„Mislim da je taj dio priče oko Zorana Đinđića zapravo priča koja je u stvari nerazjašnjena, zato što je tu uključen i strani element. Pogotovo kada je Đinđić već počeo da pravi, recimo, neke dogovore oko federacije i Republike Srpske. Počeo je da pregovara sa Šrederom, koji je bio kancelar Njemačke, na temu Kosova. Tu su bili i Amerikanci i Englezi, nije im se svidjela ta njegova politika“, rekao je Nicović, nastavljajući:
„Ne znam, počeo je da se otkida od tog uticaja. Oni su ga doveli na vlast i počeo je da se otima od njihovog uticaja. U stvari, to je presudilo. Oni su iskoristili zemunski klan, Legiju i njegove te ljude iz rezervne snage da oni to organizuju. Znači, oni nijesu jedini koji su učestvovali u tome. Zapadne službe su to sigurno pokrivale“, započeo je Nicović.
Nicović je pomenuo i nedokazanu tezu da postoji mogućnost da je bilo više strijelaca. Smatra da nije moguće da je Zvezdan Jovanović uspio da pogodi dvije mete u pokretu (Đinđića i Milana Veruovića, tjelohranitelja Đinđića) u razmaku od sekunde.
„U tom smislu, stajali su tamo milicajci i rezervni strijelci. Mislim da je nemoguće to da, recimo, jedan isti čovjek, ovaj Zvezdan Jovanović, puca u dvije pokretne mete u razmaku od sekundu i da pogodi obje mete. To je nemoguće. Ne postoji takav strijelac na svijetu koji dvije pokretne mete pogodi za tako kratko vrijeme. Znači da je Đinđića pogodio sa dva metka, a tjelohranitelja sa jednim. Te službe su iskoristile naivnost Legije i njegovih ljudi, oni su imali paralelnu logistiku što se tiče atentata. Radili su svoju akciju. Oni, zemunski klan, su izbačeni u prvi plan kao izvršioci, a zapadne službe koje su to organizovale su se povukle u sjenku i zato to nikad nije razjašnjeno do kraja“, rekao je Nicović, prenosi Mondo.
Đinđića su mediji i opozicija, dok je bio premijer, povezivali sa kriminalnim strukturama i ta etiketa ga je pratila sve do atentata, pa čak i danas postoje brojne teorije o tome. Nicović smatra da je Đinđić koketirao sa Ljubišom Buhom Čumetom, vođom surčinskog klana iz kog se izdvojio zemunski klan na čelu sa Dušanom Spasojevićem i Miletom Lukovićem.
„Pa znate kako, mislim, Zoran Đinđić je napravio tu grešku, recimo, što je počeo da koketira s njima još od oktobra mjeseca, znači sa Čumetom, Ljubišom Buhom Čumetom, sa svim tim ljudima, sa Zemuncima i slično. Počeo je da koketira sa njima. Zna se, recimo, da je Čeda Jovanović išao da posjeti Spasojevića i Lukovića i da ih vadi iz zatvora i da je ubrzo uslijedilo njihovo oslobađanje i slično. Zna se, takođe, da su se ovi drugi istakli u to vrijeme. Đinđić nije razumio te odnose, bukvalno je ušao u igranku u kojoj nije razumio kako će se to završiti“, rekao je Nicović.
Dodao je da je Đinđić kod njega trenirao karate u Hali sportova kao student.
„Pričali smo o tome da ja budem specijalni tužilac, jer sam bio policajac sa međunarodnom reputacijom. Plus sam bio i advokat. Pokrio sam sve te pravno-policijske aspekte i bio sam kandidat za specijalnog tužioca. Čak je već bila i emisija Utisak nedjelje kod Olje Bećković koja me pitala: ‘Zašto toliko rizikuješ da se upustiš u taj posao specijalnog tužioca?’ To je bio, na neki način, po meni, profesionalizam. Ja sam bio 20 godina policajac. Normalno, meni je sasvim normalno da ulazim u te rizike. Bio je dogovor da organizujem tu službu kako treba. Onda sam rekao Đinđiću da mislim da će biti krvi do koljena jer će biti ‘sudara’ sa JSO, i sa Zemuncima i ljudima iz Državne bezbjednosti“, kazao je Nicović.
Kako je dodao, „Đinđić je pristao, ali se onda predomislio“.
„Kada sam došao kod njega, rekao mi je da ‘ima interes za neke ljude’. E onda sam rekao da neću ući u taj rizik i taj posao. Koga ja da hapsim, kako? Da on interveniše sa spiska i govori ovaj može, dok ovaj ne može? To ne dolazi u obzir, jer tada su policajci rizikovali svoje živote, a ti bi mogao da izuzmeš nekoga zato što imaš tvoj neki privatni interes. Zato smo se i razišli“, naveo je Nicović.
Naglasio je i da je upozorio Đinđića šta se može dogoditi.
„Ja sam tada rekao – kad bude mafija odlučila da likvidira, to je bilo u junu 2002, ona će prvo njega skinuti kao predsjednika Vlade. I to se poslije i dogodilo. To sam rekao u junu 2002, a on je ubijen u martu 2003. godine“, zaključio je Nicović.
