Prije dvije godine 12. avgusta Vuk Borilović (34) počinio je najveći masakr u novijoj istoriji Crne Gore kada je u naselju Medovina na Cetinju ubio deset ljudi, od kojih dvoje djece, a njih šestoro ranio. U znak sjećanja na žrtve sjutra će na Cetinju biti Dan žalosti, zastave će biti spuštene na pola koplja. Cetinjani će u ponedjeljak u 15 sati zapaliti svijeće i položiti cvijeće u Medovini.
Borilović je svojoj krvavi pir započeo 12. avgusta 2022. godine u popodnevnim časovima. Nekoliko dana prije nezapamćenog zločina Borilović je odveo ženu i djecu na more, a on se vratio na Cetinje.
U bezumnom činu ubijena su dva dječaka, dva brata Marko (sedam) i Mašan (11) i njihova majka Nataša Martinović (35), Rajko Drecun (56) i njegovi roditelji Danica (74) i Dimitrije (81), rođene sestre Aleksandra (52) i Danijela Radunović (51), Goran Đurišić (54) i Milan Mitrović (37).
Ranjeni su Filip Đurković, Aleksandar Drecun, Slavica Zvicer, Mileva Ramadanović, Darinka Čelebić i policajac Ljubiša Maksimović .
U razmjeni vatre ranjen je jedan policijski službenik, a Borilović je ubijen. Policija je tada u pravcu Borilovića ispalila pet hitaca, od kojih je jedan bio smrtonosan. Takođe, u pucnjavi na Borilovića učestvovao je i Neno Kaluđerović , ali je istragom utvrđeno da njegov hitac nije bio poguban po masovnog ubicu.
Ubrzo nakon zločina Boriloviću je zapaljena kuća u kojoj u tom trenutku niko nije bio, a vatrogasci su uspjeli da lokalizuju požar.
Borilovićeve kolege pričale su da je nekoliko mjeseci prije zločina bio izuzetno povučen, da je malo sa kime razgovarao na poslu.
Mještani su navodili da je Borilović vrijeme prije zločina izuzetno podozriv, nepovjerljiv prema komšijama sa kojima godinama živi, pokazivao je i neke znake paranoičnog ponašanja, ali ipak niko nije mogao da nasluti što će se 12. avgusta 202. desiti u crnogorskoj prijestonici.
Komšijama se nije mnogo obraćao niti sa njima razgovarao.
Vuk Borilović je u mladosti imao četiri-pet prijava za nasilničko ponašanje, a oko pola godine prije ubistva je prvo verbalno, a potom i fizički napao kolegu M. L.
Nakon sukoba na poslu, Borilović je otišao kod njega u Humce, povrijedio ga, oštetio mu auto i gađao kamenjem na kuću.
M. L. ga je prijavio, Borilović je priveden u policiju, potom je bilo suđenje i navodno, u julu 2022. godine je osuđen i naložena mu je obaveza, zbog nasilničkog ponašanja, da nosi nanogicu.
Kako se žalio, presuda još nije bila pravosnažna.
U brojnim pitanjima poslije tragedije postvljala su se oitanja da li su tog dana boljom i brojnijom reakcijom, ali i rukovođenjem policajci mogli ublažiti razmjere masakra.
U prvim danima, policija je tvrdila da su prvi poziv o pucnjavi primili u 15.30 časova i da su službenici te institucije na licu mjesta bili tri minuta kasnije. Naknadno je u dijelu medija objavljen listing poziva policiji, u kojem je pisalo da je policija obaviještena već u 15.22 časa.
Policija je naknadno provjerom listinga na registrofonu utvrdila i pojasnila da je prvi poziv zaista bio upućen u 15.22 sata i 49 sekundi, te da je sa drugog broja novi poziv evidentiran u 15.28…
“U trenutku prijave upotrebe vatrenog oružja bilo angažovano 12 službenika policije, dok je, naknadno angažovano još 10”, kazali su tada iz policije.
Porodice ubijenih postavljale su i pitanje zašto jedinica policije, koja je u to vrijeme čuvala cetinjski Manastir, nije poslata u obližnju Medovinu te da li se sistem bezbjednosti i rukovođenja pokazao sporim jer se specijalna Protivteroristička jedinica policije, koja je obučena za ovakve događaje, nalazi samo u Podgorici u kampu na Zlatici.
Pripadnici PTJ u Medovinu su stigli tek kada je Borilović ubijen.
Srušena kuća masovnog ubice Vuka Borilovića
Posljednjeg dana 2023. srušena je njegova kuća u cetinjskom naselju Medovina srušena po nalogu državne inspekcije Ministarstva prostornog planiranja.
RTV Cetinje je tada objavila da se kuća ruši na osnovu odluke inspekcije Ministarstva prostornog planiranja urbanizma i državne imovine jer objekat na katastarskoj parceli broj 3399 KO „Cetinje I“ nema građevinsku dozvolu.
Kuća je srušena uz saglasnost Svetlane Borilović i Ljiljane Memedović , o čemu je sačinjen notarski zapis.
Zahtjev za rušenje podnio je Miloš Martinović, muž ubijene Nataše i otac Marka i Mašana Martinovića.
