Nema kraja iznenađenjima u FK Budućnost – kada je izgledalo da je sve već viđeno, a toliko je toga bilo, uslijedio je novi zaplet, ovoga puta u “krugu porodice”.
Informaciju da je Upravni odbor smijenio izvršnog direktora objavili su svi crnogorski mediji, ali smjena još nije ozvaničena, jer je nije potpisao predsjednik UO.
I taj detalj, zapravo, otkriva mnogo. Predsjednik, naime, nije ni bio na sjednici tijela kojim predsjedava.
Nelogične događaje i pojave najteže je i objasniti, pa tako i ovu, jer ne postoji zdravorazumsko objašnjenje zašto sjednici na kojoj se donose važne odluke za funkcionisanje jednog kluba ili organizacije uopšte, ne prisustvuje predsjednik, osim ako nije ovlastio članove da odlučuju i u njegovo ime.
To što su predsjednik kluba i direktor u nedjelju zajedno bili na utakmici Budućnosti u Nikšiću, te da njegovog potpisa (još) nema, pokazuje da predsjednik baš i nije podržao direktorovu smjenu.
U cijeloj priči, međutim, imena su najmanje važna. Nije presudno ni kako je radio izvršni direktor.
Važan je sistem na kome trenutno počiva najveći i najtrofejniji crnogorski klub.
Odnosno, ovdje nije riječ ni o kakvom sistemu, već o anarhiji, ili, što je, čini se i realnije – o igrama u još jednoj borbi za prevlast u klubu, ujedno i najvećem sportskom “potrošaču” gradskog budžeta. Budućnost je posljednjih mjeseci dobila, ili će u narednom periodu dobiti, između dva i tri miliona eura.
Zašto je baš izvršni direktor na meti nije jasno, s obzirom na to da njegova ovlašćenja ne bi trebalo da su prevelika, već uglavnom proizilaze iz odluka Upravnog odbora, koji ga je i postavio.
Direktor, na kraju, a gledajući samo sa sportskog aspekta, ne bira ni sportskog direktora, ni trenera, ni igrače, niti određuje njihova primanja, već praktično sprovodi odluke UO u skladu sa budžetom kojim klub raspolaže.
To što se klupski (čitaj – dio gradskog) budžet uglavnom ponovo troši na zarade (preko 250 hiljada eura mjesečno), nije direktorova odluka, već upravo članova UO. Niti je njegova odluka bila da u januaru dođe 11 novih igrača…
Krajem januara predsjednik kluba je, komentarišući sukob sa navijačima, u saopštenju za medije naveo da je ovo trenutak “kada Uprava stabilizuje, konsoliduje i čisti klub od loših praksi i onih mešetara koji su parazitirali i profitirali godinama preko FK Budućnost, kada su dovedena u zimskom prelaznom roku pojačanja za respekt, kada je Uprava dovela najbolje regionalne sportske stručnjake i obezbjedila sve uslove da FK Budućnost vrati i izvede na zdrav put, kada je od Glavnog grada obezbijeđena najveća podrška…”.
I odjednom – članovi UO (Mileta Šćepanović, Feđa Smatlik, Ninoslav Kaliđerović, Nikola Marković) samo u radu direktora nalaze “niz propusta”, a jedna je, navodno, i (dobra, odnosno normalna) komunikacija sa Fudbalskim savezom Crne Gore i odgovarajućim komisijama i tijelima.
Možda je i u tome zapravo njegov najveći grijeh.
Ako jeste, onda je pozadina novog potresa jasna kao dan (“napad” na FSCG), a ako nije – elementarna je obaveza članova UO da objasne razloge zbog kojih se traži njegov odlazak.
Ne zbog navijača i fudbalske javnosti, jer, nažalost, Budućnost kao sportski tim malo koga još zanima, već zbog dva, tri, četiri ili pet miliona eura gradskog novca.
