Na prigušenoj telefonskoj vezi s Moskvom čuje se pripadnik ruskih oružanih snaga raspoređen u Ukrajini kako uvjerava svoju porodicu da je “živ i zdrav”. Ali u ovom slučaju vojnik nije Rus – to je Derek Hafman, varioc iz Arizone i otac šestoro djece.
Hafman je prošle godine napustio Sjedinjene Države i otišao u Rusiju sa suprugom DiAnom i troje svoje djece, u pokušaju da pobjegnu od zapadnog društva za koje su smatrali da ide “nizbrdo”, prema video-snimcima koje su objavljivali na svom Jutjub kanalu i intervjuima koje su dali ruskim medijima.
“Rusija je zaista bila naša jedina opcija”, kazali su supružnici, kritikujući svoju domovinu zbog navodne “LGBT indoktrinacije djece” na televiziji, gradova “preplavljenih migrantima” i “zapanjujućeg” nivoa kriminala.
Oni su dio male, ali glasne grupe zapadnjaka koju privlači Rusija koja se predstavlja kao uporište konzervativnih vrijednosti – nasuprot opasnom i dekadentnom Zapadu – i koji na internetu bilježe desetine hiljada pregleda dok pričaju svoju priču.
Prošle godine Moskva je uvela novu vizu “zajedničke vrijednosti”, koja nudi ubrzane boravišne dozvole za nezadovoljne zapadne državljane, što podsjeća na sovjetsku eru kada je državna propaganda takođe prikazivala Rusiju kao globalnu suprotnost korumpiranom, kapitalističkom Zapadu. Prema riječima ruskih zvaničnika, do 150 ljudi mjesečno trenutno aplicira za ovu vizu.
Međutim, porodica Hafman, koja je stigla prije nego što je posebna viza uvedena, suočila se s poteškoćama, posebno pri pristupu ruskom državnom školskom sistemu. Da bi ih prevazišao, Derek je odlučio da se priključi ruskom ratu u Ukrajini.
“Glavni razlog što to radim je zbog državljanstva”, objasnio je na Jutjubu. Potpisivanje jednogodišnjeg ugovora s vojskom ubrzalo bi proces, rekao je.
Njegova odluka je izazvala lavinu kritika. U razgovoru s porodicom u julu, koji je njegova supruga objavila na internetu, Hafman je branio svoj izbor.
“Svima koji govore da sam hrišćanin, a ipak sam se pridružio vojsci da bih mogao ubijati Ukrajince, poručujem da ne uživam u ideji da oduzimam život”, rekao je. “Ali radim ono što smatram ispravnim.” Rekao je da radi “nešto izuzetno” sa svojim životom, umjesto da živi kao “ovca… za svojim kompjuterom i telefonom”. Ali, prije svega, “zarađujem naše mjesto i poštovanje u našoj novoj zemlji”, dodao je.
Priča Hafmanovih je jedna od rijetkih, rekla je Marija Butina, poslanica u parlamentu iz Putinove stranke Jedinstvena Rusija, kojoj je povjeren zadatak da pomogne “prijateljski nastrojenim strancima iz neprijateljskih zemalja” da se nastane u Rusiji. Butina je bivša ruska agentkinja koju su SAD 2019. deportovale nakon što se predstavljala kao aktivistkinja za prava na oružje.
Najveći broj podnosilaca zahtjeva dolazi iz Njemačke, zatim iz Francuske i SAD, rekla je Butina za Fajnenšl tajms. Iako se neki suočavaju s imigracionim poteškoćama, oni ne moraju da preduzimaju tako drastične mjere kao Hafman, dodala je.
Njihov broj je mali – i daleko ispod stotina hiljada ljudi koji su od početka ruske invazije na Ukrajinu pobjegli iz Rusije, motivisani protivljenjem ratu, strahom od mobilizacije ili željom da izbjegnu međunarodnu izolaciju Rusije i izgrade svoje karijere u inostranstvu.
Jakob Pineker, njemački biznismen, takođe pomaže strancima da se integrišu u Rusiji, uključujući i mnoge svoje sunarodnike.
Pineker se prvi put preselio u Rusiju 2016. kao regionalni predstavnik jedne njemačke kompanije. Nakon početka invazije na Ukrajinu 2022, svi stranci koje je poznavao napustili su Rusiju. Međutim, on je odlučio da ostane i prošle godine je postavljen za šefa OKA, ruske državne agencije koja funkcioniše pri administraciji grada Nižnji Novgorod, zadužene za integraciju novopridošlih stanovnika iz zapadnih zemalja u region.
“Ušao sam u ovu priču zato što sam Njemac i volim ordnung (red)”, rekao je Pineker za FT. “Ponudili su mi da preuzmem ovaj projekat, da ga izdvojim iz ministarstva i uspostavim strukturisan način rada sa strancima koji su odlučili da se presele.”
On je naveo da je preko njegove agencije do sada u region stiglo oko 60 “doseljenika”, dodajući da više od 600 zahtjeva tek treba da bude obrađeno.
Pineker je rekao da rat u Ukrajini ne smatra relevantnim za svoju odluku da ostane i radi za rusku državu. “Ja nisam političar. Ja sam samo čovjek koji ovdje živi i želim da podržim ekonomiju”, kazao je.
Jedna od porodica s kojom je radio jesu Kanađani Arend i Anisa Finstra, koji su se prošle godine preselili u Rusiju s osmoro od svoje devetoro djece, kako bi pokrenuli farmu u regionu Nižnji Novgorod. Njihov Jutjub kanal sada ima skoro 200.000 pretplatnika.
Pineker i Butina negirali su postojanje bilo kakvog projekta čiji je cilj aktivno privlačenje zapadnjaka u Rusiju. Ali priče o uspjesima zapadnjaka koji su “pobjegli” u Rusiju obično se promovišu na nekoliko uglađenih, Jutjub kanala na kojima se ne emituju reklame i čija visoka produkcija izaziva pitanja o tome ko stoji iza njih.
Ruski istraživački portal iStories otkrio je da su neki od tih kanala finansirani od strane državnog medija “Russia Today”, koji je prošle godine zabranjen u SAD kao “de fakto ogranak ruskog obavještajnog aparata”.
Pineker je rekao da “tradicionalne vrijednosti” Rusije prirodno privlače ljude i da je to jedan od razloga što je i sam odlučio da ostane, kao i osjećaj da u Rusiji ima veću slobodu da izrazi svoja mišljenja.
Mnogi od zapadnjaka s kojima radi u Rusiji imali su, prema njegovim riječima, “tužne priče” kod kuće, nakon što su u javnosti iznosili stavove zbog kojih su postali društveno izolovani. “Niko više nije htio da komunicira s njima.”
Hiljade ljudi trenutno se nalaze u zatvorima u Rusiji zbog protesta protiv invazije na Ukrajinu ili izražavanja političkih stavova koji su u suprotnosti s Kremljom. Ali Pineker tvrdi da se osjeća opuštenije kada se otvori prijateljima uz pivo. “Ovdje… mogu da izrazim svoje mišljenje”, kazao je.
Stiven Šors, sredovječni IT radnik iz SAD, rekao je za FT da se osjećao otuđeno od preovlađujućih stavova u svojoj sredini i da je 2020. prešao u pravoslavlje i “prekinuo sva prijateljstva”. Prošle godine se preselio u Rusiju.
Šors takođe vodi video-blog o svojoj selidbi i dao je intervju za “Russian Road”, jedan od internet kanala koji predstavljaju porodice koje su se odlučile na taj korak.
Šors je rekao da je u Rusiji bezbjednije živjeti nego u SAD – uprkos tome što su njega i njegovu novu suprugu, koju je upoznao preko pravoslavne grupe za samce, nedavno probudili zvuci protivvazdušne paljbe tokom napada ukrajinskih dronova.
“Ponekad to malo pokvari utisak”, rekao je. “Ali uglavnom, ako ignorišete vijesti, zaista ne biste primijetili da je rat u toku.”
Rekao je da se osjeća slobodnijim da iznosi svoja mišljenja bez “kulture otkazivanja”. Ta sloboda se, možda, ne proteže na kritiku ruske vlade, priznao je Šors, ali “ne vidim baš mnogo smisla u tome”. Dodao je: “Uživam u životu ovdje”.
