Proglašenje Parka prirode „Gornji tok rijeke Ćehotine“ nije prijetnja zaštiti vode, već njena nadogradnja, kazao je izvršni direktor nevladine organizacije Eko-tim Milija Čabarkapa
Ako se iskreno želi zaštita akumulacije Otilovići i kvalitetnog vodosnabdijevanja, onda je jedino logično rješenje da se hitno uspostave i zone sanitarne zaštite i Park prirode, a ne da se građani zbunjuju netačnim tvrdnjama, saopštio je on.
„Povodom nedavnih navoda Opštine Pljevlja da proglašenje Parka prirode ‘Gornji tok rijeke Ćehotine’ nije u skladu sa zaštitom vodoizvorišta Otilovići, nevladina organizacija Eko-tim, kao jedna od inicijatora zaštite Ćehotine, smatra potrebnim da javnosti predstavi tačne i stručne činjenice. Tvrdnja Opštine Pljevlja da proglašenje Parka prirode ‘Gornji tok rijeke Ćehotine’ nije u skladu sa Zakonom o vodama je stručno i pravno neutemeljena. Zakon o vodama i Zakon o zaštiti prirode nijesu suprotstavljeni, već se međusobno dopunjuju i osigurava se višeslojna zaštita. Jedan štiti kvalitet vode kroz zone sanitarne zaštite, a drugi štiti prostor u cjelini“, rekao je Čabarkapa.
Upravo suprotno onome što tvrdi Opština, kako je, praksa u Crnoj Gori jasno pokazuje da ti režimi zaštite funkcionišu zajedno.
„Najbolji primjer je izvorište ‘Boljesestra’, glavno izvorište Regionalnog vodovoda, koje se nalazi unutar Nacionalnog parka Skadarsko jezero. Za ovo izvorište su proglašene zone sanitarne zaštite u skladu sa Zakonom o vodama, a istovremeno uživa najviši stepen zaštite prirode kroz režim nacionalnog parka. Dakle, ako nacionalni park i zone sanitarne zaštite funkcionišu zajedno, zašto bi to bilo nemoguće u slučaju Parka prirode u Pljevljima“, pitao je on.
Akumulacija Otilovići, kako je kazao, dodatno potvrđuje potrebu za takvim pristupom.
„Riječ je o vještačkoj akumulaciji, a ne prirodnom izvorištu, pa se voda ionako mora tretirati prije upotrebe. Rijeka koja je pregrađena da bi akumulacija nastala je linearni ekosistem, što znači da zaštita mora obuhvatiti čitav uzvodni tok, a ne samo neposrednu zonu oko akumulacije. Ako se želi dugoročno obezbijediti kvalitet vode, neophodno je spriječiti zagađenja koja dolaze uzvodno“.
To je upravo ono što Park prirode omogućava, rekao je Čabarkapa.
„Trenutno stanje na području gornjeg toka Ćehotine je zapravo potpuno liberalno, nema upravljanja, nema reda, rizici od zagađenja su već prisutni, a Opština Pljevlja godinama ne preduzima ništa da to stanje promijeni. Nakon što se proglasi Park prirode, donosi se Plan upravljanja koji jasno propisuje dozvoljene i zabranjene aktivnosti, pa će se prvi put uvesti red i kontrola. Sve aktivnosti koje bi mogle da ugroze kvalitet vode ili prirodne vrijednosti biće precizno zabranjene“, dodaje on.
Nije slučajno, kako je rekao, što je proglašenje Parka prirode predviđeno svim planskim dokumentima – od Prostornog plana Crne Gore, preko lokalnog PUP-a, pa do sektorskih strategija.
„Nije realno vjerovati da su svi stručnjaci koji su izrađivali te dokumente previdjeli nešto što bi moglo ugroziti vodoizvorište. Naprotiv, oni su polazili od toga da se zakonski režimi zaštite međusobno dopunjuju. Uostalom, i tadašnje resorno Ministarstvo je već dalo saglasnost na predlog odluke o proglašenju Parka prirode. Da je zaista postojao bilo kakav pravni konflikt između Zakona o vodama i Zakona o zaštiti prirode, takva saglasnost nikada ne bi bila izdata“.
Naglašava i da se radi o području koje je već identifikovano kao buduće Natura 2000 područje. To znači da Crna Gora ima međunarodnu obavezu da ga zaštiti, pojasnio je, i „odlaganje te zaštite samo šteti interesima građana Pljevalja i države u cjelini“.
„Na kraju, posebno je važno naglasiti da građani Pljevalja žele svoj prvi Park prirode, što su jasno potvrdili kroz info dane o Parku prirode koji su se ovog ljeta održali u Pljevljima u organizaciji Eko-tima“, saopštio je direktor te NVO.
