Procedura bi mogla da se ubrza ako se projektant i graditelj ne bi birao na tenderu već međudržavnim ugovorima kao kod prve dionice
Jadransko-jonski put je međunarodni tranzitni pravac koji je veza centralne Evrope sa Grčkom, preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Albanije, a stigao je do Čapljine u BiH
Ministarstvo prostornog planiranja izdalo je urbanističko-tehničke uslove kompaniji Monteput za izgradnju Jadransko-jonskog auto-puta, a preostalo je još pet koraka do prve lopate – saglasnost na idejno rješenje, izrada glavnog projekta, revizija glavnog projekta, izbor izvođača i nadzora, građevinska dozvola i konačno početak radova.
Sagovornik “Vijesti” iz ove oblasti kaže da bi svi preduslovi do izbora izvođača mogli da traju dvije do tri godine, ukoliko ne bi bilo iznenađenja i problema, kao i da bi se postupak mogao ubrzati ukoliko bi se istim tenderom tražio izvođač glavnog projekta i sami graditelj. Kazao je da do samog početka radova teško da može proći manje od tri godine, kao i da bi se i to moglo ubrzati ukoliko se izvođač ne bi birao na tenderu već međudržavnim ugovorima kao kod prve dionice.
U urbanističkim uslovima i u odgovorima više institucija na njih, ističe se da prilikom izrade projektne dokumentacije posebno treba voditi računa o zaštiti kulturnih dobara u blizini kojih prolazi trasa, vodoizvorišta Prijestinice, kao i glavnog cjevovoda za vodosnabdjevanje Cetinja čiji se sadašnji položaj djelimično poklapa sa budućim auto-putem.
Jadransko-jonski put je međunarodni tranzitni pravac koji je veza centralne Evrope sa Grčkom, preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Albanije. On je od centralne Evrope završen do Čapljine u BiH, a kod dvije entitetske vlasti u toku je priprema dokumentacije za dvije trase od Čapljine do granice sa Crnom Gorom. Vlasti BiH i Crne Gore ranije su se dogovorile da je tačka susreta mjesto Nudo u graničnom pojasu u blizini Grahova.
Crnogorski dio Jadransko-jonskog puta, prema nedavno usvojenom Prostonom planu, podijeljen je na tri dionice. Prva je Nudo – Grahovo (s petljom za priključenje na put Vilusi – Risan) – Čevo (gdje je predviđena petlja za uključenje na puteve Cetinje – Nikšić i Čevo – Danilovgrad), a od Čeva ide do rejona sela Gradac u Lješanskoj nahiji (u blizini magistralnog puta Podgorica – Cetnje) gdje je predviđena petlja i spajanje sa auto-putem Bar – Boljare.
Druga dionica je Gradac – Zaljevo kod Bara, tako što trasa obilazi Rijeku Crnojevića, Skadarsko jezero, prolazi kroz dio Crmnice, novim tunelom izlazi kod Đurmana, i obilazi Bar do Zaljeva. Ova dionica je ista kao i za auto-put Bar – Boljare.
Treća dionica je od Zaljeva, obilazi Ulcinj, i kod Sukobina prelazi u Albaniju. Ova dionica je tek sada dodata u Postorni plan, ranije je bilo predviđeno da dionica Jandransko-jonskog auto-puta nastavlja od petlje na Smokovcu, da obilazi Tuzi i ka Skadru.
Urbanističko-tehničkim uslovima daje se mogućnost procjene prioriteta izgradnje i faznog izvođenja po dionicama. Širina koridora kroz koji će proći ovaj auto-put iznosi od 600 do hiljadu metara, a tačna trasa biće poznata tek izradom glavnog projekta.
Koridor prolazi kroz više katastarskih opština (KO) i one su u dokumentu upisane redom od granice sa BiH do Albanije – Nudo, Bijela Gora, Grahovo, Krivošije Gornje, Ledenice Gornje, Ledenice Donje, Orahovac ll, Bata, Grab, Resna, Prediš, Đinovići, Štitari, Meterizi, Rijeka Crnojevića, Ceklin, Ljubotinj I, Ljubotinj ll, Orasi, Progonovići, Trnovo, Komarno, Popratnice, Braćeni, Dupilo, Orahovo, Sotonići, Boljevići, Gluhi Do, Limljani, Tuđemili, Zupci, Šušanj, Stari Bar, Novi Bar, Turčini, Bartula, Tomba, Zaljevo, Dobra Voda, Pečurice, Velje Selo, Dabezići, Pelinkovići, Leskovac, Krute VIadimirske, Klezna, Vladimir, Šas, Brajša, Lisna Bori, Sukobin i Kravari.
“Saobraćajna projektna rješenja moraju bitì prostorno, ekološki, sociološki i tehnički prihvatljiva. U slučaju izraženih ograničenja u prostoru, koridor za projektovanje saobraćajnice može se suziti, (prolazak kroz naselja i sl.), ili u slučaju prirodnih ograničenja po potrebi proširiti, kako bi se izbjegli konflikti u prostoru i prevazišla navedena ograničenja. Prilikom izrade tehničke dokumentacije potrebno je prethodno sprovesti arheološko rekonosciranje trase kako bi buduće saobraćajnice bile dovoljno udaljene od kulturnih dobara, dobara sa potencijalnim kulturnim vrijednostima i arheološkim lokalitetima kako se ne bi ugrozile prepoznate vrijednosti”, navedeno je u dokumentu.
Brzina na ovom auto-putu se projektuje do 120 kilometara na sat, uz mogućnost da na pojedinim dionicama bude do 100 kilometara na sat.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara dostavila je Ministarstvu svoja mišljenja koja su postala dio urbanističko tehničkih uslova.
“Uvidom u dostavljeni dokument nacrta Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine, planska karta 21 – Saobraćajna infrastruktura, i daljim uvidom u dokumentaciju Uprave utvrđeno je da predmetni zahvat prema dostavljenom nacrtu može obuhvatati veći broj kulturih dobara, kao i dobara sa potencijalnim kulturnim vrijednostima. Takođe, treba navesti da zbog nedovoljno podataka o jasnim katastarskim parcelama planiranog auto-puta, nije moguće utvrditi da li su i u kojem obimu zahvaćene granice kulturnih dobara i njihove zaštićene okoline”, naveli su iz Uprave.
Oni su dostavili spisak kulturnih dobra i dobara sa potencijalnim kulturim vrijednostima za koje smatraju da su na trasi ili u njenoj blizini. To su zaštićena kulturna dobra Crkva sv. Nikole Grahovo, Manastir Orahovo, Stari grad Bar sa čaršijom i podgrađem, Spomen-ploča pripadnicima NOR-a, Spomenik palim Crnogorcima u borbi protiv Turaka, Spomen-ploča na zgradi Šlakovića, Spomen-ploča strijeljanim rodoljubima Belveder, Spomen-ploča sedmorici palih boraca Vladimir, i srednjovjekovni grad Svač.
Dobra s potencijalnim kulturnim vrijednostima su Spomen-ploča Strekanica Grahovo, Nekropola pod humkama u mahali Petković i stećnjak tumul Grahovo i Spomen-ploča Ivu Nikiću u Limljanima, Bar.
Ukazuju da su u koridoru trase nalaze i ostala kulturno-istorijska dobra: Austrougarski bunari Jankov vrh – Istočna tvrdava, Krivošije Unter Fortress, Kotor Monument for fallen fighters, Obodska pećina, Crkva rođenja Trnovo, Tvrđava Sutorman, kula Lubija, kula Vijet, spomenik Tuđemilske bitke, manastir Ribnjak, lokalitet Stara Maslina, džamija u Krutama, džamija u Sukobinu i džamija u Selitama.
“Imajući u vidu blizinu i moguću zahvaćenost spomenutih kulturnih dobara ili njihove zaštićene okoline predmetnim auto-putem, sve radnje je neophodno planirati u skladu sa preporukama arheologa uključenih u svim fazama izrade i realizacije predmetnog projekta, odnosno u skladu sa metodologijom arheoloških istraživanja”, naveli su iz Uprave.
Ukazuju i da Zakon o zaštiti kulturnih dobara propisuje obaveze ukoliko se prilikom izvođenja radova naiđe na slučajno otkriće – nalaze od arheološkog značaja kojih može biti na ovoj trasi, ali i da zbog nedovoljno podataka o konkretnim katastarskim parcelama planiranog puta sada ne mogu izdati smjernice ili konzervatorske uslove sve dok se kroz razradu projektne dokumentacije ne utvrdi precizna trasa planiranog auto-puta.
