U svijetu koji je izgubio moralni kompas postoje ljudi koji čuvaju i drže se univerzalnih vrijednosti zbog čega je Građansko multikulturalno volontersko udruženje žena Podgorice organizovalo konferenciju “Multikulturalne priče prijateljstva u Crnoj Gori i Balkanu”.
Iz tog Udrženja su kroz svoj slogan poručili “Mi smo jedna porodica, sve vas od srca pozdravljamo i samo mi možemo Crnu Goru i Balkan učiniti boljim i ljepšim mjestom življena bez mržnje i diksriminacije“.
Konferenciju je otvorila članica Građanskog multikulturalnog volonterskog udruženja žena Podgorice Refika Lela Tuzović, koja je podzdravila prisutne učesnike i sve građane i građanke Crne Gore i izrazila zahvalnost Pravnom fakultetu i dekanici Aneti Spaić, što su podržali konferenciju. Moderatorka događaja bila je Emina Hodžić Knežević.
Menadžerka u kulturi, medijima i PR-u, Snežana Burzan, istakla je da dijalog okuplja ljude u zajedništvu i da je to jedini način da svijet bude bolje mjesto za život.
“Dijelog znači slušanje i razumijevanje drugoga, učenje o sebi i drugima, ali i lični rast i razvoj kroz širenje vidika i uglova posmatranja, a samim tim dijalog doprinosi i socijalnoj koheziji i stvaranju interkulturalnog društva. Međureligijski dijalog je način života koji nam omogućava da budemo ponosni na svoje vjerovanje i identitet/e, dok istovremeno dajemo prostor drugima da budu ono što istinski jesu”, pojasnila je Burzan.
Međukulturalni dijalog je, kako je ocijenila, jako važan, jer nas uči kako živjeti u miru poštujući razlike, uočavajući šta sve imamo zajedničko.
“Daje nam priliku da umjesto da slušamo o drugima, slušamo druge, što smanjuje prostor predrasudama i pogrešnom razumijevanju”, jasna je Burzan.
Prema njenim riječima, pandemija koronavirusa je svima dala šansu da se osvrnemo i oslušnemo sebe, da spoznamo da nam u vrijeme distance i socijalne izolovanosti nedostaju ljudi, živa kulura i živa razmjena emocija.
“Dijalog kultura i kulturna različitost predstavlja zajedničku baštinu čovječanstva, koja se temelji na toleranciji, međusobnom uvažavanju, razumijevanju i prihvatanju različitosti. Sva balkanska društva boluju od viška politike i manjka kulture, iako je kultura rudnik zlata svakog društva i države, nešto što oplemenjuje i povezuje, jer je veoma važno rušiti zidove i podizati mostove”, poruka je Burzan.
Obrazovanje i kultura su, kako je rekla, najvažniji segment razvoja društva i potrebno im je posvetiti veću pažnju i budžete.
Psihološkinja, Anđela Golubović, ukazala je da je masovna kultura, koja je danas prisutna, zapravo vrsta kancerogene izrasline, odnosno parazita na visokoj kulturi.
“Stariji ljudi govore da je narodna kultura bila jedan vrt, koji je ograđen zidom od formalnog parka visoke kulture. E danas masovna kultura ruši taj zid. Ona je dovela do razuđenosti ljudi, predstavlja samo način političke manipulacije i ona dolazi odozgo”, objasnila je Golubović.
Primijetila je da svijet na globalnom nivou ne ide u dobrom pravcu, posebno po pitanju empatije i difuzije odgovornosti.
“Masovni mediji su ozbiljno sredstvno ne samo političke manipulacije, nego tu prije svega mislim na manipulaciju mladim ljudima. To je danas veoma opasno. Mlade bi trebalo učiti da posmatraju stvari na kritički način”, smatra Golubović.
Zaključila je da iza svih stereotipa i predrasuda stoji neznanje, neobrazovanje i strah.
“Ali strah uvijek nastaje kao posljedica neznanja. Sa druge strane, svjedoci smo pogrešnih modela, odnosno učenja po modelu. Zato bi ljudi koji su na javnim funkcijama trebalo da vode računa kako se ponašaju”, rekla je Golubović.
Dodala je da ljudi u Crnoj Gori često pokazuju empatiju prema onima koji su istog statusa, staleža i moći.
“To je empatija upućena sebi ravnome, a ne ona prava istinska empatija”, kazala je Golubović.
Načelnik Centra za mentalno zdravlje u Podgorici, dr Ljubinko Kaluđerović, rekao je da se čovjek sa empatijom rađa i da se ona ne uči, napominjući da je veoma važno da ljekari budu empatični.
“Čovjek koji nema to u sebi, koji nema osjećaj prema drugim ljudima, koji nema unutrašnju potrebu da pomogne, ne može da bude ljekar, jer ne može na pravi način da pomaže ljudima”, smatra Kaluđerović.
Podsjetio je da u Crnoj Gori danas živi preko 100 hiljada stranaca, od kojih će nei trajno ostati da živi u našoj državi.
“To su ljudi iz drugih govornih područja. Jedan broj njih će ostati ovdje, jedan broj će da se vrati u svoje matične države, neki će otići u treće države. Ali jedan broj će ostati ovdje trajno i to je izazov i bogatstvo. To bi trebalo da nas sve obogati. Mislim da Crna Gora ima kapaciteta za sve ljude koji su došli i za one koji će trajno ostati i mislim da ćemo se dobro snaći. Ja sam optimista i vjerujem u multikulturalnost”, poručio je Kaluđerović.
Sabiha Dacić ispred Kitchen tv Advance Media istakla je da dobročinstvo vodi do uspjeha bez obzira koji posao obavljali, a jedan od načina za uspostavljanje dobrih odnosa među ljudima je hrana.
“To je upravo ono što radim voše godina i način na koji sam upoznala veliki broj ljudi ne samo u sredini u kojoj živim nego mnogo šire. U svijetu postoji mnogo razlika među ljudima, a to su kulturološke, religijske, tradicionalne i gastronomske. Ipak sve nas spaja ljubav prema dobrom zalogaju. Kroz istoriju je hrana igrala veoma važnu ulogu u povezivanju ljudi i povezivanju njihovih zajednica”, rekla je Dacić.
Smatra da hrana može biti osnov za spajanje različitih kultura “pomažući nam da razumijemo i poštujemo jedni druge”.
“Kroz moj dom je prošlo mnogo ljudi različitih kultura i nacija iz mnogo zemalja. Priča o hrani je bogata i raznolika. Ona predstavlja našu povezanost sa drugim ljudima i svijetom oko nas, dok istovremeno odražava individualne identitete. Ono što najbolje spaja razne narode, prevazilazi jezičke i društvene barijere jeste bogata sofra. Hrana nas spaja, govori više od svih jezika i neraskidivi je dio svake kulture. Ona spaja ljude i ruši sve barijere i predrasude”, istakla je Dacić.
Prvi ministar za zaštitu prava manjina u Crnoj Gori, Luigi Juncaj, pojasnio je da koncept multikulturalizma počiva na dva funkcionalna principa, a to su priznanje različitosti i priznanje identiteta.
“Multikulturalizam se u praksi eksplicitno tiče državnih politika sa ciljem održavanja skladnih odnosa između različitih etničkih grupa, kao i priznavanja i prihvatanja različitosti uopšte. Multikulturalizam je u kontrastu sa kulturnom asimiliacijom i obično se naziva salatnom zdjelom, što znači puno svega na jednom mjestu”, kazao je Juncaj.
Objasnio je da je glavno polazište interkulturalizma relativističko što znači da se vrijednosti drugih kultura ne smiju ocjenjivati prema mjerilima vlastite kulture.
“Interulturalnost je model ljudskog ponašanja u situacijama kada dolazi do susretanja kultura. U tom kontekstu, kulture se posmatraju kao otvoreni entiteti koji se izgrađuju u uzajamnosti, koji su skloni kretanju i promjenjivosti. Etničke skupine i kulture koje se nalaze u interekciji ne gube svoj prvobitni etnički identitet, već dolazi do stvaranja nove kulture sinteze”, smatra Juncaj.
Vjeruje da je svako novo poznanstvo, a posebno prijateljstvo bogatstvo više.
Organizacioni odbor Građanskog multikulturalnog volonterskog udruženja žena Podgorice čine Biljana Đurović, saradnica u nastavici i bibliotekarka u OŠ Oktoih, Kristina Bujal magistarica socijalne politike i socijalnog rada, Esmeralna Radonjić, magistrica profesorica razredne nastave u osnovoj školi Oktoih, Ljiljana Đurović, samostalna savjetnica I u Fondu PIO Crne Gore i Refika Lela Tuzović, predsjednica Medžlisa u Islamskoj zajednici.
