To je zajednička ocjena sa panel diskusije „Crna Gora uoči 2027: Kako animirati apstinente?“ koja je bila posvećena razgovoru o političkoj participaciji, razlozima izborne apstinencije i načinima za veće uključivanje građana u demokratske procese.
Željko Stijović, advokat i osnivač NVO EPIKA, kazao je da odluka građanina da ne glasa zato što više ne vjeruje da njegov glas može nešto da promijeni nije samo njegova privatna odluka.
„To je signal da imamo problem sa povjerenjem u politički proces, u institucije i, konačno, sa povjerenjem u samu ideju da se kroz demokratske procedure stvari mogu mijenjati“, rekao je Stijović.
On je ukazao da se u javnosti često može čuti ocjena da su „svi isti“, ali da se mnogo rjeđe govori o tome šta je potrebno promijeniti kako takva percepcija više ne bi postojala.
„Moramo raditi aktivno i uporno na vraćanju povjerenja u izborni proces, u institucije i u mogućnost građana da svojim učešćem utiču na budućnost zemlje“, poručio je Stijović.
On je naveo da je panel prva u nizu aktivnosti u susret narednim parlamentarnim izborima, za koje smatra da će biti izuzetno važni za pravac u kojem će se Crna Gora kretati.
Kao jedno od konkretnih rješenja za vraćanje povjerenja građana, Stijović je predložio uspostavljanje registra javnih obećanja, u kojem bi se jasno pratilo šta su politički akteri obećali, šta su ispunili, šta nijesu, a šta je djelimično realizovano ili je još u radu.
„Obećanje je postalo sredstvo kampanje. Obećanje više nije nešto što ljudi nužno planiraju da ispune“, kazao je Stijović.
Prema njegovim riječima, u registar bi trebalo da ulaze samo obećanja koja imaju jasno određenog nosioca, mjerljiv rezultat i precizan ili odrediv rok za realizaciju.
„Tu više nema mnogo prostora za manipulaciju činjenicama. Uvodimo jasnu metriku i jasno mjerenje rezultata“, rekao je Stijović.
On smatra da bi takav mehanizam bio koristan i vlasti i opoziciji, jer bi vlast mogla da pokaže šta je ispunila, dok bi opozicija imala preciznu osnovu da ukaže na obećanja koja nijesu realizovana.
Stijović je naglasio da apstinencija nije nužno posljedica nezainteresovanosti građana za politiku, već gubitka uvjerenja da njihov glas ima težinu.
„Ljudi nijesu prestali da glasaju zato što ih politički procesi ne interesuju, već zato što više ne vjeruju da njihov glas nešto vrijedi“, poručio je Stijović.
Kako je naveo, upravo zato građanima treba omogućiti pristup jasnim, preciznim i provjerljivim informacijama o radu političkih aktera.
„Kada je građanin informisan jasnim i preciznim rezultatima i podacima, mnogo ga je teže uvjeravati u nešto drugo“, kazao je Stijović.
On je zaključio da bi registar javnih obećanja mogao biti jedan od konkretnih instrumenata za izgradnju odgovornije politike, informisanijih građana i većeg povjerenja u izborni proces.
Danilo Kalezić sa Univerziteta Crne Gore, kazao je da je za crnogorski politički kontekst karakteristična pojava „aktivnog apstinenta“, građanina koji prati politiku, komentariše je i učestvuje u javnom životu, ali na dan izbora odlučuje da ne glasa.
„Od 2020. godine svjedočimo kontinuiranom opadanju izlaznosti na izbore. Taj trend nije vezan samo za parlamentarne, već i za lokalne izbore“, kazao je Kalezić.
Prema njegovim riječima, jedan od ključnih uzroka apstinencije jeste politička klima u kojoj nije došlo do pune demokratske emancipacije i sazrijevanja građanskog društva.
„Odgovornost za takvo stanje postoji i na strani vlasti i opozicije, a opozicija nije dovoljno aktivna u animiranju birača koji prate politička dešavanja, ali ipak odlučuju da ne izađu na izbore“, rekao je Kalezić.
On je posebno ukazao na poruku „svi su isti“, za koju smatra da dodatno obesmišljava političko učešće građana.
„Ako su svi isti, onda zašto bi neko izašao i glasao na izborima“, rekao je Kalezić.
On je naveo da su tokom parlamentarnih izbora 2023. godine bile prisutne poruke da je svejedno ko će biti na vlasti, da se ništa neće promijeniti i da pojedinačni glas nema značaj.
„Takav ambijent dodatno opterećuju nereformisano izborno zakonodavstvo, nesređen birački spisak, nedovoljno efikasna izborna administracija i strano miješanje“, poručio je Kalezić.
On je kao drugi važan problem naveo je nedostatak jasne i različite političke ponude.
“Većina političkih partija u Crnoj Gori u nominalnom i retoričkom smislu zagovara slične ciljeve, zbog čega izostaje suštinska politička debata, dok birači sve teže prepoznaju jasne razlike među političkim opcijama. Kada političari kažu da su za Evropsku uniju, mi zapravo ne znamo šta to znači“, kazao je Kalezić.
On je naveo da veliki broj građana podržava članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji, ali da ta podrška opada kada se otvore pitanja koja se odnose na vrijednosti i obaveze koje iz članstva proizilaze.
„Evropske integracije ne treba svoditi samo na tehničko zatvaranje pregovaračkih poglavlja i ispunjavanje formalnih mjerila. Suština integracije je da evropeizujete, demokratizujete i emancipujete crnogorsko društvo“, poručio je Kalezić.
On je ocijenio da građani odluku da ostanu kod kuće donose kao posljedicu kombinacije više faktora inertnosti opozicije, iznevjerenih obećanja vlasti, ukupne političke klime i nedovoljno razvijene demokratske svijesti.
„Sa ovakvom Vladom i ovakvom parlamentarnom većinom Crna Gora ne može da završi tu, kako se to birokratski kaže, završnu etapu na evropskom putu“, kazao je Kalezić.
On je ocijenio da prepreke na evropskom putu više nijesu vezane samo za bilateralna pitanja sa Hrvatskom, već da zamjerke prema djelovanju vlasti imaju i druge države članice Evropske unije.
„To više nije samo bilateralni problem sa Hrvatskom. Sada su tu i mnoge druge zemlje članice koje imaju različite vrste problema i različite nivoe zamjerki“, rekao je Kalezić.
Govoreći o narednim izborima, upozorio je da bi, ukoliko ne dođe do značajnijih promjena u crnogorskom društvu, izlaznost mogla biti još niža nego na parlamentarnim izborima 2023. godine.
„Ukoliko se do narednih izbora nešto ne promijeni, i kapilarno i kapitalno, u crnogorskom društvu, vjerujem da će broj građana koji će izaći na te izbore biti manji nego 2023. godine“, kazao je Kalezić.
Prema njegovim riječima, niska izlaznost najviše odgovara partijama koje raspolažu disciplinovanom biračkom bazom i mogu efikasno da mobilišu svoje pristalice.
„To uvijek odgovara partijama koje se dominantno oslanjaju na klijentelistički princip, jer su one u stanju da mobilišu svoje birače“, naveo je Kalezić.
On je pojasnio da u uslovima niže izlaznosti podrška takvim partijama u procentualnom smislu djeluje znatno veća nego što bi bila kada bi na izbore izašao veći broj građana.
Kalezić je upozorio da bi nastavak aktuelnog modela vlasti mogao imati dugoročne posljedice po evropsku perspektivu države.
„Eventualni nastavak ove Vlade, ili formiranje vlade sličnog formata, sa manje-više istim konstituentima, mogao bi Crnu Goru trajno da zaustavi u njenom nastojanju da se integriše u Evropsku uniju“, zaključio je Kalezić.
Predsjednik Crnogorskog helsinškog odbora Miodrag Vlahović poručio je da politička apstinencija u Crnoj Gori nije samo pitanje izlaznosti na izbore, već ozbiljan pokazatelj nepovjerenja u institucije, političku ponudu i sposobnost sistema da građanima pokaže da njihovo učešće ima smisla.
„Da bi građani imali povjerenje u institucije, te institucije treba stvarno da postoje. Ne samo zvanično, po nazivu i po tablama koje stoje ispred vrata“, kazao je Vlahović.
Prema njegovim riječima, građani veoma dobro prepoznaju da li institucije zaista funkcionišu ili predstavljaju samo fasadu iza koje se njihovi problemi rješavaju na drugačiji način.
„Građani imaju nevjerovatno dobar osjećaj da prepoznaju da li institucije funkcionišu, da li su one stvarne i realne ili su samo fasada i maska“, rekao je Vlahović.
On smatra da upravo takav odnos prema institucijama predstavlja jedan od važnih izvora političke apstinencije i nezadovoljstva političkim i državnim sistemom.
„Bilo bi važno preciznije istražiti generacijsku strukturu apstinenata. Meni se čini da je riječ o mlađoj generaciji, što otvara čitav niz problema u našem društvu“, kazao je Vlahović.
Prema njegovoj ocjeni, problem nije samo u tome što dio mladih ne izlazi na izbore, već i u njihovoj široj političkoj nezainteresovanosti, slaboj informisanosti i odsustvu osjećaja da je političko učešće važno.
„Mi gradimo jednu neinformisanu, nedovoljno obrazovanu i politički potpuno nezainteresovanu i dezangažovanu generaciju. To je stvar koja nam dolazi na naplatu“, poručio je Vlahović.
On je ocijenio da je pitanje apstinencije povezano i sa dubokim političkim podjelama u Crnoj Gori, ali da se, po njegovom mišljenju, najveći broj apstinenata nalazi među potencijalnim biračima opozicionih partija.
„Opozicija je od 2020. godine propustila niz prilika da politički aktivira građane koji su joj vrijednosno bliski, ali su izgubili motivaciju da učestvuju na izborima. Crnogorska opozicija ima ozbiljne probleme u vezi sa apstinencijom, jer su, po mom mišljenju, apstinenti dominantno na toj opozicionoj strani“, rekao je Vlahović.
Kao primjere propuštenih političkih prilika naveo je izostanak snažnijeg djelovanja opozicije nakon događaja na Belvederu i Cetinju, tokom rasprava o popisu, kao i prilikom potpisivanja Temeljnog ugovora.
„Mi imamo opoziciju koja se još uvijek ne ponaša kao opozicija“, kazao je Vlahović.
On smatra da opozicione partije i dalje nastupaju previše „u rukavicama“, nastojeći da izbjegnu utisak oštrine ili konfliktnosti, iako je upravo snažniji politički nastup ono što dio njihovih potencijalnih birača očekuje.
„Građani od njih ne očekuju salonsko djelovanje“, poručio je Vlahović.
Govoreći o mlađim političarima u opoziciji, Vlahović je ocijenio da dio njih pokušava da imitira ranije političke lidere, umjesto da izgradi sopstveni politički stil i ponudi novu vrstu političke energije.
„Dio opozicionih partija previše čeka poteze najveće opozicione partije, umjesto da razvija autentične političke akcije“, kazao je Vlahović.
Prema njegovom mišljenju, pokušaji da se politički rejting poveća uključivanjem ranije poznatih i „recikliranih“ političkih imena ne mogu biti dovoljan odgovor na problem apstinencije.
„Pitanje apstinencije je izuzetno ozbiljna stvar. Ono ima svoju dramatičnu dimenziju koja se tiče apolitičnosti novih generacija i njihovog odbijanja da razumiju zašto je politika značajna i zašto je važno učestvovati u političkom životu“, zaključio je Vlahović.
Bogdan Malavrazić, ocijenio je da se zdravlje demokratije ne može mjeriti samo time ko ima većinu, ko vrši vlast ili ko je pobijedio na izborima, već i načinom na koji se vlast odnosi prema neistomišljenicima i pravilima koja primjenjuje.
„Demokratija se provjerava i time šta radimo sa moći kada je imamo, kako se odnosimo prema onome ko misli drugačije i da li pravila koja propisujemo drugima važe i za nas same“, kazao je Malavrazić.
On je upozorio i na pojavu koju je nazvao „kreativnom neistinom“, odnosno situaciju u kojoj političko obećanje prestaje da se doživljava kao obaveza, a postaje samo instrument kampanje i političkog marketinga.
Kako je naveo, ukoliko građanin dovoljno puta vidi da ne postoji veza između izgovorene riječi i onoga što je urađeno, ključno pitanje više nije zašto političari obećavaju, već zašto bi im građani vjerovali.
„A od tog pitanja do rečenice ‘svi su isti’ vrlo je kratak put“, rekao je Malavrazić.
On je istakao da je EPIKA zamišljena kao platforma koja povezuje ljude, znanje i ideje iz Crne Gore i dijaspore, kao i različite profesije i društvene oblasti.
Malavrazić je poručio da smisao takve organizacije nije okupljanje ljudi koji o svemu misle isto, već stvaranje prostora za argumentovano neslaganje iz kojeg mogu nastati korisne ideje i konkretna rješenja.
„Ne samo još jedna deklaracija, nego pitanje, ideja, predlog, možda čak i konkretno rješenje“, zaključio je Malavrazić.
