Demokratska Crna Gora “Dvadeset dva femicida u proteklih osam godina, od čega četiri u ovoj godini. Dvogodišnja djevojčica čiji je život brutalno ugašen. Svaka peta žena koja je u toku života prijavila nasilje od partnera. Ovo nije samo produkt nasilničke tradicije koja vlada svijetom već i poziv na djelanje i akciju svakome ko upravlja institucijama i resursima države, a naročito sudskim instancama koje se i dalje vode minimalističkom kaznenom politikom u kojoj se termin “porodičan čovjek” uzima kao olakšavajuća okolnost, pa se žene žrtve nasilja i njihova djeca nemajući izbora vraćaju u “sigurno okruženje” porodičnog nasilnika, koji dobija novu priliku da lomi – ne sistem nego žrtvu” , ističe Minić.
Prema njenim riječima, najsnažnije barijere u prijavljivanju nasilja ostaju strah, ekonomska zavisnost, stigma i ograničeno povjerenje u sistem, što potvrđuju i najnovija istraživanja, pa zaštita mora biti brža, dostupnija, glasnija i vidljivija od straha i nasilnika.
“Nasilje nije pitanje usvojenih konvencija i deklaracija nego učinka: održivo finansiranje skloništa i kriznih servisa, specijalizovane usluge, obuke, međusektorska koordinacija i standardi koji žene i djevojčice održavaju živima, a koje dosljedno traže sigurnost i bezbjednost. Jedinstveno prikupljanje podataka,registar nasilnika i povratnika, procjene rizika, zaštitni mehanizmi, udaljenje iz stana, zabrana prilaska, zatvorske a ne uslovne i novčane kazne, sigurno okruženje kroz institucionalnu podršku – prave razliku između života i smrti, između straha i slobode. Borba protiv nasilja nije borba protiv XY hromozoma, već borba za slobodu svih genoma ovog svijeta” , ističe Minić.
Zato danas, dodaje, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, retoriku pretvorimo u djelo, statistiku u budžet, a obećanja u zaštitu.
“Prijavi nasilje ma od koga dolazilo, spasi život, počni od sebe” , zaključuje Minić.
