Devedesete nisu samo dio istorije – one su i dalje tu, u načinu na koji pamtimo, odlučujemo i živimo.
O tome je, kako je saopštila saradnica na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Maja Marinović, bilo riječi na panelu „Devedesete: od nepristajanja do otpora“, koji su CGO, Kulturni front i Fondacija M90 danas organizovali u Centru za kulturu Prijestonice Cetinje.
„Devedesete nijesu počele devedesetih. Četrdeset godina je na ovim prostorima postojala ideologija bratstva i jedinstva, ne zaboravimo da je svaki sedmi brak bio mješovit, i ta je ideologija trebalo da se slomije da bi se pokrenuli nacionalni projekti”, kazao je istoričar i rukovodilac Istorijskog muzeja Crne Gore Filip Kuzman.
On je podsjetio da se još od sredine sedamdesetih godina prošlog vijeka bilježe incidenti koji najavljuju urušavanje te ideologije. „Nakon toga dolazi novo rukovodstvo i period u kojem se počinju osnivati nove, nacionalističke partije – u svim republikama, osim u Srbiji i Crnoj Gori, one dobijaju jasno izražen nacionalni predznak“, pojasnio je Kuzman.
Vjeruje da sve to pokazuje da je riječ o procesu koji je dugo trajao i pažljivo se pripremao. „Ne treba zaboraviti da međunarodna zajednica nije željela raspad Jugoslavije. To potvrđuje i činjenica da je i u vrijeme dešavanja u Vukovaru i Dubrovniku ona još uvijek radila na postizanju dogovora, na koji je i Crna Gora pristala, iako je na kraju uslijedio kraj Jugoslavije“, zaključio je Kuzman.
Istoričarka i istraživačica Inicijative Muzej 90-ih Sanja Radović je rekla da „još osjećamo“ devedesete.
„Kao istoričarka volim da ponovim da istorija nije prirodna nauka – ništa u njoj nije bilo neizbježno. Iako procesi imaju svoju logiku, pravaca je uvijek više i devedesete nijesu bile neizbježne, ali jesu politike koje su ih tumačile i koje i dalje žive u regionu, posebno u Srbiji“, kazala je ona.
Dodala je da je tada širi društveni interes bio potpuno skrajnut, dok su mete postali svi glasovi koji nijesu bili u saglasju s nacionalističkim narativima.
„Time je učinjena šteta ne samo pojedincima ili određenim etničkim grupama, već i kasnijim procesima u regionu. Naime, takvo korišćenje medija prepoznato je kao moćno sredstvo za dalje održavanje podjela“, kazala je Radović. Istakla je i da su čitave generacije odrasle u društvima bez prilike za regionalnu saradnju i upoznavanje svojih vršnjaka iz susjednih zemalja. „To se, srećom, u posljednje vrijeme počinje mijenjati, zahvaljujući programima poput ovog na kojem učestvujemo danas. Inicijativa Muzej 90-ih je regionalni poduhvat koji treba da pruži nove uvide, ali i da otvori prostor za transgeneracijski dijalog o tom periodu”, kazala je ona.
Direktorica Centra za kulturu Prijestonice Cetinje Jelena Lela Milošević je rekla da su je devedesete zatekle u srednjoj školi.
„Živjeli smo u razvijenom industrijskom gradu i maštali o svijetloj budućnosti – studijama, odlascima vani i slobodi od roditeljskog nadzora,… Nažalost, moju generaciju su prekinule devedesete“, kazala je. „Kada su nas na maturi pitali da se izjasnimo nacionalno, znali smo da smo Jugosloveni – odrasli smo na ideji bratstva i jedinstva, i bilo nam je šokantno kada su se pojavile podjele, razlikovanja nacija, propagiranje mržnje. Srećom, rasla sam na Cetinju, gdje je postojao otpor tim ideologijama i gdje smo se protivili ratu“, dodala je Milošević.
Iako su prisutne ideologije tog vremena, kako je rekla, atmosfera danas nije ista kao tada, „nije ona iz koje se budi bunt, a i mladi su često uspavani“. „Pričom o devedesetima treba da podstaknemo na razmišljanje, ali isto tako da nađemo i druge načine kako izazvati potrebnu svijest, bunt i otpor“, zaključila je.
Profesorica na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore Jasna Tatar Anđelić je kazala da je dijete Cetinja devedesetih. „Naši heroji su bili ljudi koji prikazani na mapi ove izložbe, poput admirala Barovića, Toma Buzova i drugih. Kada bismo danas pravili mapu gradova svjetionika, Cetinje bi, bez sumnje, bilo grad sa najsnažnijim svjetlom“.
Rekla je da ju je antiratni pokret oblikovao, ističući značaj medija poput Monitora, Liberala i radija Cetinje, ali i intelektualaca koji su se suprotstavili ratnoj propagandi.
“Postojale su kulturne inicijative koje su snažno pokušavale da se odupru atmosferi mržnje. Dodatno, za nas su i politički mitinzi bili kulturni događaji – zato kad govorimo o osloncima kulture otpora, ne govorimo samo o medijima, već i o svakom pojedincu koji je shvatao da je suludo ići u rat“, pojasnila je Tatar Anđelić.
Ona je ukazala da je nedostatak ovih informacija u obrazovnom sistemu doveo do svojevrsnog „drugog kruga devedesetih“, jer nove generacije odrastaju bez jasnog razumijevanja tog perioda.
„Vrednosno, i etički, i estetski, antiratni stav bio je na strani jedne poprilične manjine, ali za razliku od većine jugoslovenskih republika – ta manjina u Crnoj Gori nije bila baš mala“, kazao je Zoran Radulović, novinar nedjeljnika Monitor.
Govoreći o ulozi medija u tom periodu, Radulović je kazali da su novinari tada imali mogućnost da vide i procijene šta je tačno, da stave priču u kontekst i da reaguju sa više odgovornosti nego što je to često slučaj danas. „Medijski prostor bio je sužen, ali i pored toga postojali su mediji koji su odolijevali pritiscima“, rekao je on.
Radulović je dodao da su strahovi, iako različiti, bili prisutni. „Bilo je ličnih strahova, ali i onih dubljih – straha da se ne obrukamo, da ne napišemo nešto što bi moglo ugroziti neku manjinu. To su bile naše svakodnevne, etičke dileme“.
Mladen Zadrima, glavni urednik RTV Cetinje, kazao je da se, iz današnje perspektive, bilo teško baviti novinarskim poslom u takvim okolnostima, „a opet dragocjeno – jer smo imali priliku da prođemo kroz sve oblike novinarskog izvještavanja“.
On je istakao da je urednička politika tog medija bila zasnovana na osnovnim demokratskim principima. „Bili smo antiratni i antifašistički orijentisani i primjer da je bilo moguće pružiti otpor. Bili smo mladi, vjerovali da možemo promijeniti svijet – i tako smo i radili“, dodao je Zadrima.
Panel je dio projekta „Muzej 90-ih – regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i buduću saradnju“, koji sprovode Kulturni front, Fondacija M90 i CGO, uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Holandije kroz MATRA program i „Shared Horizons“ projekat koji finansira Francuska i sprovodi Expertise France Groupe AFD.
