Minuti su dijelili Bajern od plasmana u finale Lige šampiona, navijači su odbrojavali nakon gola Dejvisa i vođstva od 1:0 na veličanstvenoj sceni “Santjago Berbaneua” a do kompletiranja podviga i spasavanja sezone ostalalo je samo nekoliko minuta…
No, uprkos toj blizini, nikom nije palo na pamet da otpiše Real, vjerovatno ni Bavarcima – suviše je “kraljevski klub” imao povrataka, epskih preokreta, naročito u Madridu, a posebno na najvećim mečevima, da je malo ko slavio prije kraja. Pa, ipak, navijači njemačkog giganta na kraju su se hvatali za glavu, u potpunoj nevjerici – zar je moguće da se dogodilo i ovoga puta?
I navijači Reala, u totalnoj euforiji, trljali su oči da se uvjere da je ovo stvarnost – ispod njih, na zelenom pravougaoniku, momci u bijelim dresovima, predvođeni “dirigentom”, neponovljivim Karlom Anćelotijem, pjevali su Realovu himnu.
Još jednom su Madriđani, pod komandom italijanskog stručnjaka, sada, valjda, može i konačno da se kaže – jednim od najvećih trenera u istoriji igre, “odbili” da izgube kada su još jednom bili u nokdaunu, na ivici provalije.
Godina je bila 2022, redom su u Madridu u nokaut mečevima pred prolaskom dalje bili Pari Sen Žermen, Čelsi, Mančester siti. I svi su ispadali, ostajao je – Real, tim koji je i u pariskom finalu bio autsajder protiv Liverpula, ali je, naravno, osvojio trofej…
Prošla, 2023, nije bila ta godina, prelako su Madriđani izgubili od Mančester sitija u polufinalu, ali su se ovog proljeća opet vratili na svoju teritoriju.
Na ivici provalije plesali su čak i protiv Lajpciga u osmini finala, u četvrtfinalu, u novom okršaju sa Sitijem, preživjeli su sve i svašta, a prije dvije noći su za samo tri minuta, u foto-finišu, preokrenuli protiv Bajerna. I eto ih u novom finalu elitnog evropskog takmičenja, 18. put u istoriji.
Da bi sve ovo imalo obrise pravog fudbalskog mita, gdje Real ima mnogo toga što definitivno nema niko drugi, Luka Modrić, Vinisijus Žunior i cijela ta magična ekipa, treba da pobijede Borusiju Dortmund, 1. juna u velikom finalu na “Vembliju”. Kraljevsko krunisanje na hramu fudbala – djeluje baš zvučno, a Anćelotijev tim je veliki favorit.
Istorija, Realova i evropskog fudbala, kaže da najtrofejniji klub vrlo rijetko gubi finala Lige šampiona. Zapravo, nije izgubio nijedno otkada se najelitnije evropsko takmičenje tako zove – a od gola Peđe Mijatovića Juventusu u amsterdamskom finalu 1998. dobio je svih osam.
Real je sa 14 trofeja Lige/Kupa šampiona nedodirljiv za sve ostale (drugi je Milan sa sedam, Liverpul i Bajern imaju po šest, Barselona pet), a od 17 finala dobio je čak 14. Posljednje je izgubio još davne, 1981. od Liverpula – prije 43 godine. Eto zašto je favorit protiv tima koji je malo ko vidio u finalu, ali biće vremena da se priča o spektaklu na “Vembliju”.
Do tada, Real će slaviti novog junaka. Anćeloti, Toni Kros, Vinisijus, Modrić… navikli su na podvige i trofeje, a ovo je priča o Hoseluu, 34-godišnjem navijaču Reala koji je do bijelog dresa stigao zaobilaznicom.
Debitovao je još 2010. i odigrao samo jedan meč za “kraljevski klub”, kada je procijenjeno da nije za Real. Išao je dalje, preko Njemačke, u kojoj je igrom slučaja i rođen (Hofenhajm, Ajntraht, Hanover), Engleske (Stouk, Njukasl) i Španije (Deportivo La Korunja, Alaves, Espanjol) sve dok se prošlog ljeta, neočekivano, nije vratio u najveći i omljeni klub da bude (eventualna) alternativa za Kilijana Mbapea, koji se čekao i koji se još čeka.
Hoselu je prije dvije noći ušao sa klupe protiv Bajerna i sa dva gola odveo Real u finale Lige šampiona.
“Jesam li heroj? Jesam jedan od njih. Kompletan tim je odigrao nevjerovatnu utakmicu. Svi smo igrali nevjerovatno dobro u ovoj fazi sezone i znali smo da će biti teška utakmica. To što smo sada u ovoj poziciji, posebno poslije teškog početka sezone… Zaslužujemo ovo. Srećan sam svojim doprinosom”, rekao je Hoselu nakon utakmice.
I povratak u 2012. godinu:
“Ima li neko link za gledanje utakmice Reala”, pitao je Hoselu 2012. godine na Tviteru, a taj tvit sada je aktuelniji nego tada.
Ove sezone je u La Ligi na 32 utakmice postigao devet golova, sa 33 godine debitovao je za reprezentaciju Španije.
Sve mu je to donio Real Madrid, kojeg je prije dvije godine, u društvu svog oca, bodrio sa tribina “Stad de Fransa” i radoveo se pobjedi u finalu Lige šampiona protiv Livepula.
Za tri sedmice će biti akter takve utakmice – možda ga Anćeloti i nagradi mjestom u prvoj postavi. Hoselu je to zaslužio.
