Razlog tome vide u posustajanju sistema centara za mentalno zdravlje, kao i prilično slobodnom tumačenju zakona od sudova koji nekritično ljude šalju na liječenje.
U Crnoj Gori se, tokom pandemje koronavirusa, naglo povećao broj ljudi koji se prvi put javlja na psihološko-psihijatrijski tretman a taj trend nastavlja se i danas kazali su iz Klinike za psihijatriju Kliničkog Centra (KCCG), pripisujući taj porast većoj otvorenosti da se problemi iz tog domena pravilno adresiraju.
Trend rasta je prisutan i u broju prijema u Specijalnoj bolnici za psihijatriju “Dobrota”, jedinoj bolnici u državi koja se bavi najtežim psihijatrijskim poremećajima, gdje su trenutno svi kapaciteti popunjeni.
Razlog tome vide u posustajanju sistema centara za mentalno zdravlje, kao i prilično slobodnom tumačenju zakona od sudova koji nekritično ljude šalju na liječenje.
“Porast broja pacijenata koji se prvi put javlja na psihološko-psihijatrijski tretman naglo se i očekivano povećao tokom trajanja pandemije COVID infekcije, a taj trend se nastavlja i danas”, kazali su u Klinici za psihijatriju KCCG-a agenciji MINA.
Direktorica te ustanove Aleksandra Ražnatović i specijalista kliničke psihologije Mina Gazivoda u zajedničkoj izjavi ocijenile su da to ne upućuje toliko na porast svjesnosti o značaju mentalnog zdravlja, koliko na veću otvorenost da se problemi iz tog domena prepoznaju, prihvate i što je još važnije – pravilno adresiraju.
One su navele da se poremećaji mentalnog zdravlja, kao i bilo koji drugi, sa značajno većim uspjehom tretiraju ukoliko se osoba za pomoć javi u ranoj fazi bolesti.
Kako su Ražnatović i Gazivoda pojasnile, zabluda je da su psihijatrijska oboljenja hronična, iako neka stanja to zaista jesu, najveći broj oboljenja su skoro u potpunosti izlječivi ukoliko se dobije pravoremena stručna pomoć.
“Mentalno dobro stanje zavisi od većeg broja faktora, kako strukture ličnosti, tako i od različitih životnih okolnosti, društvenog ambijenta ali i ukupne podrške i resursa koje osoba ima na raspologanju – socijlna, porodična, institucionalna”, kazale su Ražnatović i Gazivoda.
One su navele da se najveći uspjeh u tretmanu psihijatrijskih stanja postiže u situacijama ranog javljanja i dobro organizovane i strukturisane podrške.
Prema njihovim riječima, vjeruje se da je „i samo jedan, bezuslovno prihvatajući i podržavajući odnos sa drugom osobom ljekovit“.
Ta osoba, kako su Ražnatović i Gazivoda pojasnile, za neke ljude može upravo biti stručnjaka iz oblasti mentalngo zdravlja – psiholog ili psihijatar.
“U Crnoj Gori, psihološko-psihijatrijske usluge su dostupne na sva tri nivoa zdravstvene zaštite i to kako za djecu i mlade tako i za odrasle”, rekle su Ražnatović i Gazivoda.
One su pojasnile da su Centri za mentalno zdravlje prva adresa kojima se osobe sa problemima iz domena mentalnog zdravlja mogu javiti.
“Lokalne zajednice nastoje da u okvirima svojih mogućnosti ili specifičnih potreba građana organizuju i dodatne službe koje se ciljano bave određenim temama poput savjetovališta za mlade, za trudnice, za brak i porodicu i slično, a u koje se prema potrebi uključuju i stručnjaci drugih profla poput pedijatara, socijalnih radnika, psihoterapeuta i drugih”, rekle su Ražnatović i Gazivoda.
Ražnatović i Gazivoda su ukazale da bi se veći institucionalni napori sigurno mogli usmjeriti na polje prevencije i to kroz multisektorsku saradnju prosvjetno-obrazovnih, zdravstvenih, ekonomskih i socijalnih službi.
Prema njihovim riječima, promocija zdravih stilova života, emocionalna pismenost, vještine aserivne komunikacije i aktivnog slušanja, empatija, solidarnost, prevencija nasilja samo su neke od tema kojima se moramo ozbiljnije baviti.
“Skloni smo da vjerujemo da se u skladu sa povećanom potrebom i porastom broja prvih pregleda u psihijatrijskim ambulantama, i stigma prema osobama koje imaju neki od psihijatrijskih oboljenja smanjila”, rekle su Ražnatović i Gazivoda.
Kako su dodale, istraživanja upućuju na to da će gotovo svaka četvrta osoba, tokom života iskusiti neki od problema iz domena mentalnog zdravlja.
To, kako su dodale, upućuje na rasprostranjenost oboljenja ali i na dinamiku ljudske prirode, koja na putu postizanja adapatacije i prevladavanja stresa, ima pravo i na periode kriza mentalnog zdravlja.
Direktor Specijalne bolnice za psihijatriju “Dobrota”, Aleksandar Mačić naveo je da su u toj ustanovi 233 pacijenta, koliki je i njen kapacitet.
“Broj prijema se stalno povećava, ne zato što su ljudi u Crnoj Gori bolesniji već zato što sistem Centara za mentalno zdravlje posustaje, kao i zbog prilično slobodnog tumačenja zakona od sudova koji nekritično ljude šalju na liječenje i prisiljavaju bolnicu da ih primi, često koristeći i prijetnje”, naveo je Mačić.
On je kazao da pitanje zašto se to dešava treba postaviti onima koji se bave organizacijom zdravstvene zaštite kao i pravosudnom sistemu.
Kako je Mačić dodao, bolnica Dobrota se bavi 95 odsto liječenjem psihotičnih poremećaja i pet odsto bolestima zavisnosti. Prema njegovim riječima, pacijenti se ne javljaju u bolnicu, već ih dovode, hitna služba, policija, rodbina, dok je broj onih koji se sami javljaju na liječenje je zanemarljiv.
“Radi se uglavnom o osobama koje nijesu svjesne svog oboljenja i nalaze se u akutnoj ili akutiziranoj psihozi, najčešće opasnim po sebe i druge. Dovode se u bolnicu jer nigdje drugo ne mogu da se liječe, odnosno niko drugi ne može da ih liječi. Zašto je to tako, zašto je bolnica sve potrebnije umjesto da se zatvori, jeste prava tema za istrazivačko novinarstvo”, smatra Mačić.
Upitan da li treba prošiti kapacitete ustanove na čijem je čelu, on je rekao da proširivanje nije moguće, a ni potrebno.
“Uzdamo se u izgradnju sudsko-psihijatrijske bolnice u Spužu, koja bi nas u priličnoj mjeri relaksirala, budući da trenutno sudski pacijenti zauzimaju trećinu kapaciteta. Ne znamo dokle se stiglo sa izgradnjom”, naveo je Mačić.
Stigma je prisutna, i izraženija je ako je prosvećenost niža, ali je ima i u najnaprednijim društvima.
Kako je istakao, poseban problem je nemogućnost zapošljavanja pacijenata te ustanove.
“Veoma zastarele norme i pravilnici medicine rada praktično onemogućavaju zapošljavanje naših pacijenata bez obzira što su, na primjer, godinama u dobroj remisiji. Mogli biste da provjerite koliko je osoba koje se liječe zaposleno nakon oboljevanja. Ne mogu da dobiju ljekarsko uvjerenje ni za proste fizičke poslove. To je prava stigma koju sprovodi zdravstveni sistem”, smatra Mačić.
On je rekao da ustanova na čijem je čelu trenutno ima 197 zaposlenih, dodajući da, po trenutno važećoj sistematizaciji nedostaje još tridesetak, a po svjetskim standardima stotinjak. Mačić je rekao da trenutno imaju problema sa limitiranim budžetom za plate, donesenim bez dovoljno promišljanja i analize.
“Bolnica je nastajala postepeno, paviljon po paviljon, “zbrda zdola”, nikada nije rađena po mjeri čovjeka. Nikada zgrade nijesu tehnički odgovarale potrebama moderne bolnice. Mnogo toga je poslednju deceniju urađeno, još više toga je na čekanju”, smatra Mačić.
On je rekao da je paviljonski sistem u potpunosti neprikladan za bilo koju bolnicu.
“Jedino pravo rešenje je gradnja nove bolnice na drugoj lokaciji, manje , ali moderne. Na tome se ponešto radi, ali veoma sporo”, ocijenio je Mačić.
Glavni problem te ustanove , prema njegovim riječima, trenutno je rekonstrukcija krova.
“Ne bismo smjeli da dočekamo zimu sa sadašnjim krovovima, zatim izgradnja lifta i prilaza za invalidska lica. Podrška Ministarstva postoji, ali uglavnom deklarativna, za sada. Neki dobri ljudi iz lokalne uprave će pokušati da nas uključe u svoje projekte kojima bi riješili dio problema, vidjećemo”, naveo je Mačić.
On je kazao da bez brojnih manjih sponzorstava bolnica ne bi mogla da funkcioniše.
“Posteljinu, krevete, madrace, odjecu i obuću, medicinske uredjaje, klima uređaje i druge aparate, alate i sadnice – sve to obezbjeđuju naši donatori i hvala im na tome. Potencijalno veliki donatori ne postoje, niska je kultura donatorstva u Crnoj Gori, ne postoji osjećaj da se dio zarađenog velikog novca jednim dijelom vrati društvu kroz legate”, naveo je Mačić.
