U prethodnih šest godina, CETI je više puta utvrdio da je kvalitet vode u rijeci, nakon rada postrojenja za flotaciju rude, znatno gori. Međutim, reakcije nadležnih gotovo da nije bilo
Iako stručnjaci tvrde da se u junu ove godine desila najveća ekološka katastrofa od kad postoji Crna Gora, kada su otpadne vode iz jalovišta Rudnika olova i cinka Šuplja stijena dospjele u Ćehotinu, Vlada Crne Gore je, početkom septembra, firmi Gradir Montenegro, koja upravlja rudnikom, produžila koncesiju na još 20 godina.
Profesor sa Prirodno matematičkog fakulteta i nekadašnji državni sekretar u Ministarstvu ekologije Danilo Mrdak tvrdi da se desila najveća ekološka katastrofa od kad postoji Crna Gora, a da su je svi praktično prećutali.
“Kompletno jalovište je iscurilo i što je najgore od svega kroz podzemlje i sad će svaki put kada bude pala jača kiša iz izvora da izlazi sav taj otrov”, upozorava profesor.
Prema podacima do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) , incident iz juna bio je samo eskalacija, a zagađenje rijeke Ćehotine godinama nesmetano traje. Centar za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) je, u prethodnih šest godina, prema analizama koje je od ove institucije dobio CIN-CG, više puta utvrdio da je kvalitet vode u rijeci Ćehotini bio znatno gori, nakon rada postrojenja za flotaciju rude rudnika Šuplja stijena. Međutim, reakcije nadležnih gotovo da nije bilo.
“Ovakvo hemijsko opterećenje predstavlja ozbiljan rizik po ekološki status rijeke, a kontaminacija evidentno nije ograničena samo na ušće izvora Badanj, već nastavlja da se širi nizvodno”, zaključak je CETI-ja, u posljednjem ispitivanju Ćehotine, iz jula ove godine, nakon izlivanja jalovišta rudnika u Pljevljima.
Sredinom septembra, otpadne vode iz rudnika ponovo truju rijeku, detektovane su u izvoru iznad sela Prošće, na oko 10 kilometara uzvodno Ćehotinom u odnosu na izvor Badanj, u koji se jalovina (opasni otpad) izlila u junu.
“Svaka veća kiša će pokretati šljaku koja je otekla iz jalovišta i nalazi se u podzemnim šupljinama, koja će tako i u narednom periodu izbijati na svjetlost dana, preko nekih od izvora u kanjonu rijeke Ćehotine”, ocjenjuje događaj iz juna i Vaso Knežević , predsjednik Sportsko-ribolovačkog kluba (SRK) Lipljen, koje gazduje ribolovnim vodama u Pljevljima.
On upozorava da je Gradir Montenegro, firma koja upravlja rudnikom, prećutala incident u junu, te da su nadležne i javnost o tome obavijestili iz ovog ribolovačkog društva.
“SRK Lipljen se obratila svim relevantnim institucijama sistema u Crnoj Gori koje se bave zaštitom životne sredine i voda od državnog značaja, međutim svako od njih prebacuje lopticu prema drugom organu”.
Inspekcija za vode i ekološki inspektor, dodaje Knežević, su slučaj predali Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Pljevljima. “Činjenica je da je poznato pravno lice koje je odgovorno za akcident i za nastalu štetu u životnoj sredini. Takođe, činjenica je i da firma Gradir Montenegro koja vrši eksploataciju olova i cinka u rudniku nije namjerno izazvala ekološki akcident, ali je isto tako činjenica da su sve prećutali, što je krivično djelo s obzirom na dimenzije”, naglašava Knežević.
I Mrdak podsjeća da Gradir Montenegro incident nije prijavio, već da su, nakon nedelju dana oticanja u Ćehotinu, ribolovci na dva izvora zatekli plavkasto sivu vodu.
“Radi se o površini jalovine od četiri hektara, to je otprilike kao jalovište u Mojkovcu”, navodi on.
Iz Gradir Montenegro CIN-CG nije dobio odgovore na brojna pitanja – šta će učiniti da se ovakvi incidenti više ne dešavaju, zašto su prećutali da se jalovište izlilo, te kako komentarišu navode stručnjaka da će svaki put kada bude pala jača kiša doći do daljeg zagađenja rijeke. Pitali smo, između ostalog, i kako komentarišu to što CETI već godinama utvrđuje da je rijeka zagađenija zbog pogona flotacije rude i šta su učinili da rad rudnika ima manji negativni uticaj na rijeku.
Iz ODT u Pljevljima za CIN-CG kažu da je postupak i dalje u fazi izviđaja, da se prikupljaju dokazi, uključujući vještačenja, kako bi utvrdili da li ima krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti.
Nakon junskog incidenta, rudarski inspektor je utvrdio da je šteta nastala formiranjem šupljine u tlu flotacionog jalovišta, usljed iznenadne geološke pojave, najvjerovatnije zemljotresa, klizišta ili odrona. Dalje objašnjavaju da je to omogućilo vodi iz flotacionog jezera da pronađe podzemni put do udaljenih izvorišta, što je izazvalo zagađenje vodotokova.
Iz Ministarstva energetike i rudarstva je za CIN-CG odgovoreno da je nakon inspekcijskog nadzora izrečena privremena mjera obustave izvođenja rudarskih radova na određenim dijelovima jalovišta u okviru rudnika. Objasnili su da ova mjera ne znači potpuno zatvaranje rudnika, već je donijeta kao preventivna i zaštitna mjera nakon ekološkog incidenta izazvanog pojavom, koja se prema Zakonu o zaštiti i spašavanju kvalifikuje kao “veća nesreća”, s obzirom na štetu po životnu sredinu i kontaminaciju rijeke Ćehotine.
“Važno je istaći da nije došlo do fizičkog oštećenja brane jalovišta kao rudarskog objekta, niti je nesreća nastala usljed neadekvatnog izvođenja rudarskih radova. Geološka pojava djelovala je kao viša sila, s efektima koji su se proširili i van teritorije opštine Pljevlja. S obzirom na osjetljivost situacije, način na koji je koncesionar Gradir Montenegro pristupio sanaciji kaverne (šupljine) biće dodatno preispitan. O zakonitosti postupanja u izvođenju rudarskih radova tokom sanacije odlučiće nadležni sud u Pljevljima, po zahtjevu rudarske inspekcije”, kazali su nam iz Ministarstva.
Profesor Mrdak, međutim, objašnjava da većina svega što ne valja završi u u jalovištu, te da je to velika jama koja na dnu ima foliju, koja je atestirana da izdrži i seizmičku aktivnost.
“Velika je misterija kako se to desilo, jer te folije su sve atestirane za te stvari. Oni kažu da je bio zemljotres u Bosni, pa je pukla, ali je to nevjerovatno. Gdje god imate rudno bogatsvo, to je uglavnom seizmički aktivna zona”, ističe Mrdak.
Mrdak podsjeća da postoji procedura koja je morala da se ispuštuje u tim slučajevima, ali sumnja da se neko potrudio da sve ovo zataška.
“Nije urađena analiza sedimenta, trebalo bi inspekcija da naloži to”, naglašava Mrdak.
Ni Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera nije odgovorilo na pitanja o ovom incidentu, pa ni na to zašto je ekološka inspekcija naložila uzrokovanje samo površinskih voda, a nijesu uzrokovani voda i šljunak iz jalovišta i zemljišta iznad i ispod izvora Badanj.
Iz Agencije za zaštitu životne sredine je za CIN-CG odgovoreno da je u hitnom postupku donijela rješenje kojim je firmi Gradir Montenegro naloženo da obustavi sve dalje radnje i aktivnosti odlaganja jalovišne sirovine na lokaciji flotacionog bazena rudnika. Međutim, uložena je žalba, o kojoj odlučuje Ministarstvo ekologije.
Agencija je Gradiru Montenegro naložila i metodologiju, kao i potrebnu vrstu mjerenja, koje je dužan da sprovede, kako bi se ustanovio rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu.
“Očekujemo da Ministarstvo ekologije odbije žalbu, jer neko mora odgovarati za štetu u životnoj sredini i da tu štetu sanira. Ako ovakvi i slični ekološki incidenti prođu nezapaženo i bez ikakvih kazni, onda naša ‘ekološka’ država i njen sistem funkcionisanja ne vrijedi, i određena odgovorna lica treba da daju ostavke”, ocijenio je Knežević.
Knežević upozorava da su razmjere posljednjeg ekološkog akcidenta velike i nisu samo ograničene na Pljevlja i Crnu Goru, već je zagađenje i prekogranično, jer je voda teče i raznosi zagađenje nizvodno, i u rijeku Drinu u susjednu Bosnu i Hercegovinu (BiH). Takođe, svi izvori pitke vode u nižim nadmorskim visinana u odnosu na jalovište rudnika Šuplja stijena su kontaminirani.
I profesor Mrdak pojašnjava da se rudnik nalazi na samoj granici sa BiH, te da u susjednoj državi, odmah nakon granice, nalaze četiri sela koja koriste tu vodu.
“Ovo je i ogroman međudržavni incident, mi smo Bosni i Srbiji preko Ćehotine i Drine isporučili naše jalovište”, naglašava Mrdak.
Knežević kaže da se BIH, sa visokih državnih adresa i sa nivoa lokalnih opština Foče i Goražda, interesovala i upućivala našem Ministarstvu ekologije dopise sa zahtjevom da im se dostavi šta je država Crna Gora preduzela po pitanju ovog ekološkog akcidenta.
“Nismo sigurni da su naše institucije odgovorile na ovaj incident onako kako su trebali. Možda postoji i određeni lobi iz Evropske unije (EU) da poljska firma i dalje nesmetano vrši eksploataciju olova i cinka… Ali, čije onda mi to interese štitimo?”, pita se predsjednik ribolovačkog društva Lipljen.
Iz Delegacije EU u Crnoj Gori nijesmo dobili odgovore na pitanja kako ocjenjuju ovaj, prema mnogim domaćim stručnjacima, najveći ekološki incident u Crnoj Gori, koje reakcije EU smatra prikladnim u slučajevima kada privatna kompanija (u ovom slučaju u vlasništvu strane firme) izazove značajno pogoršanje životne sredine, naročito ako dođe do prekograničnog zagađenja. Pitali smo i šta misle o reakciji crnogorskih institucija u ovom slučaju – posebno u pogledu brzine reagovanja, transparentnosti i primjene mjera za sanaciju štete.
Ugovor o koncesiji sa Gradir Montenegro potpisan još 2006. i trebalo je da istekne sljedeće godine. Međutim, u Dopuni Godišnjeg plana davanja koncesija za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju mineralnih sirovina za 2025. piše da je, nekoliko dana prije ove ekološke katastrofe, predloženo da se koncesija Gradir Montenegru produži na 20 godina. Vlada je, prije mjesec dana, na sjednici 4. septembra, usvojila Dopunu Godišnjeg plana.
“Ne iznenađuje produženje koncesije, s obzirom da predstavnici iste te Vlade ne reaguju, niti javno komentarišu ovaj prekogranični incident”, ističe Knežević.
U Dopuni plana se navodi da je površinskom eksploatacijom iz ležišta Šuplja stijena, od 2010. do 2024, Gradir Montenegro eksploatisao oko 7,25 miliona tona rude, proizveo i izvezao oko 171.000 tona selektivnog koncentrata cinka, oko 47.000 tona selektivnog koncentrata olova sa srebrom i oko 36.000 tona kolektivnog koncentrata.
“Ovjerene geološke bilansne rezerve i rudarskom dokumentacijom definisane eksploatacione rezerve polimetalične sulfidne rude omogućavaju planiranje godišnje proizvodnje od 600.000 tona rude godišnje”, piše u Dopuni plana.
Gradir Montenegro je u vlasništvu poljske kompanije ZGH iz Boleslawa, ima dugoročnu koncesiju na eksploataciju rude cinka i olova na ležištima Šuplja stijena, Đurđeve vode, Paljevine i Ribnik.
Ranije je iz Ministarstva rudarstva, nafte i gasa saopšteno da je u otvaranje rudnika uloženo 50 miliona eura. Proizvodnja iznosi 550.000 tona rude godišnje, sa prosječnim sadržajem od 2,5 odsto olova i cinka. Godišnje proizvode 18.000 tona koncentrata olova i cinka.
Kompanija, prema podacima iz 2024. godine, zapošljava 162 radnika. Ukupna vrijednost imovine kompanije, prema poslovnim knjigama, procijenjena je na oko 17 miliona eura. Prema podacima sa Poslovne mreže, tokom prošle godine, imala je prihod od gotovo 15 miliona eura.
Uz olovo i cink, kojih je 97 odsto, Mrdak kaže da u rudniku u tragovima ima zlata, srebra, ali i žive.
Profesor navodi da tu postoji i naslijeđeni problem još iz doba komunizma – starih jama iz kojih cure rudničke vode. Međutim, dodaje, da je Vlada 2006. poljsku firmu obavezala ugovorom samo da ne pogorša stanje životne sredine, umjesto da je naloženo da se sanira i taj problem.
“Mi smo pokušali da riješimo problem otcjednih voda iz okana, to za 100.000 eura može da se riješi, a milione su izvukli… Ali, kad sam pošao sa mjesta državnog sekretara u Ministarstvu ekologije, to više nije interesovalo nikoga”, navodi Mrdak, i dodaje da koncesionara to ne tangira jer nijesu zakonski obavezani time da se bave.
On podsjeća da poljska firma svu rudu izvozi za Poljsku, te da smo mi samo resursna baza.
U Prostornom planu Crne Gore do 2040. se navodi da sa aspekta ugroženosti zagađenjem ističu se dva dijela Ćehotine, rijeka Vezišnica iznad ušća i u zoni Gradac.
“Zagađenost voda je ograničenje koje je neophodno prioritetno rješavati: za rijeke Ćehotina od Rudnika uglja Pljevlja nizvodno… neophodno je preduzeti mjere za sprječavanje zagađenja, otkloniti uzroke i buduću namjenu prostora opredjeliti na način da se obezbjedi zaštitna zona vodotoka”.
Dio Ćehotine je i Park prirode i nominovano EMERALD područje i potencijalno zaštićeno područje Natura 2000.
U Izvještaju o strateškoj procjeni uticaja se i ovaj dio rijeke nizvodno rijekom Ćehotinom do granice sa Bosnom i Hercegovinom (ušće u Drinu), predlaže za zaštitu.
“Kvalitet voda je značajno ugrožen, jer rijeke poput Ćehotine, Lima i Ibra trpe posljedice ispuštanja industrijskih otpadnih voda. Industrijskim zagađenjem posebno je pogođena rijeka Ćehotina”, ističe se u izvještaju.
Napominje se i da je eksploatacijom uglja u neogenim basenima Pljevalja i postojećom tehnologijom Termoelektrane (TE) Pljevlja s pratećim objektima (deponija pepela i šljake Maljevac) ozbiljno je narušen kvalitet površinskih vodotoka Ćehotine i Vezišnice.
U izvještaju Stanje kvaliteta voda u Crnoj Gori za 2022. se ističe da od pet ispitivanih lokacija na rijeci Ćehotini, njih četiri nije bilo dobro, odnosno imalo je umjeren status – Glava Ćehotine, Rabitlja, ispod Kolektora i Gradac.
U vodi Ćehotine su nađene specifične zagajuće supstance. Od sintetičkih supstanci nađeni su fluoridi i fenol. Od nesintetičkih supstanci detektovani su arsen, bakar, cink, i molibden i njihova jedinjenja.
U izvještaju se ističe i da nova bušotina koja se nalazi u Pljevljima, pored Ćehotine, pripada GVTPV Basen Pljevalja, te da je na tom mjestu “voda pokazala loš status kvaliteta”.
Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede su nedavno istakli da u zadnjih deset godina na ovom dijelu rijeke Ćehotine nema ribe, zbog čestih spiranja sa jalovišta Gradira.
Rijeka Ćehotina je na svakih nekoliko godina na udaru raznih zagađenja, ali nikada niko nije krivično odgovarao zbog toga.
Protiv TE Pljevlja i Elektroprivrede (EPCG) je vođen krivični postupak zbog pomora ribe iz 2019. Međutim, okončan je tako što je tužilac odustao od optužbe. EPCG je platila odštetu od nešto preko 300.000 eura za izazivanje pomora ribe ispuštanjem otpadnih voda sa deponije Maljevac u Vezišnicu, pritoku Ćehotine.
Posljednji izvještaj CETI-ja iz jula ove godine, kada su uzorci uzeti sa tri lokacije, pokazao je najveće zagađenje, višestruko veće od dozvoljenog, na ušću izvora Badanj. Nešto malo manje, ali i dalje nedozvoljene količine nizvodno od ušća Badanj, na Tatarovini. Jedino je na trećoj lokaciji, na Jelici, voda bila u granicama dozvoljenih vrijednosti.
“Dobijeni rezultati jasno ukazuju na degradaciju kvaliteta površinske vode rijeke Ćehotine u zoni ušća izvora Badanj, gdje je registrovano prisustvo višestruko povišenih koncentracija teških metala (olovo,cink), rastvorenih soli i suspendovanih čestica”, navodi se u posljednjem mišljenju CETI-ja.
Iz CETI-ja su, slobodnim pristupom informacijama, CIN-CG-u poslali sva ispitivanja Ćehotine u posljednjih šest godina, tvrdeći da su podaci od prije 2020. uništeni, u skladu sa Zakonom o arhivskoj djelatnosti.
Interesantno je da je sva ispitivanja od 2020. godine od CETI-ja tražio upravo Gradir Montenegro, firma u okviru koje posluje rudnik, a ne nijedna državna ili lokalna institucija.
U mišljenju iz oktobra 2020. CETI je zaključio da fizičko-hemijska analiza uzorka površinske vode iz Mjedničkog potoka nakon pogona flotacije ne odgovara nijednoj klasi Uredbe o klasifikaciji i kategorizaciji površinskih i podzemnih voda.
“Vrijednost PH je ispod graničnog intervala, dok je sadržaj suspendovanih čestica nitrita, rastvorenog gvožđa, mangana, cinka, kobalta, nikla, kadmijuma, ukupnog hroma, olova, selena, cijanida, sulfata, kao i vrijednosti mutnoće i elektroprovodljivost iznad normiranih granica”, piše u mišjenju CETI-ja.
U februaru 2021. piše da je flotacijski pogon doveo do pogoršanja kvaliteta vode u potoku – postala je kiselija i više zagađena neorganskim materijama.
“Poređenjem rezultata analize uzoraka Mjedničkog potoka prije i nakon pogona flotacije, može se vidjeti da dolazi do pada vrijednosti PH sa 4,4 na 3,7 i značajnog povećanja koncentracije svih ispitivanih neorganskih parametara”, navodi se u mišljenju iz februara 2021.
U avgustu iste godine se navodi da je, poređenjem rezultata analize uzoraka Mjedničkog potoka prije i nakon flotacije, razlika u kisjelosti rijeke i prisustvo teških metala bila manja nego prilikom prošlih ispitivanja, ali je i dalje većina ispitanih neorganskih parametara (teški metali) bile veće u uzorku nakon flotacije.
U aprilu i novembru 2022. su vrijednosti većine neorganskih parametara takođe veće u uzorku nakon flotacije, s tim da je u ispitivanjima te godine kisjelost potoka uzvodno od pogona flotacije bila 5,6, što je najviša izmjerena PH vrijednost vodotoka u dotadašnjim mjerenjima.
Slična situacija bila je i u aprilu 2023. pa je rijeka i dalje bila zagađenija nakon flotacije rude, a sada je i nizvodno od pogona flotacije kisjelost rijeke bila veća u odnosu na prethodna mjerenja. U decembru te godine opet je utvrđeno da su vrijednosti mjerenih parametara veće nakon flotacije, ali se prvi put PH vrijednost (kisjelost vode) nizvodno nalazi u dozvoljenim intervalima.
Nekoliko mjeseci prije posljednjih zagađenja Ćehotine, takođe je urađeno mjerenje sa istim rezultatima prisustva nedozvoljenih količina metala u rijeci.
“Ispitivani uzorak površinske vode Mjedničkog potoka nakon pogona flotacije nije usaglašen sa uslovima Pravilnika o načinu i rokovima utvrđivanja statusa površinskih voda, zbog povećanog sadržaja kadmijuma, olova, nikla, amonijaka, suspendovanih supstanci, bakra, cinka i kobalta, povećane vrijednosti elektroprovodljivosti, kao i snižene PH vrijednosti”, piše u mišljenju iz maja ove godine.
