Maša Elezović poručuje da se država umanjenjem PDV-a nije “odrekla profita”, te da su troškovi rješavanja ove problematike zanemarljivi;
Idealno rješenje bilo bi da su ulošci besplatni za sve, kao u Škotskoj, ističe Aida Perović
Smanjenje dažbina za uvoz i promet (PDV) za menstrualne prozivode u Crnoj Gori, sa 21 na sedam odsto, je samo simboličan korak i nije dovoljan da se riješi problem menstrualnog siromaštva. Cijena menstrualnih proizvoda je još previsoka, a jedino rješenje je da oni budu potpuno besplatni.
Tako sagovornice “Vijesti” komentarišu ovaj rodni problem, koji se tiče više od polovine stanovništva Crne Gore, budući da su, prema popisu is 2023. godine, žene te koje čine 50,8 odsto populacije.
Menstrualno siromaštvo predstavlja nemogućnost djevojaka i žena da priušte menstrualne proizvode, poput uložaka, tampona, menstrualnih čašica… U tu kategoriju ne spadaju samo higijenski proizvodi, već i ljekovi za menstrualne bolove i regulaciju ciklusa, kao i ljekarski pregledi i intervencije koji se tiču ženskog reproduktivnog zdravlja.
Dok neke žene ne mogu sebi da priušte ove proiozvode, druge su primorane da ih štede, ili da prave finansijske kompromise.
Aida Perović , izvršna direktorica NVO “Prima” koja, između ostalog, radi s mladim ženama i djevojkama, cijeni odluku Ministarstva finansija za umanjenje poreza, za koju kaže da je pokazala razumijevanje situacije, ali konstatuje da ova mjera nije dovoljna.
“Cijena menstrualnih proizvoda je i dalje previsoka. Ovi proizvodi nisu luksuz i privilegija, oni su osnovna potrepština za polovinu stanovnika Crne Gore. Mjera smanjenja poreza apsolutno nije dovoljna da se problematika menstrualnog siromaštva riješi”, poručuje Perović.
Idealno rješenje bi bilo, ocjenjuje ona, da su ulošci besplatni za sve, kao npr. u Škotskoj. Opcije koje bi tome doprinjele su, navodi ona, potpuno oslobađanje ovih proizvoda od PDV-a, obezbjeđivanje toaleta javnih ustanova menstrualnim proizvodima, ili fiksiranje cijena, tako da inflacija nema uticaja na njih.
Da je smanjenje stope PDV-a na menstrualne proizvode važan, ali nedovoljan korak u rješavanju menstrualnog siromaštva, misli i Maša Elezović , aktivistkinja za ženska prava i magistrica rodnih studija. Efekti ove mjere su u praksi ograničeni, tvrdi ona, jer je zbog inflacije i rasta troškova uvoza, cijena ovih proizvoda u maloprodaji i dalje visoka.
U idealnom modelu, priča Elezović, država bi preuzela aktivniju ulogu – ne samo kroz poreske olakšice, već i kroz direktnu javnu nabavku i distribuciju menstrualnih proizvoda. To znači da bi država ili javne ustanove (Ministarstvo zdravlja, prosvjete ili lokalne samouprave) same uvozile proizvode, oslobođene plaćanja PDV-a i posredničkih marži, te ih besplatno distribuirale kroz škole, fakultete, bolnice, socijalne centre i druge javne ustanove.
Tako bi se, poručuje ona, omogućila niža nabavna cijena, transparentnost troškova i direktna dostupnost proizvoda djevojkama i ženama kojima su najpotrebniji.
“Crna Gora to može učiniti odmah, kroz izmjenu postojeće Odluke o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda i donošenje posebne uredbe o sprovođenju programa menstrualnog zdravlja. Jasno bi se propisalo da je nabavka za besplatnu distribuciju u javnim obrazovnim i zdravstvenim ustanovama oslobođena PDV-a. Tako bi sredstva iz budžeta bila u potpunosti usmjerena na nabavku, bez dodatnih fiskalnih opterećenja”, kazala je Elezović.
Smanjivanje PDV-a na uvoz ima ograničen efekat, jer se PDV obračunava na ukupnu vrijednost robe i troškove transporta, napominje, a uvoznik zatim dodaje vlastitu maržu i troškove distribucije.
Zbog toga se krajnja maloprodajna cijena smanjuje tek neznatno, često za pet ili 10 odsto, što, smatra ona, nije dovoljno da proizvodi postanu pristupačni za žene u siromaštvu. Kombinacija smanjenog PDV-a i ograničavanja trgovačkih marži može kratkoročno da stabilizuje cijene, ali i to je privremeno rješenje, jer čim se ukinu ograničenja, tržište reaguje novim poskupljenjima.
“Dugoročno je efikasnije da država direktno osigura pristup menstrualnim proizvodima kroz sistem javnog zdravlja i obrazovanja. Takvi programi, poput škotskog, pokazuju da trošak po stanovnici iznosi manje od jedan euro godišnje, što je zanemarljivo u odnosu na društveni i zdravstveni efekat koji se postiže”, naglašava sagovornica.
Iako dijeljenje besplatnih menstrualnih proizvoda, na prvi pogled, djeluje kao veliki zalogaj za budžet, napominje Elezović, postoje kreativna rješenja koja ne opterećuju državu. Ona pominje primjer Japana, gdje korisnice preuzimaju besplatnu aplikaciju, a potom u javnim toaletima mogu prisloniti telefon na uređaj koji im besplatno izdaje uložak.
Troškove uložaka i održavanja pokrivaju kompanije, priča ona, jer uređaji imaju ekrane na kojima se, tokom izdavanja uloška, prikazuju nečujne reklame. Tako se privatni sektor uključuje u društveno odgovorne programe, dok istovremeno dobija mogućnost ciljano plasiranog oglašavanja u javnim prostorima.
Ipak, podsjeća ona, besplatni menstrualni proizvodi u javnim ustanovama ne pokrivaju sve potrebe, posebno najugroženijih žena koje nisu u obrazovnom sistemu, nemaju pristup zdravstvenim ustanovama ili žive u ruralnim područjima. Zato je potrebno da država razvije i ciljane modele podrške, poput vaučera ili kartica za menstrualne proizvode, koje bi se dodjeljivale kroz sistem socijalne zaštite.
Smanjenje PDV-a je samo simbolički korak ka priznavanju menstrualnih proizvoda kao osnovne potrebe, ali sveobuhvatna politika menstrualne pravde mora uključivati i javne nabavke, oslobađanje PDV-a za državne programe, kontrolu marži, razvoj inovativnih modela finansiranja i ciljane socijalne mjere. Takav pristup jedini može dugoročno obezbijediti da menstrualno zdravlje postane pitanje prava, a ne privilegije.
U brizi o porodici i sebi, djevojke i žene se vrlo brzo odriču menstrualnih proizvoda i ginekoloških pregleda. Kulturološki im je usađeno da se žene odriču stvari radi dobrobiti drugih, i ta kultura se, nažalost, prelila i na ovaj aspekat. To kaže Aida Perović i pojašnjava da, samim tim, s porastom cijena svega, jedna od prvih stvari koje će “otpasti” jesu menstrualni proizvodi i briga o reproduktivnom zdravlju. Štednja na menstrualnim proizvodima može da izazove ozbiljne zdravstvene probleme, upozorava ona, toksični šok sindrom ukoliko se proizvod ne mijenja dovoljno često (radi uštede), i plastika i parfemi koji su jako učestali u jeftinijim menstrualnim proizvodima takođe štete reproduktivnom, ali i generalnom zdravlju djevojčica, djevojaka i žena.
“Najbitnija poenta – koju svi treba da zapamtimo kada je ova tema u pitanju – je da menstrualni proizvodi nisu luksuz i privilegija, već osnovna potreba i svaka odluka vezana za menstrualne proizvode i reproduktivno zdravlje treba da kreće iz te činjenice”, ističe Perović.
Bilo je primjera u regionu gdje su škole nabavljale menstrualne proizvode i besplatno ih dijelile učenicama, napominje ona, ali je u tu svrhu trebalo da učenica ode kod psihološkinje ili pedagoškinje i zatraži proizvod, što takođe nije najbolje rješenje, jer su se suočavale sa stidom.
Stid nije proizilazio samo iz činjenice da učenica ima menstruaciju, već i priznaje loš materijalni status sebe i svoje porodice, priča Perović, pa ako se uzme u obzir da se radilo o djevojkama u pubertetu, vjeruje da je jasno koliko je teško opstati među vršnjacima koji dio međusobnog nasilja zasnivaju upravo na diskriminaciji siromašnijih.
“Ta praksa, takođe, nije dobro prošla jer su ih neki đaci uzimali i neupotrijebljene bacali u smeće ili po dvorištu – koliko znam, radilo se o dječacima. Ovo ukazuje da moramo podizati nivo svijesti društva u vezi s tim koliko je i važno žensko zdravlje i da to područje ne smije da bude poligon za mizoginiju”, naglašava sagovornica “Vijesti”.
Crna Gora to može učiniti odmah, kroz izmjenu postojeće Odluke o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda i donošenje posebne uredbe o sprovođenju programa menstrualnog zdravlja. Jasno bi se propisalo da je nabavka za besplatnu distribuciju u javnim obrazovnim i zdravstvenim ustanovama oslobođena PDV-a. Tako bi sredstva iz budžeta bila u potpunosti usmjerena na nabavku, bez dodatnih fiskalnih opterećenja, kaže Elezović
Perović primjećuje i da je briga o ženskom reproduktivnom zdravlju sve skuplja. Ginekološki pregledi, intervencije i ljekovi trebalo bi da budu dostupni i pristupačni svima. Opšte je poznato, navodi ona, da se u javnom zdravstvu čeka jako dugo i na neke osnovne preglede, a još duže ukoliko je potreban dalji tretman ili intervencija.
Usluge u privatnom zdravstvu su, takođe, poskupile, dodaje, a samim tim i nedostupnije su za većinu stanovnica u Crnoj Gori – u javnim ginekološkim ambulantama nije se mogao dobiti pregled intravaginalnom sondom, koji omogućava dobru dijagnostiku.
“Kada se ovo uzme u obzir i stavi u kontekst činjenice da je skoro svaka treća onkološka pacijentkinja u zemlji oboljela od raka dojke, a i da je učestalost kancera reproduktivnih organa takođe zabrinjavajuća, to jasno ukazuje na problem u kompletnom sistemu. Dakle, ništa od ovih stvari ne smije biti privilegija, niti smije biti kazna, kroz neadekvatan tretman pacijentkinja kada dođu na pregled”, naglašava Perović.
Pristup reproduktivnom zdravlju nije marginalna tema, tvrdi Elezović, to je jedan od stubova javnog zdravlja. Društvo koje ozbiljno shvata zdravlje svojih građana i građanki mora razumjeti da se ne može govoriti o javnom zdravlju bez dostupnih, sigurnih i dostojanstvenih usluga reproduktivne zaštite, poručuje ona.
Crna Gora, prema njenom mišljenju, kao i većina zemalja u regionu, i dalje pristupa zdravstvenim politikama selektivno, a ne holistički, fokusira se na kratkoročne mjere umjesto da gradi sistem koji razumije međusobnu povezanost prevencije, obrazovanja, dostupnosti i dostojanstva.
“Da bismo kao društvo manje trošili na liječenje, moramo više ulagati u prevenciju. To znači da žene i muškarci moraju imati redovne i besplatne preglede, dostupne ljekove, kontracepciju, vakcine i informacije o svom zdravlju. Jedan od najvažnijih primjera preventivnih mjera je HPV vakcina, koja štiti od humanog papiloma virusa – najčešćeg uzroka raka grlića materice, ali i određenih oblika raka anusa, penisa, usne šupljine i grla”, poručuje Elezović.
Napominje i da istraživanja pokazuju da HPV vakcina sprečava više od 90 odsto slučajeva raka grlića materice, bolesti koja svake godine odnese živote hiljada žena širom svijeta, a u potpunosti je preventabilna. Ulaganje u vakcinaciju i redovne preglede, poručuje, znači da spašavamo živote prije nego što bolest uopšte nastane.
“Zdravlje se ne smije posmatrati kao trošak, već kao investicija, jer zdrave osobe stvaraju, doprinose i grade zajednicu”, izričita je Elezović i dodaje da, ukoliko zaista želimo povećanje nataliteta, onda moramo početi od osnova – osigurati da žene i muškarci budu zdravi, da mogu da zasnuju porodicu ako to žele, da se osjećaju poštovano u porodilištima i na pregledima, da im se vjeruje i da ih zdravstveni sistem vidi kao ljude, a ne brojeve.
To se ne postiže administrativnim podsticajima ni jednokratnim mjerama, zaključuje, već dugoročnim građenjem kulture brige, poštovanja i solidarnosti.
Ovo mora postati misija društva, sigurna je ona – a ne samo još jedna politika. Država nije svemoćna ruka koja povremeno dijeli iz vreće blaga, prema njenim riječima, već servis građana i građanki, koji upravlja resursima koje svi zajedno stvaramo.
“Budžet se puni našim radom i treba da služi tome da kreiramo uslove u kojima svi možemo živjeti zdravije, sigurnije i dostojanstvenije. Osnovni problem je što u Crnoj Gori i dalje nedostaje vizija zdravog društva, društva koje razumije da javno zdravlje ne znači samo bolnice i ljekove, nego i kulturu brige, prevenciju, zdravu sredinu, dostupnost i međusobno povjerenje”, kazala je Elezović “Vijestima”.
Takvo društvo se, misli ona, gradi iz ideje da vodimo računa jedni o drugima, da koristimo resurse promišljeno i zahvalno, svjesni da ih nismo naslijedili samo od svojih predaka, već ih pozajmljujemo od generacija koje dolaze.
Ministarstvo finanisija 2022. godine, kojim je tada rukovodio Aleksandar Damjanović , na skupštinskom Odboru za ekonomiju, finansije i budžet nije podržalo predlog Liberalne partije za umanjenje stope PDV-a zbog toga što, kako su tvrdili iz tog vladinog resora, nije bila definisana lista menstrualnih proizvoda, a smatrali su i da manja stopa PDV-a neće dovesti i do niže maloprodajne cijene.
Iz tog ministarstva, na čijem čelu je sada Novica Vuković , su ovog maja kazali da se država, u ovom kontekstu, odrekla dijela profita.
Takva izjava – da se država “odrekla profita”, ocjenjuje Elezović, zvuči kao da je Crna Gora privatno vlasništvo grupe muškaraca koji su se velikodušno odrekli dijela svog ličnog prihoda u korist žena.
“Podsjetila bih one koji ovakve izjave izgovaraju da je patrijarhat odavno demode, a da žene nisu manjina kojoj se udjeljuje milost, nego više od polovine stanovništva i više od polovine biračkog tijela. I da mnoga od tih tijela, svakog mjeseca, krvare, te da paze kako se prema nama ophode”, istakla je.
Ako se ravnopravnost i pristup osnovnim higijenskim i zdravstvenim proizvodima doživljavaju kao “odricanje profita”, smatra ona, onda je problem mnogo dublji od fiskalne politike – onda još nismo shvatili da budžet nije privatni kapital države, već zajednički fond građana i građanki koji treba da služi svima.
Ovi proizvodi nisu luksuz i privilegija, oni su osnovna potrepština za polovinu stanovnika Crne Gore. Mjera smanjenja poreza apsolutno nije dovoljna da se problematika menstrualnog siromaštva riješi, ističe Aida Perović
Svih 27 žena i djevojaka, s kojima su “Vijesti” razgovarale o ovoj temi, kazalo je da su ulošci i tamponi skupi u odnosu na standard života u zemlji. To je ocijenilo i 80 odsto od ukupnih ispitanica nevladine organizacije CAZAS koja je takvo istraživanje sprovela 2022. godine sa 1.134 žene.
“Sada, kada radim, i nemam porodicu, uglavnom nemam problem da izdvojim novac za sve to. Mada, pamtim period srednje škole kada smo, budući da nas je četiri sestre, morale da štedimo i uloške raspoređujemo, u odnosu na period u mjesecu, jer je, za jednu roditeljsku platu, to bio značajan trošak, posebno pored hrane, stvari za školu…”, ispričala je listu sagovornica iz Bara.
Četiri od 27 žena i djevojaka s kojima su “Vijesti” razgovarale su priznale da su, tokom “teških mjeseci”, bile prinuđene da od drugarica u školi pozajmljuju uloške, jer nijesu željele da roditelje optrećuju tim troškovima. Njih tri su slično postupanje navele tokom fakulteta – kada je životni budžet bio oskudan, pa su od cimerki ili drugarica pozajmljivale proizvode koje bi, kada dobiju novac od roditelja ili platu, “vraćale”.
Cijena pakovanja menstrualnih uložaka sada je u prosjeku od 1,80 eura (za pakovanja manja od 10 komada), pa do više od tri eura (do 16 komada). Pakovanje tampona košta od oko tri do četiri eura.
U zavisnosti od dinamike i obima ciklusa – ženama je potrebno jedno do četiri ovakva pakovanja mjesečno.
