jednoj od dvije sale CB, dok ranije, kada to nije bilo moguće, iznajmljivali su sale Pravnog i Ekonomskog fakulteta, SO Podgorica, stare zgrade vlade.
“Testiranje se ne snima audio-vizuelno, jer takva radnja nije propisana nijednim propisom. Od početka mandata saziva Sudskog savjeta iz 2023. godine, Komisija za testiranje nije zabilježila nepravilnosti tokom postupka izbora kandidata”, navode iz Savjeta, na čijem je čelu Radoje Korać .
S druge strane, garancije nepristrasnosti kada je riječ o pisanom testiranju kandidata za sudije osnovnih sudova mogu biti bolje, ukazuju iz HRA.
“Pozitivan primjer dolazi iz Bosne i Hercegovine, gdje su prostorije u kojima se vrši testiranje pod audio i video-nadzorom. Smatram da bi primjena ovih mjera, uz korišćenje ometača signala, posebno imajući u vidu ranije slučajeve korišćenja ‘bubica’, značajno unaprijedila regularnost i sigurnost procesa testiranja”, ističe Bajrović i dodaje:
“Međutim, kandidati i dalje iskazuju nezadovoljstvo zbog toga što se testiranje radi ručno, jer im takav postupak onemogućava pravovremeno završavanje zadataka. Zbog toga bi Sudski savjet trebalo da razmotri ponovno sprovođenje testiranja na računarima, po uzoru na rješenje iz BIH, gdje se testiranje obavlja u kontrolisanom digitalnom okruženju, bez pristupa internetu, dok sistem automatski bira zadatke i prati i snima sve radnje kandidata na računaru. Takav pristup značajno bi unaprijedio nepristrasnost i sigurnost cijelog procesa testiranja”.
Prvi čovjek strukovnog udruženja sudija kaže da prvi korak u reformi sistema mora biti unapređenje načina na koji se stiču pravničke vještine, te da treba razmisliti i o modernizaciji pravnih studija, ali i većih nivoa u pravničkoj karijeri.
“Na osnovu prethodnog iskustva iz Komisije za polaganje pravosudnog ispita, mogu reći da se često ne može jasno uočiti razlika u znanju i pripremljenosti između kandidata koji su prošli kroz formalnu obuku po Zakonu i onih koji nijesu. To ukazuje na potrebu da se postojeći model dodatno osnaži kroz bolju kontrolu kvaliteta, sadržaja i evaluacije obuke, kako bi ona zaista imala funkcionalni, a ne samo formalni karakter. Jedan od modela bi mogao biti osnivanje specijalizovane škole za buduće sudije i tužioce po ugledu na rješenja iz drugih evropskih zemalja. Takva institucija bi doprinijela uvođenju jedinstvenih standarda u stručnoj pripremi, kroz praktičnu nastavu, simulacije suđenja, etičke module i mentorski rad sa iskusnim nosiocima pravosudnih funkcija. Time bi se značajno uticalo na jačanje profesionalne zrelosti kandidata i dodatno podigao kvalitet pravosuđa”.
Pešić je, kaže, uoči usvajanja Zakona o Sudskom savjetu i sudijama 2015. godine bio jedan od najglasnijih kritičara pojednih rješenja, ukazujući da će imati dugoročne negativne posljedice po kvalitet kadrova u pravosuđu.
“Danas, više od deset godina kasnije, nažalost, vidimo da su se te bojazni u velikoj mjeri obistinile. Zabrinjava i sve češća pojava da se u sistemu pravi ambijent u kojem je važnije da se izbor izvrši nego da se izabere najbolji kandidat. U praksi to znači da se, suočeni s hroničnim nedostatkom kadra i izostankom interesa mladih pravnika za ove pozicije, često zadovoljavamo time što je izbor izvršen, bez dovoljno posvećivanja pažnje stručnosti, kompetencijama i dugoročnim kapacitetima izabranog kandidata. Takav pristup urušava profesionalne standarde i dodatno demotiviše one koji bi, uz pravi sistem podrške, mogli postati nosioci istinske promjene u pravosuđu. Promjene u pravosuđu, bez obzira na pregovore sa EU, nužno su potrebne, jer od njih zavisi stepen ostvarenja prava i sloboda građana Crne Gore. Međutim, za one najbitnije neophodna je istinska volja nosilaca druge dvije grane vlasti. Da li je samo deklarativna, najbolje se može zaključiti po načinu koliko ulažemo u one koji se spremaju da obuku togu”.
Iz Sudskog savjeta potvrdno su odgovorili na naš upit da li je tačna informacija da je jednom od kandidata za sudiju prilikom testiranja nestao mobilni telefon.
“Slučaj nestanka telefona jednom od kandidata tokom testiranja je nesrećna okolnost koja se dogodila 2019. godine, nakon čega je uvedeno odlaganje telefona i drugih elektronskih uređaja u kovertu sa brojem i davanje broja kandidatu, koji je dužan da isti broj preda prilikom preuzimanja odloženog telefona odnosno drugog uređaja”.
Odabir predmeta za izradu pisanog testiranja kandidata i dalje se vrši iz sudske baze predmeta, što je godinama na meti kritika. Testiranje se sprovodi pisano, pa kandidati uz spise predmeta dobijaju još hemijske olovke i bijele, ovjerene papire za izradu testa. Iz Sekretarijata Sudskog savjeta kažu da imaju u planu promjenu načina rada, ali da nemaju novca za tako nešto.
“Sudski savjet preko Sekretarijata je planirao projekat za testiranje kandidata za sudije, elektronskim odabirom predmeta metodom slučajne dodjele testa, kao i samog postupka izrade odluka na testu posredstvom računara, međutim, neophodna je normativna promjena svih propisa kojima se uređuje postupak testiranja, kao i finansijska podrška budžetom planiranih sredstava ili donatorskim sredstvima za izradu softvera kao i računarska sala, što do sada nije naišlo na razumijevanje ni nadležnih organa ni donatora”.
Prepisivanje s početka priče, najdrastičnije do sada, ostalo je nekažnjeno, sudeći prema odgovoru iz podgoričkog Osnovnog tužilaštva.
“U Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici vođen je postupak izviđaja protiv I. V., S. V. i S. I. zbog sumnje na izvršenje krivičnog djela neovlašćeni pristup računarskom sistemu, a povodom prijave Sudskog savjeta od 12. 03. 2020. godine, podnijete protiv NN lica zbog “neovlašćenog pristupa sajtu suda i zloupotrebe podataka prilikom testiranja kandidata za sudije”. Nakon sprovedenog postupka, dana 24. 09. 2020. godine, postupajući tužilac donio je rješenje kojim je predmetna krivična prijava odbačena”, navodi se u odgovoru tužilaštva na čijem je čelu Duško Milanović .
Za upis u imenik advokata, takođe je potrebno položiti advokatski ispit. Zanimljivo je da članove tročlane komisije i predsjednika imenuje i razrješava predsjednik Komore, a ne, na primjer, Upravni odbor tog strukovnog udruženja. Članovi moraju da imaju najmanje deset godina advokatskog staža, a mandat im traje dvije godine i mogu najviše dva puta da budu imenovani.
Advokat Vladimir Čejović , koji je predsjednik Komisije za polaganje advokatskog ispita, kazao nam je da se polaganje ne snima, niti se koriste ometači, jer se polaganje vrši u prostorijama Komore pojedinačno i usmeno.
“Test pitanja se sastoje od tri pitanja pojedinačno o svakom normativnom aktu Advokatske komore Crne Gore, Zakona o advokaturi, Statuta Advokatske komore i Etičkog kodeksa. Pitanja su kovertirana i svaki kandidat ima mogućnost da bira kovertu u kojoj se nalazi ispitni listić. Za vrijeme mandata ove komisije, koja je imenovana nakon izbora novog rukovodstva Advokatske komore, nije bilo nikakvih nepravilnosti”, kazao je Čejović.
Ovaj članak nastao je u okviru aktivnosti na projektu “Digni glas: za Crnu Goru bez korupcije” koji realizuje Centar za monitoring i istraživanje CeMI, uz podršku INL kancelarije Ambasade SAD u Crnoj Gori. Članak je finansiran iz granta Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Izneseni stavovi, nalazi i zaključci pripadaju isključivo autoru i ne predstavljaju nužno stavove Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
