Prema njegovim riječima, upravljački tim Nikšićkog pozorišta ima izvanrednu saradnju sa Opštinom Nikšić i lokalnim Sekretarijatom za kulturu. Naročito su ponosni na Međunarodni festival glumca, manifestaciju regionalnog karaktera na koju se rado dolazi jer promoviše glumačka ostvarenja.
Nikšićko pozorište je u regionu prepoznato prvenstveno po Međunarodnom festivalu glumca. Koje su specifičnosti i koliki je značaj tog festivala?
Svaki festival gradu daje jedno posebno obilježje.Nikšićko pozorište je ponosno na svoj festival koji je specifičan u regionu jer u fokusu ima glumačka ostvarenja. Prepoznat je i po svom kvalitetu tako da se na njega rado dolazi. A uveliko radi i na svom rejtingu jer ove godine već se priprema i 22 po redu. Očekujemo da iz godine u godinu rastemo i budemo bolji. Za takvo razmišljanje imamo i pokriće upravo u činjenici da mnogi žele da se pojave i takmiče na festivalu.
Da li ste zadovoljni budžetom Nikšićkog pozorišta za 2026. godinu i kako biste okarakterisali saradnju sa zvaničnicima Opštine Nkšić?
Kuktura mnogo košta, ali nekultura mnogo više. Budžet je takav kakav jeste i on negdje zadovoljava naše aspiracije, mada novca nikad dovoljno. Trudom svih zaposlenih i, zašto ne reći, sposobnošću upravljačkog tima obezbeđujemo i dodatna sredstva. Saradnja sa Opštinom je izvanredna. Divno je kad prvi čovjek Opštine Marko Kovačević skoro da i ne propusti neko dešavanje u pozorištu. Divnu saradnju imamo i sa Sekreterijatom za kulturu na čelu sa Rašom Marojevićem i ta saradnja je primjer kako lokalna uprava i javne ustanove i treba da sarađuju. Odgovorno, profesionalno i sa dubokim razumijevanjem za sve specifičnosti date djelatnosti.
Pozorište na čijem ste čelu postoji 140 godina, sa prekidima… Generalno, da li Nikšićani imaju naviku da idu u pozorište?
Nikšićani vole pozorište, ali svi treba da budemo svjesni činjenice da po istraživanjima ispod pet odsto ljudi uopšte ide u pozorište. Ali ako zanemarimo taj procenat na osnovu svih naših programa (komercijalnih i nekomercijalnih) za godinu dana kroz pozorište prođe blizu 40.000 posjetilaca, a da skoro svaki drugi dan imamo neko dešavanje. Poseban akcenat imamo na školski uzrast tako da svaki mjesec obavezno imamo 2-3 događaja za njih. Ponekad je dovoljno, iako se ne ide u pozorište, da se prema njemu ima jedno duboko poštovanje i ponos na tako drugu tradiciju. Nikšić ima i jedno i drugo.
Vi ste 2004. godine bili među profesorima nikšićke Gimnazije koji su dobili otkaz zbog odbrane srpskog jezika. Kako Vam, sa ove vremenske distance, sve to izgleda i da li biste i danas stali u zaštitu srpskog jezika u nekim sličnim okolnostima?
Istina i principi ne priznaju vremensku distancu. Istina i principi su i prije i poslije svega. Drago mi je što sam bio dio te priče za koju sam ubijeđen da je bila ispravna. Naročito i u tom dijelu što, evo i danas, i pored svih pritisaka srpskim jezikom govori najveći broj stanovnika u Crnoj Gori.
Nadam se da će Crna Gora izaći (polako izlazi) iz pretpolitičkog stanja, da će sve odluke donositi bez pritiska i sile i da će svaka odluka biti odluka građana koji ničim neće biti uslovljeni. Nadam se da su godine koje su pojeli skakvci prošlost i da je na nama da kreiramo zdravije društvo gdje će politika biti djelatnost za poboljšavanje života u društvu i državi, a ne lična samovolja i anarhija.
