Dok kolumbijski vulkan tutnji oživljava, seljani se opiru evakuaciji

Dok kolumbijski vulkan tutnji oživljava, seljani se opiru evakuaciji

Dim izbija iz kratera snežnog andskog vulkana, podsećajući lokalno stanovništvo na prijetnju još jedne potencijalne smrtonosne erupcije.

Ipak, u podnožju vulkana Nevado del Ruiz u kolumbijskim Andima, hiljade seljaka ostaju na mestu da čuvaju svoje useve i pakovanje životinja, uprkos hitnom pozivu vlade da se evakuiše.

Luis Kanon priznaje da se plaši, ali kaže da ne vidi drugu opciju osim da se „prepusti“ svojoj sudbini.

„Ako ostavite stvari ovde, useve, životinje, kada se vratite nema ničega“, rekao je 50-godišnjak, obučen u tradicionalni šešir i pončo, za AFP.

Pretnja od erupcije se pojavila od kraja marta kada je broj dnevnih potresa unutar vulkana porastao sa 50 na 12.000.

Vlada je podigla nivo uzbune sa žute na narandžastu i naredila evakuaciju 7.500 ljudi koji žive u podnožju i bokovima vulkana.

Ali to nije ubedilo mnoge od onih koji žive u opasnim zonama da odu.

„Meštani sela imaju krave, konje, ovce, koze i živinu i to ih na neki način sprečava da se kreću i učestvuju u preventivnoj evakuaciji… zbog straha da će biti ukradeni“, rekao je savetnik predsednika Luis Fernando Velasko. .

Tako je vlada saopštila da usvaja „izuzetne mere za premeštanje oko 80.000 životinja… iz zone uzbune“.

Više od 57.000 ljudi živi u područjima koja bi mogla biti pogođena novom erupcijom.

Vlasti strahuju da bi velika erupcija Nevado del Ruiz mogla da izazove vrstu razaranja koja je potresla ovo područje 1985. godine.

Za nekoliko sati, erupcija lave je otopila deo snežnog pokrivača vulkana, stvarajući besne bujice blata, pepela i kamenja koje su se spuštale niz padinu planine i zatrpale grad Armero, ubivši 25.000 ljudi. Bila je to najgora prirodna katastrofa u modernoj istoriji zemlje.

Ceo svet je bio zarobljen sudbinom 13-godišnje Omaire Sančez, koja je tri dana provela zakopana do vrata u mutnoj vodi sa nogama zarobljenim ruševinama njenog uništenog doma u gradu Armero.

Pošto su spasioci bili nemoćni da je oslobode, umrla je u agoniji pod pogledima novinara i seljana.

Slika njenog ukletog izraza lica dospela je na naslovne strane novina širom sveta.

Luis Londono (65) seća se tog „veoma strašnog“ 13. novembra.

Ljudi su čuli urlik u gluvo doba noći i bežali su za život „plačući i vičući da je smak sveta“.

Seljanin u opštini Herveo, u kojoj živi 9.000 ljudi 30-ak kilometara severoistočno od vulkana, Londono strahuje od još jedne takve tragedije.

„Postoji veliki strah da će Nevado eksplodirati“, rekao je on.

Međutim, kao i mnogi drugi, on nije poslušao poziv da se evakuiše planinsko područje gde se vrhovi uzdižu do više od 5.000 metara (16.400 stopa).

Vulkan je dobio nadimak „uspavani lav“, ali je decenijama nakon te erupcije 1985. ležao uspavan.

Ali pre 10 godina došlo je do nove erupcije.

S vremena na vreme padne „malo pepela“, ali Sesilija Galego, seljanka iz Hervea, kaže da se oseća „smireno“.

Malo ljudi putuje strmim stazama koje okružuju vulkan.

Povremeno prođe seljanin sa licem pocrvenelim od grizne hladnoće sa mazgom.

Vojnici patroliraju putem do prirodnog parka koji je zatvoren za turiste zbog opasnosti od erupcije.

Ranije ove nedelje, predsednik Gustavo Petro pozvao je lokalne vlasti da ubrzaju evakuaciju.

Geološka služba objavljuje dnevne izveštaje o seizmičkoj aktivnosti i dok očitavanja mogu da variraju, upozorenje ostaje.

„Zabrinuti smo što se potresi sve više približavaju krateru i to, prema vulkanolozima, nije najbolji znak“, rekao je Velasko. Neki su ipak obratili pažnju na upozorenja.

Cezar Ortegon, koji radi u lokalnoj turističkoj industriji, preživeo je 1985. i nije želeo da ponovo iskušava sudbinu. „Bilo je kao da sam se ponovo rodio“, rekao je.

Zaključao je vrata svog radnog mesta i otišao kamionom. „Neće svi otići“, priznao je, ali jeste.