Švedska kraljevska akademija nauka dodijelila je ovogodišnju Nobelovu nagradu za fiziku Frensisu Halzenu za njegova revolucionarna istraživanja visokoenergetskih neutrina i rad na opservatoriji Ajskjub na Antarktiku, prenosi RTS.
Kako je navedeno u zvaničnom obrazloženju, Frensis Halzen je dobio ovo prestižno priznanje „za odlučujuće doprinose opservatoriji za neutrine Ajskjub i otkriće visokoenergetskih neutrina astrofizičkog porijekla”.
Rad koji je nagrađen najvišim naučnim priznanjem usredsređen je na opservatoriju AjsKjub (IceCube Neutrino Observatory), jedinstveno istraživačko postrojenje koje se nalazi u dubokom ledu Antarktika. Halzenov višedecenijski doprinos ovom projektu stvorio je osnovu za nova astrofizička posmatranja.
Glavni naučni proboj za koji je dodijeljena nagrada jeste uspešna detekcija visokoenergetskih neutrina koji dolaze iz dubokog svemira. Ove čestice putuju kosmosom gotovo bez ikakvih prepreka, zbog čega ih je izuzetno teško zabilježiti, ali one donose ključne informacije o udaljenim izvorima zračenja.
Prema reakcijama stručne zajednice koje su uslijedile odmah nakon objave, uspjeh koji je ostvario Halzen otvara potpuno novi prozor u najenergičnije fenomene našeg univerzuma. Kolege naučnici ističu da ovo otkriće pruža astronomima mogućnost da posmatraju i razumeju kosmos na način koji do sada nije bio izvodljiv.
Neutrini su svuda oko nas, ali ne otkrivaju svoje prisustvo. Prolaze kroz čitavu Zemlju i kroz naša tijela, a da to i ne primjećujemo. Veoma rijetko, pojedinačni neutrino stupi u interakciju sa atomskim jezgrom, što omogućava da ga, uz odgovarajuću opremu, naučnici otkriju.
Naučnici već dugo znaju da u kosmosu postoje prirodni akceleratori čestica, koji izbacuju čestice sa energijama i do milion puta većim od onih koje je moguće postići u laboratorijama na Zemlji. Mnogo toga o tim izvorima i dalje je zagonetka: šta su oni, gdje se nalaze i koji se glavni procesi odvijaju u njima?
Neutrini izuzetno visokih energija nastaju u istim sredinama kao i druge vrste čestica. Međutim, za razliku od drugih čestica, neutrini do nas stižu bez promjene pravca i bez gubitka energije. To znači da mogu da nam pruže informacije do kojih se ne može doći ni na jedan drugi način.
Frensis Halzen je svoju ideju o detektovanju neutrina na Južnom polu prvi put predstavio 1988. godine. Kada se neutrino sudari sa atomskim jezgrom, nastaje bljesak svjetlosti koji senzori mogu da registruju u prozirnom glečerskom ledu.
Led na Južnom polu ima brojne prednosti, jer nema različitih vrsta smetnji, a to područje je geološki stabilno i nema zemljotresa. Halzen i njegova ideja ubrzo su dobili podršku drugih istraživača, a samo nekoliko godina kasnije obavljena su prva ispitivanja senzora postavljenih u led.
Kosmički neutrini izuzetno visokih energija veoma su rijetki, pa je za registrovanje dovoljnog broja sudara potrebna ogromna zapremina leda. „AjsKjub“ obuhvata čitav kubni kilometar i završen je 2011. godine.
Istraživači su ubrzo otkrili prve visokoenergetske neutrine, a nekoliko godina kasnije mogli su da objave otkriće neutrina koji su morali da potiču iz oblasti daleko izvan našeg Sunčevog sistema. Time je ozbiljna potraga za izvorima neutrina u svemiru mogla da počne.
„Frensis Halzen je predvodio međunarodni tim istraživača i inženjera koji nam je obezbijedio fantastičan instrument. Njegova istrajnost i naučna vizija utrli su put novoj vrsti astronomije“, kaže Mark Pirs, predsjednik Nobelovog komiteta za fiziku.
Interakcije neutrina koje „AjsKjub“ neprekidno registruje pružiće istraživačima nova saznanja o burnim okruženjima u kojima mogu da nastanu visokoenergetski neutrini – a mogle bi čak i da otkriju do sada nepoznate kosmičke…
