Najveće svjetske ekonomije nastavile su da finansiraju ekspanziju fosilnih goriva u siromašnim zemljama u iznosu od milijardi dolara, uprkos svojim obavezama po pitanju klime, javlja Gardijan.
Grupa G20 razvijenih ekonomija i privreda u razvoju, i multilateralne razvojne banke koje finansiraju, uložile su 142 milijarde dolara u razvoj fosilnih goriva u inostranstvu od 2020. do 2022. godine, prema procjenama koje su sastavile grupe za kampanju „Oil Change International“ (OCI) i „Friends of the Earth US“.
Kanada, Japan i Južna Koreja bili su najveći izvori takvih finansija u tri proučavane godine, a gas je dobio više finansiranja nego ugalj ili nafta.
Grupa najvećih ekonomija G7, kojoj pripadaju Japan i Kanada, obećala je 2022. da će zaustaviti inostrano finansiranje fosilnih goriva. Ali dok se finansiranje za ugalj brzo smanjilo, finansiranje projekata za naftu i gas nastavlja se velikom brzinom.
Dio novca ide u druge razvijene ekonomije, uključujući Australiju, ali veliki dio ide u svijet u razvoju. Međutim, bogatije zemlje sa srednjim prihodima i dalje dobijaju više finansija od najsiromašnijih.
Najnovije obećanje G7, u studiji, je postepeno ukidanje svih inostranih finansiranja fosilnih goriva do kraja 2022. Studija OCI se koncentriše na period od početka fiskalne 2020-21. godine za svaku zemlju do kraja fiskalne 2022-23.
Međutim, istraživači su takođe otkrili da je Japan nastavio da investira u nova fosilna goriva u inostranstvu u posljednjih nekoliko nedjelja, do sredine marta 2024. godine, iskorišćavajući rupe u svom obećanju da će okončati finansiranje fosilnih goriva.
Svjetska banka je obezbijedila oko 1,2 milijarde dolara godišnje za fosilna goriva tokom trogodišnjeg perioda, od čega je oko dvije trećine otišlo na gasne projekte, prenosi Gardijan.
Prema izvještaju objavljenom u utorak, SAD, Njemačka i Italija su takođe obezbijedile milijarde sredstava godišnje za projekte inostranih fosilnih goriva prije kraja 2022-23. Velika Britanija je u prosjeku snabdijevala oko 600 miliona dolara godišnje.
Kanada je u prosjeku snabdijevala nešto manje od 11 milijardi dolara godišnje, u proučavanom periodu 2020-22, dok je Južna Koreja izdvojila 10 milijardi dolara, a Japan oko 7 milijardi dolara.
Tokom istog trogodišnjeg perioda, ekonomije G20 su uložile oko 104 milijarde dolara u razvoj čiste energije u inostranstvu, navodi se u izvještaju.
Kler Omenik, analitičarka za javne finansije u OCI-u, rekla je: „Dok bogate zemlje nastavljaju da odugovlače i tvrde da ne mogu sebi priuštiti finansiranje globalno pravedne energetske tranzicije, zemlje poput Kanade, Koreje, Japana i SAD izgleda da nemaju manjak javnih sredstava za fosilna goriva koja uništavaju klimu.
„Moramo nastaviti da držimo bogate zemlje odgovornim za njihovu ulogu u finansiranju klimatske krize i mora zahtijevati da prve i najbrže krenu sa postupnim ukidanjem fosilnih goriva, da prestanu da finansiraju fosilna goriva i da plate svoj pošten deo globalno pravedne tranzicije, gubitaka i štete i finansiranja prilagođavanja.”
Makiko Arima, viša aktivistkinja za finansije u OCI, posebno je pozvala Japan da prestane da podržava fosilna goriva. Japan je iza kulisa lobirao da spriječi zemlje G7 da zauzmu jači stav o fosilnim gorivima i u korist nekih ključnih projekata.
Arima je rekla: „Japan koči tranziciju na obnovljivu energiju širom Azije i širom svijeta. Uprkos svojoj posvećenosti G7 da okonča finansiranje fosilnih goriva, njene javne finansijske institucije, kao što je Japanska banka za međunarodnu saradnju (JBIC), nastavljaju da podržavaju nove projekte fosilnih goriva, uključujući gasno polje Skarboru u Australiji i gasne elektrane u Meksiku.
„JBIC trenutno istražuje tvrdnju da nije ispoštovao svoje društvene i ekološke mjere u razvoju prvog terminala za LNG (tečni prirodni gas) na Filipinima u Batangasu. Japan treba da stavi ljude i planetu iznad profita i da preusmjeri svoje finansije sa fosilnih goriva na obnovljive izvore“.
Dok velike ekonomije ne krenu da ispunjavaju svoja obećanja, podsjetimo se, ovogodišnji mart bio je najtopliji mart u istoriji mjerenja, prenio je Radio Slobodna Evropa.
„Služba Evropske unije za praćenje klimatskih promjena Kopernicus objavila je u utorak da je ovogodišnji mart bio najtopliji mart u iistoriji mjerenja, pri čemu je i temperatura površine mora dosegnula novi apsolutni mjesečni rekord za globalnu morsku temperaturu“, piše RSE.
To nije bio samo deseti uzastopni mjesec koji je oborio vlastiti toplotni rekord već je i „globalna prosječna temperatura u posljednjih 12 mjeseci najviša ikada dosad evidentirana“ i premašuje predindustrijski prosjek za 1,58º Celzijusa uslijed decenija emisija gasova staklene bašte, čiji je efekat od sredine 2023. posebno naglašen fenomenom El Ninja, ocjenjuje zamjenica voditelja službe za klimatske promjene Kopernicusa, Samanta Burdžis.
„To je dugoročan trend sa velikim rekordima koji nas jako brine“, rekla Burdžis, prenosi Rojters.
Ona navodi da praćenje i „proučavanje ovakvih zapisa iz mjeseca u mjesec zaista pokazuje da se naša klima vrlo brzo mijenja“.
Suša izazvana klimatskim promjenama u području Amazonije u razdoblju od januara do marta je potaknula rekordan broj šumskih požara u Venecueli, a suša u južnoj Africi uništila je usjeve i suočila milione ljudi sa glađu.
Burdžis je kazala da podaci o morima i okeanima „nisu ništa manje šokantni“, jer je novi rekord globalne temperature površine okeana postavljen u februaru ponovno premašen u martu.
Naučnici su prošli mjesec upozorili da će zbog zagrijavanja okeana na južnoj hemisferi doći do masovnog izbjeljivanja koralja i da bi ono moglo biti najopasnije u iistoriji ove planete.
Primarni uzrok iznimnih vrućina su emisije gasova staklene bašte koje je prouzrokovao čovjek, ističe se u biltenu Kopernikusa.
