Evropska unija je sada nespremna za prijem novih članica, a ugradnja zemalja poput Islanda ili Norveške u jedinstveno tržište, primjena svih odredbi EU u tim zemljama pokazuje da i bez članstva to može voditi istom cilju stabilnosti i napretka Evrope.
To u dvije uporedne analize ističe briselski Centar za evropsku politiku (EPC), čiji se navodi s pažnjom prate u tijelima Unije.
U analizi koju je sačinio bivši predstavnik Evropskog parlamenta u izradi temeljnog akta EU – Ugovora iz Lisabona, Endrju Daf (Andrew Duff), predočava se da su „uprkos podršci na riječima, Evropski savjet, vođe EU, zaglavljeni u neslaganjima oko proširenja“.
Zato se s pažnjom očekuje šta će Evropska komisija ove jeseni predložiti u novoj strategiji za proširenje, ističe Daf.
Briselski institut u opširnoj analizi ovog stručnjaka ukazuje na to da je „sad presudan trenutak za EU jer se suočava s izazovom prijema novih članica i nužne reforme sopstvenih struktura vlasti“.
EPC u uporednoj analizi zaključuje da, iako su građani Islanda upravo na referendumu odbacili ulazak u puno članstvo EU, ugrađenost Islanda, kao i Norveške, u Evropski ekonomski prostor, dakle jedinstveno tržište, primjena na djelu praktično svih pravila, „tekovina EU“, u tim zemljama i uključenost u Šengen, svjedoče da puno članstvo nikad nije bilo jedini model integracije.
I, kako se naglašava, „to ne govori da je geopolitika bez važnosti za proširenje, ali ukazuje na to da geopolitičko svrstavanje i institucionalna integracija ne moraju uvijek biti način da se ide ka istom cilju“.
Daf, koji je i potpredsjednik Liberalnih demokrata EU, predlaže više konkretnih reformi institucija prije prijema neke članice u Uniju, „jer će bez demokratskog preuređenja proširena Unija propasti“.
Ali, kako stavlja do znanja, „imajući u vidu imperijalističko ponašanje SAD, Rusije i Kine… Evropskoj uniji su nužne postojane i snažne granice, pa uz izgradnju odbrane, proširenje jeste moćno oruđe spoljne i bezbjednosne politike“.
Analitičar EPC smatra da će s vremenom popustiti protivljenja proširenju u nekim članicama Unije, a posebno ako „jednog dana Putin i Tramp sklope iznenadni, prljavi posao oko Ukrajine“.
Daf smatra da „brzo napredovanje i ispunjavanje svih mjerila za članstvo već 2028. vodećeg kandidata Crne Gore, male i krhke zemlje, ne može biti dovoljno da se EU izvuče iz zastoja… a kako sad stoje stvari, Unija nije spremna za proširenje“.
On zaključuje da predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lejen sad predlaže „dvije krupne stvari istovremeno, proširenje i reformu unutar EU, a Unija je zasad bila nesposobna da sprovede bar jedno od ta dva“.
„Problem je“, kako objašnjava analitičar briselskog centra, „što bi to morale da glatko prihvate sve članice EU, dakle kako one koje žele da zaustave proširenje, tako i one koje su protiv dublje integracije same Unije… I to u času kad desničarski nacionalizam predstavlja moćnu snagu u više članica EU“.
