Otvoreni Balkan prijeti da učvrsti dominaciju autoritarne Srbije na Zapadnom Balkanu, bez mehanizma izgradnje poverenja koji nudi Berlinski proces – piše američki stručnjak za Balkan Edvard Džozef.
Profesor sa vašingtonskog Džons Hopkins Univerziteta je u detaljnoj analizi razložio jednu po jednu zamku koju nudi OB, koji se, iako se navodno temelji na regionalnoj ekonomskoj saradnji, bazira na postulatima potpuno suprotnim od onih na kojima je počivao Šumanov plan koji je u temelju današnje EU, prenosi Pobjeda.
Osim toga što ovaj plan do sada nije dao niti jedan rezultat, Džozef upozorava na nesmotrenu grešku Bajdenove administracije, koja je nastavila da podržava lošu ideju prethodne Trampove, a koja u konačnici vodi ka Velikoj Srbiji, Velikoj Albaniji i pobjedi Rusije na Balkanu. Uvijek je dobra ideja doći na svjež vazduh i kristalne vode Ohridskog jezera, jednog od najlepših mjesta u Evropi. Nažalost, razlog prošlosedmičnog okupljanja lidera regiona – „Otvoreni Balkan“ – nije dobra ideja. U stvari, to čak nije ni dobro ime. Čak su i zvaničnici zbunjeni da li je naziv „Otvoreni Balkan“ (što zvuči kao naredba] ili „Open Balkans“ [što zvuči kao opis].Zapravo, Otvoreni Balkan je oblik participativnog zavaravanja, u kojem se svi entuzijastični saradnici – osim vođe – postepeno onesposobljavaju, sve dok ne budu nemoćni da se odupru novom poretku. Kao i kod svakog kulta ili hira, očigledne nedosljednosti su ostavljene po strani.Prvo je ekonomski disparitet. Dva od tri učesnika, Albanija i Sjeverna Makedonija, imaju BDP koji je – zajedno – jedva upola manji od BDP glavnog učesnika, Srbije. To znači da dok će, sve tri zemlje imati koristi od zajedničkog tržišta (ili trgovinske obalsti), Srbija će uvijek imati najviše koristi.Tržište Srbije je veće i uvijek će moći da privuče više stranih investicija (što je prije svega jedan od ciljeva zajedničkog tržišta), i da proizvodi robu veće vrijednosti (za izvoz unutar i van regionalnog tržišta). Razlike u platama nijesu dovoljno velike da nadoknade prednosti ulaganja u najveću i najnapredniju ekonomiju šestorke Zapadnog Balkana (WB6).Drugim riječima, plima će podići sve čamce, ali će jedan čamac – Srbija – postati brod.Entuzijastični proponenti „Otvorenog Balkana” očigledno nijesu razmišljali o efektima neuravnoteženog rasta i produktivnosti. Ovo je iznenađujuće, jer su takvi disbalansi bili jedan od pokretača tenzija u bivšoj Jugoslaviji, sažeto u gorku frazu izrečenu u siromašnijim krajevima poput Kosova: „Kosovo radi, (iskopava sirovine) Beograd gradi“ (izvlači koristnproizvodeći robu veće vrijednosti).Politička ekonomija današnjeg balkanskog regiona – podijeljenog na sedam nezavisnih država (od kojih jednu, Kosovo, nije priznala ni Srbija ni Bosna i Hercegovina) – je drugačija. Umjesto fizičke, ekonomske i političke povezanosti, male države regiona su razbijene. Njihovo ujedinjenje u jedno tržište stvorilo bi efikasnost, privuklo investicije i povećalo rast.
Sa Otvorenim Balkanom, SAD-e promovišu trgovinski režim koji entuzijastično vodi autokrata, predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, koji podriva zapadni poredak u regionu.
Prije 24. februara podrška za Open Balkan je bila naivna; nakon 24. februara, to je već nesmotreno. Beograd otvoreno prkosi svojim obavezama kao kandidat za članstvo u EU, da uvede sankcije Rusiji. Ne samo da Vučić oštro odbija da sankcioniše Moskvu, on aktivno njeguje svoje trajno strateško partnerstvo saVladimirom Putinom, neprijatelju ostatku kontinenta i preko Atlantik
Vučićev režeći glasnogovornik, ministar unutrašnjih poslovaAleksandar Vulin, verbalno je napao američkog ambasadoraKristofera Hila (Christopher Hill)i uputio očiglednu prijetnju SAD-u, zbog sankcija.
U trenutku kada ruski rat prijeti zapadnom, čak i globalnom poretku, ideja o uvlačenju u sumnjive trgovinske šeme sa Putinovim saveznikom broj jedan na Balkanu – a možda i u Evropi (jer je čak i mađarski premijerViktor Orbanuveo sankcije Rusiji) – je uznemirujuća.Ruski rat u Ukrajini je trenutak izbora – i za sada je Vučić napravio svoj izbor. Na srpskog autokratu treba gledati kao na marionetu ratnog zločinca, a ne kao na partnera.Zabrinjavajuća dobrodušnost prema Vučiću otkriva treći disparitet – onaj između susjeda Srbije koji “kupuju” Otvoreni Balkan i onih koji to ne čine. Proponenti ukazuju na prihvatanje OB-a od strane Albanije i Sjeverne Makedonije, kao i novog premijera Crne Gore,Dritana Abazovića, kao dokaz da su strahovi među Crnogorcima, Bosancima i Kosovarima neutemeljeni. Za ovu zagonetku postoji objašnjenje.
Albanci (u Albaniji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji) i Makedonci ne dijele zabrinutost oko srpske ekonomske dominacije, jer se ne suočavaju sa direktnim prijetnjama Vučićevog autoritarizma.
Videći da im je vlastiti put ka EU blokiran, Makedonci su spremni prihvatiti Otvoreni Balkan; integracija među WB6 služi im kao tampon zona protiv predatorskog nacionalizma Bugarske. Osim toga, nedavno priznanje Makedonske pravoslavne crkve (IMPC) od strane Srpske pravoslavne crkve (SPC) podi
glo je odnose u momentu kada je makedonski identitet pod napadom Bugarske, također rivala Srbije.
Predvođena premijeromEdijem Ramom, Albanija bi mogla imati afirmativan interes za otvorenu ‘regionalnu saradnju’ u stilu Otvorenog Balkana. S vremenom će režim trgovine koji je potpuno izvan okvira EU-a ostaviti srpski nacionalizam pod Vučićem u potpunosti usmjeren na održavanje statusa quo prema Kosovu. Kao što se dogodilo sa ‘zamjenom teritorija’ 2019., SAD-e i EU – kojima su vječno dosadni i zamorni sporovi oko Balkana – mogli bi ponovno pristati na podjelu, uz podšku autsajdera i tvrdnji da to „riješava zamrznuti sukob“.
Podjela automatski otvara ‘Uniju Kosova i Albanije’, drugim riječima, Veliku Albaniju – rješenje kompatibilno s Velikom Srbijom nakon što se Kosovo podijeli.Ne mora biti nikakvog tajnog susreta Rame i Vučića tipa onog u Karađorđevu, izmeđuFranja TuđmanaiSlobodana Miloševića,uoči raspada Jugoslavije.Sve to bi bila pobjeda ruskog predsjednika Vladimira Putina i Putinove vizije za Balkan i Evropu. Moskva generalno podržava zapadne inicijative u regionu za koje Kremlj vjeruje da ne mogu funkcionisati, poput Dijaloga pod vođstvom EU, ili koje unaprjeđuju rusku agendu.Ruski ministar vanjskih poslovaSergej Lavrovnedavno je dao podršku Moskve Otvorenom Balkanu. Ovo nije jednokratno. Glavni ruski medij u Srbiji, Sputnjik Srbija, više puta je promovisao Otvoreni Balkan, kao što su napomenuliSrđan DarmanovićiAndelka Rogaču svomizvještaju za CEDEM o ‘Ruskom digitalnom otisku na Balkanu’. Izvještaj citira niz pohvalnih naslova Sputnjika, uključujući ovaj dragulj: ‘Vučić: Otvoreni Balkan će funkcionisati, samo zato što ga niko osim nas nije predložio”
Kao što je jasno stavio do znanja, Ramu nije briga za bilo šta od ovoga. U ovom trenutku, sve što on i drugi zagovornici Open Balkana žele su ‘rezultati’. Nažalost, usprkos svoj halabuci oko Open Balkana, to nije donijelo mnogo.
Srpski međunarodni advokatRelja Radovićnedavno je razotkrio prazninu OB-a pod zvučnim imenom, ‘Sporazum o uslovima za slobodan pristup tržištu rada na Zapadnom Balkanu.’ Kako Radović objašnjava, navodni cilj slobodnog pristupa nije čak ni formalno razrađen i “ostaje na nivou dobrih želja”.Na kraju, Otvoreni Balkan nudi Aleksandru Vučiću priliku da ostvari iluziju kooperativne stabilnosti na Balkanu uz stvaranje uslova za nestabilnost. Vrijeme je da se zaustavi zavaravanje i oživi tip procesa – utemeljen na realnosti – koji su Francusku i Njemačku doveli do izgradnje temelja Evropske unije. Nema razloga da Balkan ne doživi istu transformaciju.
