Izaslanik predsjednika Republike i vrhovnog komandanta Vojske Srbije potpredsjednik Vlade i ministar odbrane Miloš Vučević prisustvovao je sinoć komemorativnoj akademiji povodom obelježavanja 24. godišnjice bitke na Košarama u Narodnom pozorištu u Beogradu.
Ministar Vučević, u svom obraćanju prisutnima, istakao je da se širom svijeta u pravnoj i političkoj teoriji na fakultetima uči da je međunarodni pravni poredak od 1945. godine do danas zasnovan na temelju Povelje Ujedinjenih nacija i da se ta teorija svodi na to da je članicama Ujedinjenih nacija zabranjena upotreba rata za rješavanje konflikta, osim u slučaju samoodbrane protiv oružanog napada ili ako tako odluči Savjet bezbjednosti UN, te da to obavezuje sve nacije, članice organizacije UN.
– Savezna Republika Jugoslavija nije napala NATO pakt 1999. godine niti je izvršila agresiju na bilo koju članicu Ujedinjenih nacija pa u tom kontekstu mogućnost da se protiv naše zemlje povede rat na bazi principa samoodbrane pravno ne može da stoji. Takođe, kao što je dobro poznato, Jugoslavija je napadnuta bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti UN. Od tada do danas međunarodni javni poredak više ne postoji, nego postoji samovolja i sila i to danas predstavlja najveću prijetnju svjetskom miru. Teze da je problem Kosova i Metohije jedinstven i svojevrstan i da se principi koji su ovde primijenjeni nigdje ne mogu primijeniti – jednostavno ne stoje – rekao je ministar odbrane.
Prema njegovim riječima, u trenutku kada počnemo da napuštamo vladavinu prava i prepustimo nekom drugom, silnijem, da procjenjuje kada je upotreba sile dozvoljena, a kada je bolje da ostanemo u okviru zakona i to na bazi trenutnih interesa, tada prestaje da postoji pravni poredak kao osnovna pretpostavka same pravde.
– A Monteskje je rekao „Nepravda učinjena jednome, opasnost je pripremljena svima“. Kreatori naše tadašnje nesreće neće da sagledaju jedinu istinu – da je na primjeru Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine pogaženo međunarodno javno pravo i da se principi međunarodnog javnog poretka moraju poštovati uvijek i svugdje, a ne selektivno samo tada kada to pojedinim silama odgovara – naglasio je ministar Vučević.
Govoreći o 1999. godini, ministar odbrane istakao je da se međunarodna nepravda obrušila na našu otadžbinu u pomahnitalom bijesu da dokaže svoju superiornost i nadmoć.
– U najnepravednijem ratu ikada vođenom, ova vojna alijansa nije uspjela da savlada Vojsku Jugoslavije koja je herojski branila i odbranila našu otadžbinu. Najmoćnijih 19 država sa svim svojim efektivnim borbenim potencijalima napalo je našu zemlju i naše ljude. Civili i civilni objekti proglašeni su legitimnim metama, a te nevine žrtve proglašene su za kolateralnu štetu – izraz koji monstruozno nipodaštava patnje i stradanja nevinih. Taj izraz predstavlja bezdušnost i moralnu ljagu na licima onih država koje su u toj agresiji učestvovale – rekao je ministar Vučević.
Kada se videlo da se naš narod i njegov duh ne daju slomiti, istakao je ministar Vučević, počela je ključna neprijateljska akcija pripremana i izvođena s ciljem da se kopnenom invazijom naša zemlja „baci na kolena“.
– Oštrica tog napada, vrh koplja koji je trebalo da proburazi našu raspetu zemlju, trebalo je da udari na Košare. Tu je nakon golgote i patnje, nakon razaranja i svega što smo izdržali trebalo da se okonča naša sudbina i da se slomi naša vojska. Svako onaj ko u Boga vjeruje zna za staru priču o Davidu i Golijatu. Ako kroz istoriju pogledamo naše slavne bitke, vidjećemo da je u kostima našim ta priča i ta borba. Da se mali ne predaje velikom i da ga na kraju, uz Božiju pomoć, pobjeđuje. Tamo na Košarama su se slegli vitezovi srpski, kao nekada 1389. godine, i svojim životima stvoriše bedem između dušmana i slobodne Srbije – poručio je ministar odbrane.
Ministar odbrane rekao je da ni danas kreatorima napada iz 1999. godine nije jasno kako se naša vojska izborila sa tom agresijom.
– Racionalnog odgovora nema. Nikome nije jasno kako to da nisu ustuknuli, pobjegli, predali se. Jedini odgovor koji ih molimo da razumiju, jer će onda shvatiti dušu našeg naroda, je taj da su ovi vitezovi branili Kosovo i Metohiju. Da su branili svoje roditelje, svoju braću i sestre, djecu i supruge. Da su branili potomke i pretke i znali da je iza njih jedino i samo Srbija. I ostali su tamo njih 108, na straži nebeskoj. Da svjedoče i sjećaju, da nas opominju, da kunu one koji su se drznuli da ih zaborave, da ih se stide. I da blagosiljaju pred Bogom one koji ih nikada neće zaboraviti. Ni njih, ni sve vas koji ste danas sa nama ovde i bilo gde na kugli zemaljskoj, a koji ste sa njima zajedno branili život Srbije – istakao je ministar Vučević.
Ministar odbrane je naglasio da mu je čast što se obratio prisutnima povodom sjećanja na herojske podvige junaka sa Košara.
– Danas mi je pripala teška obaveze i istovremeno ogromna čast i odgovornost da stanem na ovu pozornicu i obratim vam se u ime predsjednika Republike Srbije gospodina Aleksandra Vučića. Ponekad je veoma teško naći prave riječi i u tim momentima tišina je ta koja možda šalje najsnažnije poruke. Kada pogledam u publiku, tišina koja dopire sa praznih 108 mesta u ovoj sali je možda najglasnija i najsnažnija poruka koju je, vjerujem, bilo ko od nas ikada imao priliku da čuje. U toj tišini mi jasno i glasno možemo da čujemo njihov urlik, ponos, prkos, a istovremeno možemo da osjetimo tugu. Tugu što ti nekada mladi, golobradi momci danas nisu ovde sa nama da ponosno stojeći, baš ovde na bini prime pohvale i odlikovanja za svoje zasluge stečene u odbrani otadžbine, kao neko ko je u najtežim vremenima za sve nas pokazao šta znači hrabrost i junaštvo i koliko jaka volja i spremnost da se brani ono što je svoje može da nadjača i najmoćnije sile svijeta – naglasio je ministar Vučević.
On je istakao da su se heroji sa Košara presjelili u vječnost i udžbenike, ali da ostaju molitve da se ovakvo stradanje nikome i nigdje ne ponovi.
– Samo narod svjestan svojih stradanja, narod koji ima kulturu sjećanja i pijeteta prema žrtvama i njihovim porodicama može da obezbijedi budućnost kojoj težimo, a ona je bezbjedna, jaka, stabilna i snažna naša jedina otadžbina, naša Srbija. Mi takvu Srbiju upravo dugujemo njima. Onima kojih više nema, čije porodica do današnjeg dana i dokle god budu mogle da dišu paliće svijeće i u svojim molitvama sjećati sa svojih najmilijih. Dugujemo to i našoj djeci. Njima dugujemo mir i prosperitet za koji se borimo, i djetinjstvo, i spokojne snove. Zato mi nećemo i ne smijemo stati, i ne smijemo ići ni korak nazad u borbi za našu Srbiju, kao što nisu ustuknuli ni junaci sa Košara – rekao je minstar odbrane.
Prisutnima se, u ime boraca sa Košara, obratio penzionisani potporučnik Vojske Srbije Petar Mišić, koji je u vršenju borbenog zadatka 9. aprila 1999. godine teško ranjen na karauli Košare i tom prilikom ostao bez desne noge. Penzionisani potporučnik Mišić istakao je da danas, posle 24 godine, može da se kaže da su srpski narod i srpska vojska iz tog rata izašla podignute glave.
– U ime 108 poginulih heroja, čija mesta vidimo ovde, i svih živih boraca, zahvaljujem što je ispravljena nepravda i što se od 2019. godine obelježava 14. jun kao dan završetka bitke na karauli Košare. Zahvaljujem što je bitka na karauli Košare ušla u udžbenike za osmi razred osnovne škole i što djeca danas uče o herojima i njihovim djelima u odbrani otadžbine. Mi znamo da će za Košarama u udžbenike ući i ostale bitke srpskog naroda – rekao je borac sa Košara i dodao da je bol za palim drugovima neprestano prisutna.
Otac poginulog vojnika Dragana Milićevića zvanog Šumar, Životije Milićević obraćajući se u ime porodica poginulih boraca sa Košara rekao je da bol koji nosi u srcu nikada neće proći i zarasti.
– Dok posmatram te prazne stolice, ne mogu da vam ne priznam da osim neizmjerne tuge i bola osjećam i ogroman ponos što jedna od tih stolica pripada i mom Draganu.
On i njegovi saborci, mladost naše Srbije, golobradi momci upisali su se u istoriju naše svijete zemlje i bili su posebni po čojstvu, junaštvu, sudbini koju im je Gospod namijenio. Bili su odabrani. Služili su svojoj zemlji i ostavili su nam u amanet da i mi čuvamo svaki pedalj te zemlje – istakao je otac stradalog borca sa Košara.
Bitka na Košarama počela je 9. aprila 1999. godine, kada su na karauli na jugoslovensko-albanskoj granici na Juničkim planinama pripadnici terorističke OVK, uz pomoć NATO avijacije, pokušali da izvrše kopnenu invaziju kroz karaulu. Borbe na Košarama trajale su 67 dana, do 14. juna 1999. godine, kada se Vojska Jugoslavije posle Kumanovskog sporazuma povukla sa Kosova i Metohije.
