U noći sa subote, 25. na nedjelju, 26. oktobra građani Europske unije ponovno će pomaći kazaljke za jedan sat unazad, prelaskom s ljetnog na zimsko računanje vremena.
Iako je Evropska komisija još prije nekoliko godina predložila ukidanje sezonskih pomaka, države članice ni ove se godine nisu uspjele usuglasiti hoće li trajno zadržati ljetno ili zimsko vrijeme.
Evropa bez dogovora
Podjele među državama i dalje su jasne. Francuska i Poljska bile su sklonije trajnom ljetnom vremenu, smatrajući da duži dan pozitivno utiče na gospodarstvo i raspoloženje građana. S druge strane, Finska i Holandija zalažu se za zimsko računanje vremena, pozivajući se na prirodni ritam svjetla i mraka koji, kako tvrde, bolje odgovara biološkom satu čovjeka. Kako je, dakle, Evropa bez dogovora, i ove će se jeseni satovi pomoća unazad u skladu s evropskom regulativom.
A jedna od zemalja koja je nedavno otvorila novu raspravu o ovom pitanju je Španija.
„Zastarjela i remetilačka praksa“
Premijer Pedro Sánčez najavio je da će Madrid pozvati Evropsku uniju da od iduće godine prestane mijenjati sat dva puta godišnje, nazvavši tu praksu „zastarjelom i remetilačkom“. „Promjena vremena više nema smisla u suvremenom društvu koje teži stabilnosti i predvidljivosti. Vrijeme je da se EU dogovori i stane na kraj praksi koja remeti bioritam milijuna ljudi“, poručio je Sánčez.
Dok se EU još ne može dogovoriti, brojne zemlje izvan nje već su ukinule sezonske promjene vremena i odlučile se trajno ostati na jednom računanju vremena.
Ovo su tek neki primjeri:
Rusija od 2014. koristi trajno zimsko vrijeme (UTC+3).
Turska je 2016. odlučila zadržati trajno ljetno vrijeme.
Urugvaj, kao i Azerbajdžan, Iran, Jordan i Sirija, ukinuli su pomicanje sata
Namibija više ne provodi sezonske pomake.
Meksiko je 2022. ukinuo ljetno računanje vremena u većini regija, osim pograničnih područja sa SAD-om.
Brazil je to učinio 2019.
Kina koristi jedinstvenu vremensku zonu (UTC+8) bez ikakvih pomaka, dok Indija nikada nije primjenjivala ljetno računanje vremena.
Japan ga je ukinuo još 1951., a Južna Koreja 1988.
U Australiji, dijelovi zemlje poput Queenslanda, Zapadne Australije i Sjevernog teritorija takođe ne mijenjaju sat.
Stara praksa, nova pitanja
Ideja sezonskog pomicanja sata uvedena je početkom 20. stoljeća, s ciljem boljeg iskorištavanja dnevnog svjetla i uštede energije. No suvremene studije pokazuju da energetske koristi više nisu značajne, dok brojni stručnjaci upozoravaju na negativne učinke na zdravlje, poput poremećaja sna, koncentracije i raspoloženja.
Uprkos tome, Evropska unija i dalje čeka konačni dogovor država članica, pa će se, barem još nekoliko godina, satovi u Evropi pomjerati dvaput godišnje – na proljeće i u jesen
