„U politiku sam ušla sa željom da stvari mijenjam nabolje – u zajednici, institucijama i odnosima među ljudima. Zbog toga vjerujem da Crna Gora mora biti okrenuta budućnosti, spremna na razgovor, saradnju, suživot i kompromise, ali vjerujem da otvorenost prema drugima ne smije da podrazumijeva odricanje od sebe. Svaka ozbiljna politika, kao i svaki ozbiljni akter, moraju znati gdje su mjera i granica koje čuvaju dostojanstvo, identitet i odgovornost prema sopstvenom narodu.“
Zato smatram da predstavniku Crne Gore nije bilo mjesto na proslavi vojne operacije „Oluja“ u Kninu, dodala je.
Apsolutno sam protiv odluke Ervina Ibrahimovića i MVP da pošalje predstavnika na proslavu.
„Hrvatska ima pravo da gradi svoju državnu politiku sjećanja, ali isto tako, savremena Crna Gora nema obavezu da učestvuje u obilježavanju događaja koji je za desetine hiljada ljudi značio smrt, progon, gubitak doma i trajno raseljavanje.“
Među prognanima su bili i brojni ljudi porijeklom iz Crne Gore, kao i porodice koje su utočište pronašle u našoj zemlji. Ta trauma prouzrokovana nečijim zločinom nije tuđa i ne može biti izbrisana diplomatskim protokolom, dalje je napisala.
„S tim u vezi, smatram da prisustvo zvaničnog predstavnika Crne Gore na takvoj proslavi nije čin ni pomirenja, niti bilo kakve racionalne diplomatske dobre volje. Dobri odnosi se ne grade prećutkivanjem, u najmanju ruku, nelagodnosti, a pogotovo ne tako što ćemo ćutati pred sopstvenim stradanjem i učestvovati u praznovanju koje ne poštuje žrtve. Time se ne prevazilazi prošlost, već se doprinosi njenom jednostranom tumačenju i prećutnom aboliciranju zločina počinjenih tokom i nakon vojne operacije.“
Kao neko ko se zalaže za integraciju naše zemlje u tekovine evropskih naroda, moram podsjetiti da će put prema Evropskoj uniji svakako podrazumijevati i neprijatne razgovore sa budućim partnerima, naglasila je.
„U njih moramo ući uspravni, spremni da čujemo druge, ali i odlučni da se čuje naša strana istorije. Dobrosusjedski odnosi ne smiju zahtijevati da se odreknemo sjećanja, jer evropska budućnost ne može biti izgrađena na zaboravu žrtava.“
„U progonu ljudi sa njihovih ognjišta nema ničega za slavlje, a u prećutkivanju njihove patnje nema ničega evropskog.“
Nema zaborava za stradale i prognane u „Oluji“. Crnoj Gori nije mjesto na njenoj proslavi, ni preko otpravnika poslova, ni preko bilo kojeg drugog zvaničnog predstavnika, zaključila je na kraju.
