Isporuke pisama, raznih pošiljki, telegram, računa, obavještenja u nekim rejonima u Herceg Novom, poput Igala i dalje kasne. Po desetak i više dana, što je mnogo. Nekima još nijesu stigla ni rješenja za porez na nepokretnosti. Otprilike u ovo vrijeme prije dvije godine pisali smo i ukazivali na isti problem.
Niko neće da se lati motora i raznosi poštu. U Herceg Novom od 20 angažovanih poštara i dalje su 4 “van stroja”. U međuvremenu je bilo pojedinaca koji su se prihvatali tog posla, pa odustali.
U Tivtu se na proteklih šest konkursa nije niko javio i zaista je situacija alarmantna, saznaje Novski portal u Regionalnom centru, koji objedinjava Pošte u Herceg Novom i Tivtu, sa 14 poštanskih jedinica i 80-ak radnika.
Kuriozitet je što među kolegama u Novom već šest mjeseci istrajava, donosi dobre ili loše vijesti, pošiljke, penzije, i jedna mlada poštarka. Njen rejon je dio Igala. Njenim radom zadovoljni su njeni pretpostavljeni, korisnici usluga, a vjerovatno i ona, o čemu Sanja odlaže da o tome priča za neki drugi put.
Malo je neobično vidjeti poštarku, ili poštaricu, ali recimo, u Tivtu je jedna žena cijeli radni vijek provela u Pošti. Na ovim poslovima je radila i žena u Kotoru, pa čak davno i u Herceg Novom poštarka je bila mještanka Zelenike.
A zašto neće niko u poštare, uprkos relativno solidnim uslovima?
Traži se minimum treći stepen stručnosti i vozačka dozvola, prioritetno za motocikl. Početnici bez radnog staža imaju platu od oko 720 eura, a nakon probnog rada od 60 dana dobijaju stalni posao, kartice za gorivo, službene telefone… Naravno da nije lako ići po kiši, vjetru, suncu, saobraćajnim gužvama, tražiti primaoce na nepotpunim adresama, b.b, ili u zgradama bez sandučića. Ali, prema svjedočenjiu onih koji već dugo rade, uvijek im se ljubaznost i lijepa komunikacija sa ljudima isplatila. Dobiju riječi zahvalnosti, popričaju, a često ih korisnici i nagrade, preko plate.
Iako je razvoj internet komunikacije i elektronske pošte sve dominantniji, posao poštara je i dalje veoma tražen, iako nepopularan.
