Slovačka je zemlja u kojoj ne manjka problema. Tu je rat u nedalekoj Ukrajini – dobar dio građana je za Ukrajince, dok drugi pak nisu zaboravili svoju rusku braću iz sovjetskog doba.
I kod privrede se sve više osjeća razlika između imućnog i razvijenog zapada zemlje i sve siromašnijeg istoka. A i liberalno-konzervativna koalicija koja je 2020. došla na vlast je obećala sve i svašta, ali previše toga nije ispunila.
Ali nedugo prije novih izbora ovog septembra, koji su postali nužni nakon niza kriza vladajuće koalicije, izgleda da u čitavoj državi postoji samo jedan, najveći problem: medvjedi.
Već duže su mediji puni izvještaja o napadima medvjeda na ljude kojih je posljednjih godina zaista sve više. Posljednji incident se dogodio prije par nedjelja kada je jedan nesrećnik jedva izvukao živu glavu iz kandži medvjeda.
Napadi medvjeda su postali česta pojava tokom ljeta u Slovačkoj. To je barem utisak 20-godišnjeg poljoprivrednika Kristiana Sedlaka, koji ima imanje u selu Haj u središtu Slovačke, sjeverozapadno od opštinskog središta Banske Bistrice.
„Jedan medvjed je iz visoke trave skočio na mene. Uspravio se na zadnje noge i napao me, počeo je da me grize i grebe kandžama“, prenose njegovu priču gotovo svi mediji u zemlji.
Da njegova majka nije istrčala iz kuće i vilama oterala medvjeda, Sedlak vjerovatno više ne bi bio živ.
Zoolozima i stručnjacima za divlje životinje ništa nije jasno: medvjed će se prije uplašiti i pobjeći od ljudi nego što će čovjek morati da bježi od medvjeda. Jedino ako se medvjed osjeti ugroženim ili ako mu se čovjek našao kao prepreka, to može biti opasno.
Ali bliskih susreta s medvjedima, doduše ne uvijek tako dramatičnih kao sa Sedlakom, stvarno ima sve više. Najednom se medvjed šeta stambenim naseljem, izletnike iznenadi na šumskoj stazi u brdima…
Doduše broj stvarnih napada na ljude u Slovačkoj je manji od desetak godišnje, ali zabilježena je i jedna mrtva osoba. Još 2021. je kod Liptovske Luzne u centralnoj Slovačkoj nađen leš muškarca koji je očito loše prošao nakon susreta s medvjedom.
Nakon medija i uoči izbora, sada su i političkim strankama medvjedi izgleda postali najvažniji problem. Sve stranke imaju ponešto da kažu o temi, a opozicioni političar Rihard Takač je potpuno jasan: „Zakonska zaštita medvjeda je izmakla kontroli, a i političari bi trebalo da počnu da koriste zdrav razum i odrede jasna pravila.“
Ali je prilično jasno što potpredsjednik populističke i Rusiji naklonjene stranke SMER i njen čelnik Robert Fico misle: na toliku zaštitu prirode i okoline su ih natjerali „oni tamo“ u Briselu, a tu nam ginu naši ljudi.
Medveđa realnost Slovačke je drugačija: u toj zemlji vjerovatno živi nekih 1.300 medvjeda, ali to nije životinja s velikim brojem mladunčadi tako da je i populacija stabilna.
Dozvole za odstrijel se izdaju izuzetno rijetko: još 2010. je ustrijeljeno 46 medvjeda, 2017. još samo 22, a od 2019. se smije ubiti deset medvjeda godišnje.
No 1.300 je ipak relativno velik broj životinja tako da su i susreti ljudi s njima u divljini praktično neminovni. A nakon tih incidenata se među političarima širi panika.
Nestranački ministar životne sredine Milan Hrenko u ovoj tehničkoj vladi tvrdi: „Ljudi se već boje da odlaze na posao zbog medvjeda, sportisti izbjegavaju da zalaze u šumu, a i za poljoprivrednike je to problem.“
Predsjednik parlamenta Boris Kolar iz stranke Naša porodica, koja je bila u vladajućoj koaliciji sve do konačnog sloma ovog proljeća, izjavio je da se u Slovačkoj medvjedi moraju ukloniti s liste zaštićenih životinja.
Nešto je morala reći i liberalna predsjednica Zuzana Čaputova koja smatra „opravdanim strahove stanovnika u brdima i šumama, jer susreti s medvjedima ponekad završavaju teškim povredama“.
Po njenom nalogu su uvedene i patrola policije i šumara koje bi trebalo da otjeraju napadne medvjede, a ako je nužno, čak ih smiju i ustrijeliti.
No stručnjaci za životinje vide drugačiji problem: medvjed u principu neće napasti čovjeka, ali to je životinja koja je odavno naučila da u ljudskom okruženju postoji mnogo otpadaka za koje se isplati potruditi.
U rubnim područjima je neophodno strogo paziti da se ne ostavljaju ostaci hrane, a kante za smeće treba da budu zatvorene i sigurne od radoznalih, ne baš slabašnih i prilično inteligentnih medvjeda.
To je već odavno poznato na primjer i u nacionalnim parkovima u SAD gdje je najstrože zabranjeno bacati hranu. Jer ako se čovjek nađe medvjedu na putu prema ukusnom zalogaju, to onda može biti opasno za nesrećnika.
Jaroslav Slastan, dobar poznavalac tih životinja, ide i korak dalje: on smatra mogućim da lovci namjerno hrane medvjede kako bi im bilo dozvoljeno da ih ustrijele ih kao „problematične životinje“.
Ali sve u svemu, za Slastana je tu samo jedno rješenje: „Ne treba više nuditi medvjedima nikakvu hranu. To je jedina mogućnost za izbjegavanje takvih problema.“
